Nastavljamo šetnju Etnom:
Još jedan kratki pogled na Zafferanu
Ovdje se možete malo odmoriti od vožnje, popiti piće, pojesti dobru talijansku hranu ili samo kupiti poneki suvenir.
Ostaci zadnje erupcije 2002. Kažu da je na dubini od samo pedesetak metara temperatura i preko 200 stupnjeva Celzija. Skoro svuda struji topli i vrlo vlažni zrak iz utrobe zemlje. Dodir rukom po tlu izaziva uzbuđeno lupanje srca i strahopoštovanje. Čovjek je jednostavno opčinjen količinom energije ispod sebe…
Na svom putu prema moru lava se hladi i ostavlja ovakve tragove. Na prvi pogled, tragovi više liče na odron kamena. Tek kad predočite sebi usijanu rijeku koja lagano teče shvatite ukupnu snagu i razarajuću moć vulkanske lave i usijane utrobe Zemlje..
Naravno život je i u ovakvim uvjetima moguć. Bilo ih je dvije ali mi je druga utekla. Nažalost, radi brzine i straha da i ona ne utekne, fotka buba-mare je ostala malo nejasna.
Biljke su vrlo jasnih i jarkih boja i svojom ljepotom prkose uništavajućoj snazi vulkana. Boje su toliko jasne i jarke da se biljke uočavaju s vrlo velike daljine.
I za kraj jedan romantični pogled s barke na Etnu u večernjim satima.
Post je objavljen 04.10.2007. u 21:49 sati.