Život je tu...

fotka: moja …ljeto je… vrijeme dariva puni sjaj, odbljesak sunca u moru ali i strahovita nevremena koja za sobom ostavljaju pustoš … gusti oblaci, iznenadni pljuskovi, oluje s zastrašujućim posljedicama… danas je sunčano, a sunce, donosi dobro raspoloženje... tu sam... ovaj dan poklanjam sebi, pišem i razmišljam, mislim i pišem... to su lagane misli, koje, pomalo razbarušene, lutaju tamo-amo, njišu se kao oni buntovni valovi kojima se divim… naglo se razbijaju o stijene, snimam fotke koje će me za zimskih dana grijati… pokušavam uhvatiti trenutak koji bi me natjerao da ponovno proživim intenzivne emocije, gledajući ih kod kuće… fotka: moja trenutak… život je uistinu trenutak, onaj trenutak kojeg hvale pjesnici, pisci, glumci… borba je to između vječite želje da se osjećamo dobro i grča koji nas hvata pri mračnoj pomisli da nas okružuje i bolest... a kada, nažalost, stigne bol, iznenadi nas krhke, ranjive, bespomoćne… razmišljajmo što jest, što je bilo, što će biti… u vječnoj raspravi između dobra i zla, postajemo ekvivalent lažnih heroja koji žude za nedostižnim mitom... eh, da… nema više vremena od ovog, za mnoge stvari smirujemo sva tanga i valcere život je putovanje s lakim putnim torbama, ponekad bez briga i tereta u srcu ponekad neprobojan put, drugi linearan i bez problema, osvijetljen snažnom hrabrošću koja bi trebala pobijediti naše uzaludne strahove… a emocije, osjećaji, sve su što čovjeku zapravo treba hrana za dušu, čvrsta krila koja će ga poduprijeti u letu prema ostvarenju snova… život je tu, zatvoren u velikom snu… fotka: moja

- 09:24 -

Komentari (7) -

30.07.2023., nedjelja

Sljubilo mi se

... s nepcem mi se sljubile k a p e s a n t e (Jakobove kapice) fotka: moja tražila sam repete još dobila sam domaće njoke ...hajde, neću se buniti servirano mi je kuhala nisam vjerujte mi bilo mi je bolje od treske poli uha (kako je znala reći moja nona) za mene gurmanski manifest...:-))) fotka: moja

- 19:08 -

Komentari (6) -




29.07.2023., subota

hibiskus

...jutru sam ubrala ljepotu fotka: moja ...a dan bio je i traje kako se njemu hoće ne molim ga ne kudim ga živim ga kako živim hibiskus je tu ukras blogu, ures danu njegov cvijet poklon Vama i meni... fotka: moja

- 18:22 -

Komentari (6) -




28.07.2023., petak

Plavetnilo

oko moje plavo plavetnila mi se nagledalo... fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja

- 09:29 -

Komentari (9) -




27.07.2023., četvrtak

Samo najljepše

Kad sam u Pazinu ja vidim samo ono n a j lj e p š e fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja

- 11:16 -

Komentari (11) -




24.07.2023., ponedjeljak

Podno Učke zemlja rodna

fotka: moja fotka: moja

- 10:20 -

Komentari (10) -




21.07.2023., petak

Ma nima ih svit

S njima jednostavno treba znati…da bi odradili posao koji želiš na način kako želiš moraš s njima biti neposredan, iskren, moraš poznavati njihov humor, moraš ih pohvaliti prije neke eventualne pokude kad za to imaš razlog…jednom riječju, onog dana kad su prvi put došli kod mene postavila sam se kao dio tima i do sada posao štima KA URICA (rekli bismo mi, mali ljudi)… Rade organizirano, svatko zna svoje mjesto u hijerarhiji… Najzanimljiviji su mi kad su na marendi…majstor Gazda donese marendu za cijeli tim, mene su uljudno zamolili mogu li se raskomotiti na mojoj terasi…to je mjesto za pravu paljbu humora, moj zakoniti i ja se povlačimo da ljudi marendaju na miru… Danas su za marendu imali fažol na padelu ( čitaj grah)…ja ne bih bila kad se ne bih s njima našalila…pitala sam tko to od njih noćas nije spavao, tko je kuhao grah…. Ovaj najmlađi javio se spreman kao napeta puška: teta ja sam imao pametnija posla od kuhanja, zato mi se malo spava ali vidiš teta, radim danju, radim noću… Rodila ga majka, pukla bih da ga ne pitam voli li svoj posao ( promatram ga nikad ne zabušava)… E moja teta, tko me pita volim ili ne volim, ima da radim, a dobro je meni moj čača govorio: Uči sine, nemoj da cijeli život na vrućini, na zimi, vjetru nabijaš mišiće…dobro me savjetovao čača, ali što ćeš, ja mlad, lud, gušt mi je bio pobjeći s nastave… Tješim ga, govorim mu da je stasao u pravog majstora a takvi se cijene i plaćaju…ispričala sam mu koliko sam dugo morala štedjeti da bih platila njegov posao ali nije mi žao, pravog majstora plaćam…vidim, bi mu drago da mu to govorim… Pitam ga je li oženjen…nasmijao se mangup… -Vidi teta, moram biti oženjen, imam sina ove godine kreće u školu, ljubim mu majku, zajedno smo s nastave bježali i rodi se dijete, pojma nemam kako ni kada….hahhahaa I tako svakog dana od ekipe nešto saznam, pročitam ja njima često i Eurove postove… Na nima nas svijet, lijepo se slažemo…baš smo ekipa Grad je malen, ekipu svi znaju … Kad završe posao sjest ćemo kao ljudi, ja ću servirati i zajedno ćemo marendati pa kud koji, mili moji… fotka: moja...ekipe nema, otišla raditi

- 10:28 -

Komentari (8) -




20.07.2023., četvrtak

Ma nima ih svit :-))))

fotka: iz dnevnog tiska hit Pa kaže ovako: "...Diljem internetskog bespuća danas se dijeli fotografija koju nije lako opisati, a komentari se naprosto pišu sami od sebe...." pozdrav širolikom i šarolikom svijetu i pučanstvu iz Istre ja svašta čitam i lajkam... ovi me moji Istrijani svakim danom sve više oduševljavaju... znaju i što je prednost u saobraćaju... apcihahahahahhha ma nima ih svit ... što vi kažete na ovo? klik na link https://www.kampanja.net/drustvo/fotografija-iz-potpicna-danas-je-hit-u-hrvatskoj-i-sire/

- 08:07 -

Komentari (6) -




19.07.2023., srijeda

Sve je tako jednostavno

Sve je tako jednostavno tražili su me jedva su me našli trebali su im moji stihovi evo ih u zajedničkom buketu čakavske poezije četiri moje pjesme i opširna biografija ukoričene su se vratile na moju adresu ima i knjiga za moje vjerne od kojih podrška nikad ne izostaje h v a l a, pretanka je riječ za sreću koju ste mi danas poklonili hvala Arba.... hvala Rab... fotka: moja

- 13:52 -

Komentari (8) -




17.07.2023., ponedjeljak

Izgubljene misli

Jesu li se to misli moje na putu do pera izgubile kao da su odletjele, kad se vrate, znam da će njihovo putovanje izgledati kao da je bio san... misli su kao dim dotaknu me, prelaze i nestaju kao voda koja klizi kroz ruke i, koliko god se trudim zadržati ih, ostajem bez ičega, a imala sam sve… sjećam se da more sam gledala osjetila kako emocije pucaju moj se um na papir proširio, pisati je bilo lako intenzivan i nevidljiv zid osjećala sam samo u srcu, od svijeta me odvajao odvojena i udaljena, užurbana je bila moja plovidba pokušavala sam drage ljude dozvati, biti blizu njih, to su oni koji ne sude, već pokušavaju razumjeti to su oni koji plaču dok govore ti da te vole… topila sam se u vatri osjetila žar, neopisivu bol, s stravom plamena boriti se, odlučila sam rasplamsavao se, ujedao sve do čega mi je stalo da udahnem i ustuknem, tjerao me.... da bježim da ne osjetim njegov dodir na svojoj koži… fotka: moj ligustrum u cvatu

