Cinjenice ne prestaju postojati zato sto se ignoriraju. A. Huxley
Ne mogu reci da ce stvari postati bolje ako se promijene. Mogu, medutim, tvrditi da ce se morati
promijeniti ako imaju namjeru postati bolje. G. C. Lichtenberg
Aktualije
subota, 31.03.2007.
Uskoro samo na našem JuBiTo-u (ili: Maček mu je konačno dao da govori u javnosti, a ono opet cirkus!)
Jel se to meni samo čini ili ćemo uskoro dobiti i treći nastavak?
A u Saboru htjelo zabraniti JuBiTo. Strašno. Mislila ja da je cenzura daleko iza nas u povijesti, a kad ono...
Svašta je iz perspektive Benkovca kulturni događaj (ili: Kako smo spušili pare?)
Činit će se da sam se opet ulijenila od pisanja bloga ali nisam... Radila sam puno i putovala malo. Zapravo, sve sam radila jer je putovanje bilo vezano za posao.
Samo na porezu od Rajićeva posla država bi zaradila dovoljno da, npr., možemo ukinuti participaciju u zdravstvu. A da smo još naplatili takav porez kod prodaje Plive, gdje su dioničari zaradili oko 12 milijardi kuna, mogli smo u jednoj godini ispuniti zahtjeve učitelja i povisiti im plaće na pristojnu razinu.
Ne znam kako vama, al meni je to sasvim dovoljno argumenata za uvođenje poreza na kapitalnu dobit.
I kad smo god zahtjeva učitelja za povećanjem plaća, SDP je predstavio i ciljeve obrazovne politike. Dakle, nakon gospodarske strategije imamo i obrazovnu strategiju. U SDP-u očito ozbiljno pripremaju programe. Digresija: nakon što je SDP otvorio profil na YouTube, SDP se pojavio i na MySpace-u kao i na DvaNula. Kraj digresije.
Možda je i u tome razlog što je, sudeći po anketi, najjača stranka danas u Hrvatskoj. Prema tom istraživanju Večernjeg lista SDP je još više povećao prednost.
SDP-u je u ožujku uspjelo ne samo zadržati prvo mjesto na rang-listi popularnosti stranaka nego i povećati prednost pred HDZ-om. Dok su u veljači socijaldemokrati vodili sa oko 2,5 posto glasova ispred HDZ-a, sada dobivaju oko sedam posto glasova više nego vladajuća stranka. Prema rezultatima ankete u koju su uvršteni samo glasovi opredijeljenih ispitanika, SDP dobiva 32,6, a HDZ 25,6 posto glasova.
U cijelom tom članku mi je najzanimljivije Mačekovo obrazloženje kako čekaju rezultate terenskih anketa. Panika je u HDZ-u, panika...
I kad sam kod Mačeka, na kraju prošlog posta sam se pitala kaj će nam sad slagati oko djece iz Benkovca... Nije se oglasio. Valjda bi dvije laži o istoj stvari bilo previše i od samog Mačeka. Ali se zato oglasio izvjesni dipl.ing. Branko Kutija, predsjednik HDZ-a Benkovca. I veli on da na bini nije bilo djece vrtičke dobi. I nastavlja:
To su bila uglavnom osnovnoškolska djeca koja su došla sa svojim roditeljima, da li na koncert Miroslava Škore ili slušati klapu Intrade ili možda u šetnju, manje važno! Nadalje želimo naglasiti da je našem domaćem čovjeku obitelj svetinja, a obitelj za našeg ravnokotarskog-bukovičkog čovjeka čine otac, majka, djeca, baka i djed. Nadalje, dio obiteljske tradicije i kulture življenja žitelji ovog kraja, da cijela obitelj sudjeluje kako za obiteljskim stolom, tako na svetoj misi, a zašto ne bi onda i na ovakvom kulturnom događaju? Dakle, stvar je samo vidika iz kojeg želimo gledati ovu našu stvarnost!
Ne znam ja za vidike g. Kutije, al meni predizborni skup nije nikakav kulturni događaj. Pa čak ako gledam i iz perspektive Benkovca.
Druže Ivo, ljubičice bijela (ili: kako Maček opet laže, a Sanader zloupotrebljava djecu)
To da Sanader baš ne govori uvijek istinu - to je već poznato. To da Maček laže je isto već poznato. Al su rijetki petki kad se Mačeku dokaže laž.
