Riječ po riječ

Htjela ja to ili ne

... ja mogu sve, vezana slobodnom voljom,
mogu eksperimentirati na odvažnim putevima, samo htijući i želeći da se čudo dogodi...
Kakvo čudo? Čudo življenja dostojnim životom.
Osvježenje i odmor od nemira i umora koji me uništavaju i bacaju u ponor,
mogu se pronaći samo na "silnim vrhovima", gore,
u neprestanoj potrazi za unutarnjim, duhovnim i moralnim usavršavanjem…
to me uzdiže iznad briga i neizbježne brutalizacije egzistencijalne malodušnosti i tjeskobe vremena…
Penjem se, s velikim naporom i predanošću da se uzdignem do nepobitnog dobra i dragocjenosti Života,
u punini Svjetla koje isto sja i izlijeva se Odozgo...tamo gore, na vrh....

Opuštajući dan, potpuno miran, sretan...
osjećam potrebu za mirom, harmonijom osjetila, ravnotežom.
nikada nisam razumjela ljude koji dugim vikendima žure i jure
za prenapučenim turističkim destinacijama,
katapultirani prema dalekim mjestima kako bi pronašli lude redove na autocesti…
njih definiram kao najgore kandidate za stres,
jer je moj imperativni moral: „Uzalud je grčevito ganjati vani ono što nemaš u sebi!“…
Što, možda se pitate?
Rezultati slika za nježno cvijeće u ruci. Mir duši, o da: ako se osjećam dobro sama sa sobom,
dobro mi je svugdje; to nalazim u nježnom sjećanju, u dobrom djelu,
u osmijehu ljudi koje susrećem, u prijateljskom stisku i u toplini doma…
moj pogled usmjeren na misli koje slobodno lutaju poput neobuzdanih konja u galopu…
Rijetko ih ima kod mene, ali danas su bez ikakve dosade, dosade i tjeskobe,
neumorno trče među naletima vjetra i intenzivnim morskim mirisima...
kao leptirići lagano plešu po meandrima moje duše.
danas se posvećujem tišini doma, tišini koja mi pravi društvo, za sada…sretna sam…
tako sam sretna…kuham si kavu...

Ovo je moj život, život koji ponekad delikatno premotam u naborima sjećanja, poput tanke vrpce,
iz straha da ih sve ne uništim: super lijepe, lijepe i one manje lijepe, iskustva koja sam doživjela ...
Okrenem se i vidim sebe u orošenom zrcalu
napravila sam bezbroj stvari,
naučila da se u životu uvijek treba boriti stisnutih šaka i ne odustajati… nikada ne odustajati
Kako lijepo otkriće reći će netko!
U mnogim evolucijama koje su u tijeku,
priroda se kuje poput rastezljive i podatne gline,
htjela to ja ili ne...

fotka: moja...topli kamen korijena moga

- 07:50 -

Komentari (9) -

15.09.2023., petak

Zaustavljeno vrijeme

...u konobi zaustavljeno vrijeme
uspomene žive ...
sve je tu
samo nje nema
ugnijezdila se duboko u srcu
otišla tiho zvijezdama u zagrljaj
zajedno s pričama koje mi je pričala
dok sam još bila dijete njezinog djeteta...

fotka: moja...

trpeza skromna, siromaška
miris Istre širi...

fotka: moja...

maneštra istrijanska
grlu gladnome poezija slasti...

fotka: moja...

- 09:21 -

Komentari (12) -

14.09.2023., četvrtak

foto iskrice

Još da mi je znati
zašto sam je sinoć vezala
sinoć sam znala
do danas zaboravila

eto tako vam je to...
zlo i naopako...

fotka: moja...

ovu sliku poklanjam
jedan momak odlučio je ženiti se
sama sam je umotala
ne volim šablone
pa se odlučila za ovu varijantu...
čestitka i lijepe želje
ispisane su u ovitku...

ja bolje ne znam...

fotka: moja...

- 08:02 -

Komentari (11) -

13.09.2023., srijeda

Žednu me preko vode nose

...dakle, teku rujanski dani, kod mene je živo i veselo…

ljudi moji, imam dva prvašića, dva sunca ….
stariji je krenuo u prvi srednje, mlađi zakoračio smjelo u prvi osnovne…
zbrka i strka vladala je cijelo ljeto...ovaj mlađi šarmer, presretan je što sjedi sa simpatijom iz vrtića...ma faca je,
psihologinja mi je u povjerenju rekla da je na inicijalnom testu rasturio…

da ste samo vidjeli kako je reagirao na moju pohvalu, ništa mu nije bilo jasno….
pohvalila sam ga što je jednoj sasvim običnoj torbi omogućio polazak u školu, da njega nema, nikad ona škole ne bi vidjela…

stariji je cijelo ljeto radio u restoranu, zaradio je solidni džeparac,
došao je kod mene da zajedno brojimo euriće koje je zaradio…vidim, zadovoljan je zaradom…