- 10:08 -

Komentari (9) -




14.07.2023., petak

Malo Krka...mnogo uspomena

...neka slike govore neka čula dožive... Između svitanja i smiraja, na obzorju stvarnosti, na horizontima mašte, fotografijama sam označila odraz svog unutarnjeg sunca koje će nekoga ugrijati, i svakako, neće ga ostaviti ravnodušnim.... Fotografije su iznjedrene iz bogate baštine krčkog otoka tiho iz topline duše, strpljivo i samozatajno bilježim trenutke svojih najdubljih impresija... Iščitavaju se tako tragovi minulih vremena, svjesna sam promatračica svega lijepoga i vrijednoga što ovaj kraj pruža svakome tko ga pohodi vješto hvatam trenutke nezaborava, zapisujem, svjesna da bujicu riječi koja iz mene navire ne mogu i ne želim zaustaviti ... Nastaju tako bljeskalice, bogatstvo fundusa otoka Krka tematski vrlo šaroliki sadržaj, kao i izrazita raznovrsnost motiva... prelijepo...svakako, vratit ću mu se... tamo me čekaju divni ljudi za koje me vežu vrijedni projekti... fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja

- 08:57 -

Komentari (14) -




12.07.2023., srijeda

Trenutak za slovo

fotka: s interneta, g-din Google poslao mi je sliku dana kaznite blogericu ako je sliku aplicirala, a nije smjela Blog Trenutak za slovo, Agava 505 tu je s vama druguje, dane broji bojom lavande, mirisom ružmarina šumom valova, ljepotama Istre standardom i dijalektom svoje srce širi bonaca joj duša ... sama nikad nije kao rijeka svome moru teče ljubavlju, žudnjom, čežnjom, drhtajem srca, titrajem duše čaroliju biserja čuva... pastelne boje neba sanja i onda kad ga prekriju oblaci sivi u zagrljaj topli u milozvučnu kaskadu nota kad oluja prijeti u sebe se sklupča luč upali, smaragdnim svjetlom sjaji... tko je voli, naći će je i kad lebdi između sna i jave tišinom kad blagosilja svakog srca titraj ona tu je, srce i dušu miluje joj spektar duge... rekli su neki da između zemlje i neba joj je dom u huku vjetra svoje sonate pjeva ponekad se skriva u valu morskom a ponekad je biser njegovog žala... za svakog dobronamjernika slovo zahvalnosti ima pusti je neka sniva na dnu plavetnila beskrajnog prostire se njena svila... trenutku za slova želim sretno svako slovo, zdravlje prije svega, inspiracije na kapljice, tek toliko za trag dostatno... svima ostalima stostruko više... neka Blog.hr ljepotom i kreativom diše... fotka: moja....snimljena na Lošinju, gdje smokva na palmi raste fotka: moja....snimljena na Lošinju, gdje smokva na palmi raste

- 08:18 -

Komentari (11) -




11.07.2023., utorak

Ako otok zaplovi....