Hodočesteći po Lijepoj Našoj i obilježavajući 17.-te obljetnice HDZ-a (WTF? Pa kaj se to obilježava svake godine?), Dr. Ivo je u Benkovcu pozvao djecu da mu se pridruže na pozornici. Pa kad je izbila frka jer se, jelte, radi o čistoj uporabi djece kao scenografije i manipulaciji djecom što je odmah (pohvalno!) ustvrdila i dječja pravobraniteljica, Maček je izjavio kako to Sanader nije rekao jer da je on (Sanader, dakle) rekao da im se djeca pridruže u prvom redu, a ne na pozornici (hm, imao Maček i boljih dana...)
E, a kako se ništa u 21. stoljeću ne može sakriti, evo i audia da vidimo što je to Sanader zapravo rekao:
I ispade Maček opet lažac jer je rekao kako gornje riječi Sander nije rekao. Baš me zanima koje će nam sada obrazloženja Maček dati. Kao: nisam ja rekao da Sanader nije pozvao djecu, nego sam ja rekao... Ma... kaj god rekao, mi nismo idioti!
I za kraj, kako kreativnih ljudi nikada ne manjka, a kako ova zloupraba djece neodoljivo podsjeća na neka bivša, mislili smo davno zaboravljena vremena, eto nama i prigodne skladbe: Druže Ivo, ljubičice bijela...
Umor od posla i stalno istih priča + osobna velika odluka
Od kada pišem ovaj blog nisam imala ovakvu pauzu između dva posta. Ne znam u čemu se krije razlog mog nepisanja. Ili možda znam?
Ne, nisam opet putovala po bližoj okolici ili udaljenim destinacijama. Nije bilo neke prilike za putovanja, ali iskreno mi se baš i ne da. Valjda sam u prethodna dva mjeseca skupila dovoljnu kilometražu kako bi sada mogla, bez onih poznatih crva u stražnjici (digresija: ovo je ozbiljan blog pa se izražavam književno!) bivstvovati po najdražem mi Zagrebu. Dobro, drugi tjedan imam jedan kraći edukativno-bussines boravak nedaleko od Zagreba, ali takva putovanja više ne ubrajam putovanja...
Imala sam jako puno posla. Meni posao kao da dolazi na mahove. Okej, uvijek ga ima puno, ali nekako stignem sve iskemijati u nekakvoj normali. Posljednji mi je tjedan nekako bio nenormalan. Ili je svega bilo previše pa niš nisam stizala ili u onim (istina jako rijetkim) trenucima kada je malo bilo normalnije, naprosto nisam mogla uhvatiti onu brzinu koja bi mi omogućila stizanje zaostataka. Skraćeno - jurcala sam po cijele dane, a kad bih dosla kući već je bilo vrijeme za spavanje, a i ja bih se momentalno onesvješćivala u krevet.
Ipak, u toj svoj brzini, uspjela sam primjetiti da je došlo proljeće. Sve one bijele rascvjetale voćke (ha, ovo je kao izraz iz pućkoškolskog sastavka) kao da na neki način nadomiještaju nedostatak sniježne bjeline. Iako, sudeći po prognozi, možda nas drugi tjedan iznenadi i snijeg... Lijepo je opet piti kavu na suncu (iako si do sada nisam niti jednu takvu sunčanu kavu priuštila) i osjećati proljeće u zraku.
Oko svih društveno-političkih aktualija koje su se događale, ništa mi nije privuklo posebnu pažnju da bih s velikim žarom o tome išla pisati. Cijela ta priča s Kosoričinim stanovima, Zagorčevim draguljima + pripadajući policijsko-sudski nastavak, cijela hrpa skandala Kirine Ju-Bi-To policije, Primorčeve nepripremljene i histeriozne najave oko obvezne srednje škole i "društva znanja kao Hrvatskog izvoznog branda"... Sve to me već zamara i već je na neki način viđeno. Pa kaj se mi stalno moramo baviti afericama i repovima HDZ neštakluka? Pun mi ih je kufer već. Umorna sam od tih priča. Stalno jedno te isto.
A možda se ja samo moram naspavati? Pa će mi i percepcija biti izoštrenija i um jasniji... Da, definitvno ću se naspavati ovaj vikend.
I važno, osobna velika odluka. Oni koji me poznaju reći će da sam jaki karakter. Iskreno, osobno u to počesto sumnjam. Sumnja je najveća kad se nađem pred vrećicom čipsa u deset navečer ili kad ne mogu odoljeti hrpi pečenih krumpira. I da, kao i većina pučanstva Lijepe nam naše, eto i mene na UN dijeti (BTW, jel zna netko zakaj se zove UN dijeta?). I za sada ide. Ciklus jedan završila, rezultata nekih ima i što je najbolje - nisam gladna. Idem se javiti curkama iz Karakter kluba pa na zasluženo taljiganje pred TV-om...
