…svjetlo, iako slabo, pojavilo se kao čudo...
svjetlo smo pretvorili u riječi
koje ne smijemo zaboraviti…
riječi su to onih
koji poznaju duboku bol duše,
onih koji su patili skoro do smrti
ili priželjkuju da se to dogodi,
bol koja se riječima ne može opisati,
razumiju je samo oni
koji su je doživjeli…
riječi su to onih
koji su uspjeli preživjeti
u nadmoćnim naporima
i držeći se zubima i noktima,
uspjeli ponovno ugledati svjetlost
i idu za njom,
penju se uz bunar u koji su potonuli…
slušala sam jecaje,
naježim se kad ih se se sjetim
savijaju na dva dijela
dok ti se želudac ne slomi,
pluća zatvore,
te oštrice koje
neumoljivo ulaze u srce
dok ga ne
rasijeku na komade...
Pitala me naša signora Ane da li smo mi iz Labina Labinjani ili Labinjoni, pa na tu temu evo posta...
sad ću ja to malo objasniti…mogla bih odmah reći da smo unikatni…hahahha
muškarci su Labinjani, žene Labinjonke…
zašto je to tako mislim da to ne bi znali objasniti ni naši stari
koji su nam u nasljeđe ostavili labinjonsku cakavicu, govor po kojem smo prepoznatljivi...
ali pazi: za naš zvonik uvijek kažemo da je labinski kampanil, nije labinjonski…zbrka zar ne?
idemo dalje…mi kažemo da VADIMO PO NASE (pomislit ćete što to mi vadimo, ne vadimo ništa nego UČIMO po nase…
Imamo bezbroj izraza koji u trenu izazovu smijeh….
za kikiriki kažemo da su to PIZDAĆI…reći će netko da smo prosti i nekulturni, ok….
ako vam se tako čini, uporabite deminutiv ali onda to više neće biti kikiriki već pi…kice…
sorry, ja volim pizdaći, hvala deminutiv mi ovdje ne štima ...:-))))
Kad o kikirikiju pričam sjetim se jednom prilikom je moja nona došla kod nas,
dugo je pješačila, sjela na stolicu, duboko uzdahnula, rekla je da je TRUDNA ( naglasak na zadnjem a)….
dobro ste čuli, bila je trudna ali nije trudna već smo znali da je UMORNA…
cirkus su ti Labinjani i Labinjonke, što ću, i sama sam takva trudna danas, umorna od kojekavih budalazija koje mi je dan servirao :-))))
Našoj maloj uvali je ime Rabac, njezin žitelj je RABACAN, a žiteljka RABACONKA
Mi nemamo pravila, uvijek smo kontra svega, svoji i tvrdoglavi
pa za žitelja Raše kažemo ARŠIJON nije Aršijan kao što je Labinjan, a za žiteljku da je ARŠIJONKA kao što je Labinjonka uvijek Labinjonka…
kažem vam ja, cirkus smo cijeli…
Eto tako to…budite mi zdravi i veseli, a ja ću ostati danas malo TRUDNA….:-))))))))))))))))…
Ipak, moram odmoriti inače od mene nećete nijednu pametnu ni čuti ni vidjeti…
Moj mali grad smješten je ispod svoda plavog neba
i zvonika po kome ga se može iz daleka prepoznati
fotka: moja...
ove godine najavljen je bogat program
obilježavanja 400. obljetnice zvonika sv. Justa
fotka: moja...
zvonik je izgrađen 1623. godine,
fotka: moja...
sv. Just je zaštitnik grada Labina
pa Labinjani žele dostojno obilježiti ovaj dan...
"...Sveti Just je bio mučenik iz 4. stoljeća iz Trsta i njegov duh donesen je u Labin gdje je postao zaštitnik grada. Stoga želimo u ovoj godini povezati duhovni, kulturni i povijesni značaj zvonika sv. Justa pa ćemo istražiti i proučiti kult svetog Justa, što se točno događalo i povezati sve glavne čimbenike u našem gradu. Program će biti vrlo bogat na svim razinama, rekao je župnik Vukšić." (citat)
pjesmu za obljetnicu već imam
prvonagrađena je na prošlogodišnjem
labinskom CA je ČA
bit će uvrštena u program
dostojnog obilježavanja 400-te godišnjice...
