12.03.2010., petak

Saobraćaj i moral

Saobraćaj i moral

petak , 12.03.2010.
ALKOHOL NE RJEŠAVA PROBLEME U ŽIVOTU, ALI NA ŽALOST NITI
MLIJEKO!





Započnimo dan s tom mišlju, kao vodiljom.
Poslje sunca dolazi kiša i obrnuto.

Eto, 8:20 i upravo smo završili sa doručkom - Q pack.
Moramo uskladiti jučerašnje Maligane.
Tak se osjećam, ko da.............................






Dođe mi da si hrđavi metak opalim u bulju.




I tak, jučer, krenuh na Burzu.
Imam besplatni gradski prijevoz, a dugo se nisam vozio njime,
pa, furka, onak sa guštom.

















Uključim sve perceptore i istražujem okolinu,
fol, onak, nezainteresirano, blejeći kroz pendžer tramvaja.
Tip do mene se ustaje i sprema na izlazak.
Četri mjesta dalje, neka klinka, okićena ko božićna jelka,
primjećuje to.
Zjenice joj se munjevito otvaraju, nosnice šire, a usnice grče.
Lako čitljivo štivo, nekontrolirane vidljive emocije.
Napravim namjerno jedan polukorak, kao oću sjest.
Skok mlade pantere i hop, eto je.
Okret glave lijevo, smirivanje i blejanje vani.
To što je skoro srušila jednu bakicu, to, ahhhh zaboravi.
Tip do mene, neki office boy, speglan do perverzije,
fresh obrijan, ugodan osvježavajući miris jutarnje toalete.
Taj miris kvari miris parfema, ove male ispod mene,
težak zagušujući jeftinjak tipa "Crna Mačka".
Mala uzima mobač, zove:
"Ej, bok, di si, blablablatruć-
evo tu sam sad silazim"
Trajanje- cca 4 minute, ali one total beskorisne, one su tu, ej,
500 m daleko jedna od druge.
I ode ona.
Bakica krene sjest, kad hop, leti druga mala.
Napravim polukorak, tres u mene.
"Đe češ mala? Gospođo izvolte sjest."
"Hvala G'dine, sve je manje takvih"





Ovoj neeeugodno i ode 4 m dalje.
Stari pored mene, bazdi li bazdi, ono, jučerašnji češnjak sa
nekim šmirem, dal piva dal vino.

Krenem prema vratima, pogledam gore, čitam i
ne mogu vjerovati svojim očima.





Razmišljam, eh sad, ili su toliko retardirani, ili su dobili od
džeparoškog ceha neku mitologiju (a poznato je da smo korumpirani u masu segmenata, pa šta nebi i u tome, sitna pinka za sitne ribice),
da poljepe to.
Ili su to sami džeparoši poljepili i falsificirali potpise,
PUZ, - Grada i ZET-a.

Ono, imaš šest džepova po sebi, i sad jadni džeparoš mora pregledati svih šest, a ovako, pročitaš upozorenje, popipaš se tamo di ti je portfelj,
tj, nofčarka i ovaj, koji te gleda sa strane, točno zna di treba operirati.

Spustim lijevu ruku dole, prema međunožju i onako indiskretno se uhvatim
za genitalije.
Signaliziram im da ne pokušavaju z menom, jer nemam novaca.
Vadim za tim Radnu knjižicu i kao fol nekaj gledam.
Pa valjda će shvatiti.

I skužim jednoga, krajičkom oka.




Nadam se da me Rade nebu razbil za ovaj fotak.

Hop, jednom tipu novčanik, pa hop drugom, pa jednoj ženskoj i
ide frajer prema meni.
Grčevito se držim za kitu, sad već ne indiskretno i
dođe tip do mene i hop ruku u džep,
a meni neeeeeeeeugodnoooooooooo, nemam novaca.

Još sam se vozal. Ovo s tom balavurdijom i tim stolicama,
to imaš u prijevozu primjer za primjerom.
Kad se njih riješiš, onda od 9 h. na dalje,
dolazi drugi val pošasti - penzaći.
To ne znaš koji je stariji i koji je bolesniji.
Neće se držati za štange, to umišljeno kak je mlado i
kad šofer prikoči, onda ih ima svud po tramvaju.
Svako kočenje, novi raspored.
Eto njega frajera sa placa, ulazi, cca 95 godina.
U obe ruke po ceker i lijevoj štap, onak horizontalno,
pa dok se okreće, šepera sve po stražnjicanma, ili prednjicama.
Velim mu:
"Deda, ote ovdje i sednite se, bute nekam odletili"
-Hvala sinko
-koliko imate godina?
- Haaa?
- godina?
-Aaaa, star sam ti ja
-Kaj je, bila penzija pa se malo bahatimo i razbacivamo?
-Haaa?
Odustajem od daljnje konverzacije.


Vraćam se doma.
Tam u Zvonimirovoj, odem na stanicu i štel bi na Črnomerec,
ja, rođeni zagrebčanin, ali kak, s kojim tramvajem?

Stoji starija ženska, čeka i gleda lijevo.
Dođem ispred nje:
"Dobar dan gospođo, oprostite, koji tr.................................?"
Ova ništ, ko da sam stupu govoril.
"Do You speak English?"
šprehen zi Dojč?
govoriš li bre Srpski?

Ma ništ i onda skužim da se oduzela od straha.
Odem.


Ma neda mi se više.
Sutra ostatak, onaj cestovni, osobni.
Da ste zdravo i živo i pazite se tramvaja, sranja se dešavaju Vama,
a ne nekom drugom.
Mene je jenput trknul trajvan.



- 08:18 - gukni (16) - štampaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (1)
Kolovoz 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Lipanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Travanj 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (5)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (9)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)

Komentari On/Off

Box2