Pitala sam se na kraju ovog teksta da me baš zanima kako će ići dalje predstavljanje SDP-ova gospodarskog programa.
E sad, osim što sam jako, jako ugodno iznenađena što je SDP izašao van s konkretnim programima (pravo osvježenje za našu političku scenu), tako sam i iznenađena kako pokušavaju to dobro komunicirati sa svima.
Naime, SDP je otvorio posebnu web stranicu, gospodarstvo.sdp.hr na kojoj možemo naći sve prezenatacije, sve napise iz novina, video klipove (ovo je stvarno napredno za jednu političku stranku!), mogu se postaviti pitanja i komentirati.
Drago mi je da je SDP skužio kako treba komunicirati s biračima. I drago mi je da to (osim klasičnih političkih načina komunikacije) to radi i preko web-a. Svaka čast.
Usput, jučerašnje Otvoreno na tu temu je bilo jako zanimljivo. Osim što se Jurčić pokazao apsolutno nadmoćnim, Čačić je reterirao u svojim ocjenama gospodarske politike SDP-a (da podsjetim: prva reakcija je bila da je to obična demagogija; jučer je rekao da je to maltene prepisan program HNS-a!). A ova novopečena HDZ-ovka Marina (ili Martina?) Dalić nije baš briljirala. Mislim, ako HDZ nju nastavi slati okolo da parira Jurčiću, mislim da SDP nema briga...
Iako palo mi je na pamet kako to da je HDZ na prvo javno sučeljavanje s političkim protivnikom nije poslao nekog važnijeg iz HDZ-a. Mislim, Dalićka je tek nedavno postala članica HDZ-a na nekoj svečanosti. Tja, pa imaju oni i potpredsjednika Vlade za gospodarstvo Polančeca, imaju i ministra nam gospodarstva Vukelića, pa na koncu imaju i ministra financija Šukera.
Nagradno pitanje: Je li, poslavši na sučeljavanje M. Dalić, HDZ priznao kako su Vukelić, Polančec i Šuker nesposobni?
Super važan update: SDP je (po meni) napravio još jedan veliki, veliki iskorak (bar za nas koji visimo po netu): SDP postoji službeno i na JuBiTo. Da ne vidim svojim očima, strpala bih to u kategoriju vjerovali ili ne... Em imaju programe em ih komuniciraju s pučanstvom na najmodernije načine... Super, super... Drago mi je da su i političke stranke (ili bar jedna za sada) vidjeli mogućnosti neta.
Želim da naučimo prepoznati vlastite vrijednosti, želim da se ne bojimo biti ono što jesmo i kakve jesmo, želim da volimo vlastite greške i da tako prokleto ne tražimo savršenstvo od sebe.
I želim da se sjetimo naših, ženskih prava svakoga dana, a ne samo na ovaj dan.
I želim da međusobno kao žene budemo solidarne bar pola koliko su to muškarci među sobom!
I ne želim da žene počnu upravljati muškarcima, želim da počnu upravljati sobom.
I ne želim da se ikada osjetimo manje vrijednima samo zbog toga što smo žene. Ako se i to dogodi, želim da se borimo protiv toga. Svaka od nas, svakoga dana...
Zanimljive su se stvari dogodile posljednjih dana koje bi nekako trebao staviti u neku relaciju. Idem probati nekako po osobnoj procjeni relevantnosti:
1. SDP je najavio da će danas predstaviti gospodarski program. Već same najave su izazvale velike reakcije.
Ne kužim se baš u ekonomiju, ali mi se sviđa ovo što Jurčić predlaže: više poreza trebaju plaćati oni koji više imaju! Jer do sada je, bar se tako činilo mom neukom oku, većinu poreza plaćala ona sredina (ako je uopće ima) koja je onak prosijek. Pri tome mislim na sve nas koji radimo i normalne prihode imamo. Nas se nateravalo oko poreza od par sto ili par tisuća kuna godišnje... I uvijek su se oni veliki koji opako puno zarađuju, mahom na špekulacijama, izvlačili. Kaj ne?
Vezano uz to, drago mi je da je konačno neka stranka izašla s konkretnim programom (ili će bar s njime, temeljem svoje strategije i taktite, izaći u skoro vrijeme; ovdje konkretno - do lipnja). Pun mi je kufer više stranaka koje pod a: nemaju programe (BTW, je li itko ikada vidio igdje napisan gospodarski program HDZ-a i Vlade?) ili pod b: sve baziraju na kultu ličnosti ala Čačić, a ni Sanader tu nije daleko. (Ostale ne spominjem jer su mi nekako previše isključivo demagogija: Škare Ožbolt, my favourite u demagogiji Đurđa Adlešić ili HSS kao takav.)
