Krv je pala u krvavoj Mesničkoj

26.03.2010., petak

petak , 26.03.2010.

Evo i krvavog UPDATE-a

Poraz, sestre i braćo mila.
Jedva živu glavu izvukosmo.
Upali smo u policijsku zasjedu.
Lukavo kamuflirani, urbanom mimikrijom.
........................................................................
......................................................................................

Praskozorje
Doručkoval sam na balkonu.
Lijep pogled.
Obredno kupanje.
Pa moram. Kaj kad me stamburaju, pa završim u bolnici,
a ono gaće, žutosmeđe.
Možda se i ne vratim.
Ak nađem uz put kofer sa 10.000.000 E.

Još par sitnica, artefakata, da ponesem.

Ak se vratim živ, ondak bi tu bil i neki
UPDATE
pa navratite popodne, da vidite fotke sa prosvijeda.

Mesnička 11:00 h. danas 26.Ožujska 2010. godina Gospodnja.

Juriiiiiiiššššššššššššššššššššš!!!!

Kako je bilo?
Nikako!

I dođem tam u dogovoreno vrijeme i nigdi nikog,
sam jedan fotoreporter iz "Novog lista

ništ, odem do birtije, moga kultnog mjesta iz maladosti.

Naručim piće, gledam kroz prozor saluna.
Na obroncima Mesničkehillsa, pojavi se konjanik na
rasnom indijanskom konju.
Prašnjavo crno odijelo, crni Stetson i snježno bijela košulja.
O bokovima su mu visjela dva niklovana Colta sa drškama od slonovače.
Polako je ušao u salun i ledeno plavim glasom prozborio:
-Jedan Brendy

Na to su mu, dva domorodca, sa strane rekla:
-čuj, stari, kaj si i ti došel na prosvijed?

Sve se desilo u trenu.
Brzinom prerijske munje, dva kolta su počela rigati vatru.

Kad se prašina slegla i
ljut barutni dim razišao, ostale su dvije bezimene humke.

-platit molim
-ha?
-smjena mi završava, ja bi da naplatim.
-aaa zo

I izađem van i čekam i čekam.
Prošlo već 11sta ura.
Veli, onaj novinar:
-ma to neozbiljno, ode ja, kad eto njih.

gledam, nešto mi maleni

Bem mu, pa nisu oni.
?????????????????????????
A možda njihova mladež?
Ak HDZ ima svoju mladež, možda i naši imaju?
????????????????????

Sve nekak zlosutno.
Pustoš, mir, spokoj.
Haragei mi nekaj govori:
-Alexxl, nebu dobro, odi doma, ni to za tebe, još buš po
tamburi dobil.

a i ta imena ulica, brate mili, sve zlosutno.

Pa kaj nemremo biti neka normalna država,
članica te hebene unije,
da živimo u blagostanju?

Kadli, čuje se jeka,
tlo je počelo podrhtavati.
Jel to taj smak svijeta, ili ta četri jahača Apokalipse, ili
neki jebeni Haiti potres?
Neeeeeee!
Idu naši.
To stupa, to pjesma, to ožarena lica, to, ma mrak mrakova.

Eno ih, eno, dolaze drugovi.

U jednom času:
-Zdravo druže
Ne mogu vjerovat, drug iz riječke partijske ćelije.
Srdačno pozdravljanje, kad gura neku kovertu.
-šta je to?
-čuli smo da ne radiš, pa crvena pomoć