obojica redovno dolaze, snabdijevaju me svježim povrćem iz njihovog vrta, domaće je domaće, kažu…
nekoliko puta mi je trebala pomoć u parku, moja želja, njihova zapovijed….naravno, namjerno sam to uradila ...
kad sam ih pošteno platila usne su im se širile u osmijeh,
ja sam glumila ozbiljnost, počastila ih palačinkama, sokom i neizostavnim naredbodavnim porukama…
kad počne škola, od tebe maleni očekujem svakodnevni raport, moram imati uvid u tvoje pohode na znanje,
posebno na savladavanju čitanja i pisanja…nisu slova mačji kašalj, prihvatio je…

stariji je u obavezi da mi se javi svaki drugi dan, može i SMS,
prema njemu moram biti obazrivija, jer njega tresu neke pubertetske bubice,
a ja želim da bude otvoren i da shvati da sam mu pouzdani oslonac,
da znam čuvati njegove tajne, velike i male…

a sjećate li se one sunčice djevojčice koja je krenula u jaslice prije dvije godine…
ona je posebna dražesnica…
zna me zaboraviti ali ja je podsjetim da postojim…
ženskica je postala prava mudrica…

ova djeca, rodile ih majke
koji su to frajeri, ljudi moji,
oni me žednu preko vode nose
uz njih zaboravim i na blog i na dijagnoze,
totalis podjetinjim ...
uozbiljim se jedino kad mi dođe
studentica, nije više brucošica
ozbiljno studira građevinu
indeks joj blista...

fotka: moja...palačinke ne diraj, spremne su za prvašiće...:-))))

- 08:34 -

Komentari (11) -

12.09.2023., utorak

Jutarnja tišina

...kao sunce kad topi santu leda,
istina se razlijeva u toplini riječi,
svijetlom u bistrini potoka,
bistrog, čistog....

odraz neba je u njemu,
odraz sunca, zvjezdanih noći, istine i
snova

sijali smo mostove
vezu naših
svemira gradili
grickali
trenutke susreta
kao najveći
sladokusci

razbijale su se godine, mjeseci,
dani i minute,
sekunde u trajanju duge,

vratila se čarolija,
zagrlio osmijeh tvoj,
zapalilo lice srećom,
kucnulo slomljeno srce,
ustalo umorno tijelo,
krenulo putem pjesme...

***
Godi mi, strašno mi godi
jutarnja t i š i n a,
duša lebdi,
lakša je od maslačka,
šetam uspomenama,
listam već požutjele stranice
ispisanog života
i smješkam se....

A ti?
Zašto si tako ozbiljan,
rekao si da nam je
bilo lijepo
i da za slatke ludosti
nismo bili krivi

mladost je
učinila svoje...

fotka: moja

- 07:56 -

Komentari (14) -

11.09.2023., ponedjeljak

Znači: na giljotini tjedna ...:-)))

Znači tako: evo me na giljotini tjedna…
ako je već tako dajem obećanja
da se u narednom tjednu neću ništa mijenjati
da će moji postovi biti uobičajeno neplanirani,
pisat ću u trenutku, iskreno, spontano,
birajući temu kao da nitko neće čitati….
jednostavno ispisivat ću sebe kao do sada…

Moji postovi imaju skroman broj komentara
što mene ne zabrinjava niti ispunjava…
mislim da je upravo to ono nešto
što mi blogiranje čini privlačnim…

Bit će poezije onoliko koliko mi
gospođa Inspiracija bude naklonjena

Kad sam već spomenula poeziju,
reći ću da se poetsko bogatstvo rađa
negdje na horizontu
između srca i razuma,
ono je živo

samo od nas zavisi kad će
trenutak izrazitog emotivnog naboja
osvanuti ugraviran na prazan list papira...

poetsko bogatstvo je živo,
kreće se, staje, kreće se,
živi unutar emocije.
tako se,
u svijetu osjećaja istinito i stvarno,
rađa poezija…

*** jedno Vas molim:
ako bude gramatičkih ili pravopisnih pogrešaka
od vas očekujem ozbiljne prijekore
jer pismenost se uči
a nepismenošću pokazujemo
kakav je naš odnos prema svetinji
koja nosi ime materinji jezik...

fotka: moja

- 09:10 -

Komentari (15) -

10.09.2023., nedjelja

prohujalo s vremenom...

prohujalo
s vremenom
ostavilo toplinu
u duši...

fotka: moja

fotka: moja

- 11:33 -

Komentari (10) -

09.09.2023., subota

product of JA

Jednostavno i nešto malo novo
moja lampa dobila je novi imidž
product of Ja
malo kartona
malo papira
malo ukrasne vrpce
ljepila malo
strpljenja malo više
i velika želja da se
zadovolji kreativni duh u sebi...
ispalo je kako je ispalo
za koga je odlično je
od koga je najbolje je
ja bolje ne znam...

fotka moja...

moja EKO KLIMA
još uvijek aktivna
ona nije product of ja
ali je moja
i mnogo mi znači
kad se vrijeme užari...

fotka moja...