S druge strane, Čačić tu najavu SDP-a komentira kao demagogiju (?) koju nigdje ne argumentira. Meni se ovako čini da je cijeli njegov projekt "Čačića za premijera" demagogija...
I, konačno, drago mi je kaj SDP najnormalnije, čak i iznad očekivanja konkretno reagira neovisno o tome što je Račan još uvijek u (nadam se u privremenom) out-u. Čini mi se da se SDP stvarno ozbiljno, najozbiljnije priprema ne samo za izbore nego i za obnašanje vlasti. Sviđa mi se koncepcija tima kvalitetnih pojedinaca s kvalitetnim i konkretnim programima.
2. Nekako istovremeno su nam došla upozorenja iz EU na koje Premijer Nam Jedini dr. Ivo, vileneći po obljetnicama svoje partije, prilično olako odgovara. Prilično gordo dr. Ivo izjavljuje: "HDZ najveća stranka koja je ostvarila svoje ciljeve". Nekako mi se po prvi puta dr. Ivo čini autističnim i kao da ne zna kako se postaviti. Na argumentirane prigovore iz Europe, odgovara nekako lakonski, a ne snalazi se najbolje (zapravo uopće) niti u pariranju sa SDP-ovim programima.
Iako je sada prerano zaključivati, voljela ih da raspravu u aktualnom političkom diskursu okrenemo od ideoloških ka konkretnim raspravama. Jer nadam se da su svi skužili kako politički govor koji se temelji na izjavama tipa Ja sam najbolji, glasajte za mene ili Mi ispunjavamo sve ciljeve ili iskazivanjima sućutnosti ala Jadranka nam Suzna Kosor ne donosi ništa dobroga (ili at least boljega).
I nije stvar u tome da se apriorno svatko kao pojedinac određuje za pojedinu stranku ili opciju temeljem dojma ili emocija. Ima svatko na i to pravo. Stvar je u tome da se kroz diskusiju u nešto ipak, bar se nadam, drugačijem političkom diskursu o dosadnim temama gospodarstva, zdravstva, školstva i slično promijeni i percepcija o političarima, ali i percepcija oko mogućnosti i kapaciteta politike da se rješavaju pojedini problemi kao i osvještavanje odgovornosti svih aktera za boljitak svakodnevice. I da se naše odlučivanje o osobnim političkim preferencijama odmakne od emocija.
Okej, malo sam vjerojatno zabrijala ili kao nepopravljiva opimistica vidim preveliki domet, ali mi se čini da trebamo jačati kvalitetnu diskusiju i maknuti se od svojih partikularnih interesa (npr. uskobečili se ovi s burze protiv Jurčića) kako bi se postiglo opće dobro dugoročno za sve. Ili sam ja samo jedna prokleta idealistica s prevelikim povjerenjem u ljude i dobro?
Baš me zanima kako će dalje to ići s predstavljenjam SDP-ova programa...
Aman taman kad pomislim kako smo neke bitke ostavili u bespućima hrvatske povijesne zbiljnosti, desi se neki slučaj koji me butalno vrati u realnost.
Demokracija podrazumijeva slobodu, a ona uključuje tolerantnost. I da se sad ne pozivam na Voltaira, sviđa mi se zamisao da živim u državi u kojoj svatko ima pravo iznijeti svoje stajalište, živjeti načinom života na koji mu/joj odgovara; sviđa mi se ideja da sami kreiramo svoju svakodnevnicu...
I svi volimo tu slobodu. Al smo netolerantni do beskraja. Tako često, prečesto izbija van na površinu zaostali učmali balkanski mentalitet totalnog nepodnošenja drugog i drugačijeg koji se još k tomu manifestira na full agresivne načine.
Netko je išarao stubište udruge Forum za slobodu odgoja grafitima. Dreči sa zidova mržnja: "NDH", "Smrt pederima". Priopćenje FSO-a sa slikama se nalazi ovdje.
Da podsjetim, FSO je udruga koja se niz godina bavi raznim programima koji imaju za cilj demokratizirati školstvo. Ciljevi i način djelovanja udruge se opisani ovdje. Masa učitelja je prošlo njihove radionice o čitanju i pisanju za kritičko mišljenje... Više o programima FSO možete saznati ovdje.
Mogu shvatiti da jedan broj ljudi ne dijeli vrijednosti koje promovira FSO. Ali nikako ne mogu shvatiti da se neslaganje mora iskazivati na tako primitivan i agresivan način. Ulaziti u polemiku s tima koji su em netolerantni, em vulgarni nema za mene nikakvoga smisla, pa ću samo za kraj upitati i sebe i vas: jesmo li se za ovo borili?