dali da ostanem ili da pođem...da dignem ruku na sebe kao i oni..
ili da jednostavno pustim svoj život u ruke sudbini...
što je najbolje?ni sama ne znam...

prošlo je vrijeme...
rane nisu zacijelile..
još je duboka...
preduboka je ta rana u mom srcu..
izgeda da nikad neće zacijeliti..

svakim danom sve je teže...
udaljenost je u stotinama kilometara...
ne znam mogu li to izdržati...
je da mi fali..i želim mu reći puno toga..
ali ipak..on nije tu..
on nije tu...zato nije lako..
bilo bi lakše da je pored mene...
da čujem njegov glas.
da me zagrli..fali mi to se...


If I should die before I wake
It's 'cause you took my breath away
Losing you is like living in a world with no air
Oh

zavidim im na slobodi..
na divnim bijelim krilima...
na svemu...
na ljubavi koju pružaju i dobivaju..
to su anđeli..
bijelih krila...
ali sve više volim crna krila...
tamna..volim tamu,noć,crne anđele..
zar se pretvaram u nekog drugog...
zar..zar postajem...oni..
zar ću dignuti ruke na sebe...
zar ću...nee...ne smijem...
ne..još sam mlada..u meni ima još života..
ne želim biti ko i mnoga druga djeca moje dobi...
trebam ostati pri sebi..ne smijem još odustati,
još sam mlada i još ima puno života i ljubavi u meni..
ne smijem se tako lako predati,
a nemojte ni vi koji sumnjate u sebe
u svoje sposobnosti..
čudno je to,prije sam davala savjete onima koji su ovako mislili,
a sad..a sad se pretvaram u njih..
i tražim savjete..

sad stvarno post mora biti gotov...dosta je više plakanja..
bbooooooooookkkkkk