*** O N O R
Zose rece da je sunce pozdravi
i da je njegov zvon
prvi put tuka Zdravo Marijo
jenega leta Gospodnjega
šekula sedomnajstega
na vrhe groda Labina…
ako te puti dopeljojo, Sentona Dea
va kontrodice nasega groda te ceka
na kampanil se digni,
nećo ti bit lahki škalini
na vrh kad prideš
Uška će ti se nasmejat
z druge bondi Škitaca
i more kako voko bistro...
do Pula se nadrzni,
Podvinje zapazi
i dihaj,
dihaj diboko, diboko
ozgora tebe samo kršin nebo će bit
spoda tebe kontrodice, kolarići…
srcen većen od Uški gori,
ljudi mići, kovarsko šćorico, pravit ćo ti
dole na Poco,
s kampanila ćeš videt
kako mu se Šoht
do zemljice klanja…
kad vrh kampanila i Šohta
z vokon takneš
zapoštoj jime tvojo je ONOR…
(pjesma pisana na labinjonskoj cakavici koju od 2019. krasi
Status zaštićenog nematerijanog dobra Republike Hrvatske)
Kad dođeš u neke godine sve se nešto događa
ponekad ( ma što ponekad, gotovo uvijek)
problem je nesanica
dogodi se i ono gore,
da dan zamijeniš za noć (kao beba, oprosti mi B(l)ože)
kako god da je, uvijek sam ona koja ranom zorom rani...
kod mene ti nema da dvije sreće grabim
uhvatim na brzinu ono što se uhvatiti može...
uglavnom, i sebi postajem nepoznata, nedokučiva
B(l)og sam zna što se u meni događa...
evo,tek je devet, gulaš se krčka, još malo kraj mu je..
fotka moja...
iz pećnice, moje miljenice
pečene crvene već čekaju dalji tretman...
ah, miline
fotka: moja
smokve, još nezrele,
na tlu su, od neverina i bure, našle odmorište
idem trkom i njih skuhati u slatko
neka se nađe, takav se plod
kod mene ne baca,
grijeh bi bio...
fotka: moja
i tako, kao što se iz priloženog vidi
jutrom se kod mene muving do muvinga događa
pa si mislim da si mislim
stani starka,
vrag ti odnija prišu....
idem sad da(h)nuti dušom
bar na kratko uz kavicu uživati u cvijetu
nemojte se u mene ugledati
ja sam izrod svih izroda
oprosti mi B(l)ože,
takvu su me rodili
jedna Istrijanka
i jedan Istrijan...
...riječi, tutnje, iz dubina vrište
od kristala jasnije, od potoka bistrije
zarez nježan, točka od kamena stamena
riječi, za sva srca koja traju
za noći u kojima na jastuku
najtoplije priče podrhtavaju...
riječi plahe, za one koji topli dom snivaju
dok pod nebeskim svodom
ruke u molitvu sklapaju
riječi utjehe dok zemlja se od boli trese
ponori otvaraju, vrište duše zatrpane...
riječi nijeme za bespomoćne
kojima se pod respiratorom
sekunda vijekom zove....
riječi, za probušeno čovječanstvo
s križa siromaštva
gdje od licemjerja i srama
vapaj gladi jači je
riječi, za lutalice iskre istisnute
za one koji snivaju radosti trenutke
za duše krhke koje snagu trebaju
riječi,
boginje trenutka,
tragovi bezvremeni
na osunčanim poljanama
riječi za snjegove
koji ne kopne
u prvom
proljetnom
cvijetu...
Doručkovali su
skoro pola kile mrvica
popili litru vodice
okupali se
i po običaju
sve zmrčkali
sprčkali
siti,
napojiti,
okupani vragolani
iz zahvalnosti
su mi pero ostavili
i oko kuće
cvrkut pjesmu ...