... tako je mene poezija dovela do jednog našeg otoka smještaj: da bih riječ rekla doček: samo je nedostajao crveni tepih društvo: što reći, posebni ljudi, često neshvaćeni ali stameno svoji da, pjesnici i ja među njima...oprosti mi Bože u trenu me obuzeo poseban osjećaj sramota je priznati ali priznati se mora bojala sam se zaspati svugdje voda, voda, voda oko mene kopna nigdje ....otok je otok čeznuh za onom jednom stranom svijeta kojom se moj zavičajni poluotok drži za majčicu zemlju što ako ovaj otok ( zovu ga otokom ljubavi) odluči otploviti u nepoznato uvijek će ostati otok a ja ću moliti da se zaustavi tamo na mjestu gdje će se jednom stranom vezati za kopno... od mene ni danas nijedne pametne ali zato su misli zbrkane snovi nedefinirani ali to je to to sam ja oko mene sve kreativci ljudi, pjesnici samo ja neka naopaka, svakakva, nikakva... opet sam pozvana opet ću posjetiti ovaj otok graditi samo neke svoje kule u pijesku i sanjariti kako otok i ja plovimo na putu u nepoznato.... fotka: moja - u Barbatu, Rab

- 16:04 -

Komentari (7) -




10.07.2023., ponedjeljak

Moje plavo

...pod suncem sve je moje plavo a stijena postelja mi meka... fotka: moja fotka: moja fotka:moja fotka: moja

- 08:26 -

Komentari (12) -




06.07.2023., četvrtak

Moji ptići slobodno lete

„Pjesma je srodna cvrkutu, cvijetu, kamenu, oblaku, grudi, suzi osmijehu: kroz sve se prelijeva, iz svega raste i hrani se. Jer, da utihne pjesma, pjevale bi trave, zborio bi kamen. Jer da utrne plamsaj duha zaiskrila bi suza na kamenu, ili rosa na grudi... trajno je pretakanje bića: prepjevavanje jedne iskonske i vječne pjesme…“ ( citat iz recenzije zajedničke zbirke XXX. Susreta VERŠI NA ŠTERNI 2023.) fotka: moja Kao ptiće iz gnijezda pustih svoje verse slobodno da lete do središta Istre gdje se svake godine održava pjesnička manifestacija VERŠI NA ŠTERNI. Ove godine po trideseti put sastali su se pjesnici, čuvari čakavske i cakavske riječi. Zatitrali su moji versi opet i zajedničkoj zbrci, hvala Povjerenstvu koji ih je prepoznao i opet uvrstio među korice vrijedne zbirke… stihovi se čitaju, svjedoci su vremena u kojem sam svoju cakavicu živjela punim plućima, aktivno djelovala na njezinom očuvanju, njegujući je kao najnježniju biljku za mlade koji dolaze, a još nisu ni svjesni bogatstva kojeg dobivaju u naslijeđe... *** Pisati na govoru predaka velika je obaveza i čast, znam što sve mora sadržavati jedna umjetnički kvalitetna pjesma… znam da mi je duša puna, zračim duhom malog istarskog bića koji se na vjetrometini prohujalih stoljeća znao izboriti za svoju riječ, sačuvao ju je do današnjih dana a ona u svijetu već odzvanja kao zaštićeno nematerijalno dobro Republike Hrvatske. fotka: moja

- 08:41 -

Komentari (11) -




01.07.2023., subota

Da mi je ...da sam...

fotka: moja ...ovo nije poezija ovo se zove košmar u glavi i beton u grudima kad nad sobom caruješ u nirvani... *** Da mi je orlova krila imati budila bih se u osvitu zore da mi je košutino stopalo imati šetala bih s tobom uzvisinama planina davala ti snagu da prijeći sa mnom možeš prerije i bez horizonata stepe s tobom bih zaronila u dubine velikih voda otkrivala kako u temeljima svijeta diše moja duša krhka … harfa da sam, osjećala bih kako se tvoji prsti igraju po meni vibrirajući strune izmorene moje duše… da mi je lastavičje gnijezdo biti s tobom bih ptiće hranila lutajući pustinjama štitila te od bijesnih vjetrova o oblake bih njihaljku okačila nebesa bi me u jakim kišama tvojim poljupcima zalijevala… da sam zrno pšenice, njihao bi me vjetar na vrhovima planina skupljao plodove svoje kao travu u polju da mi je pukotina u stijeni biti gledala bih kako svježu vodu piješ s litice osjetila kako zajedno dodirujemo sunce u smiraju… da sam kruh tvoj svagdašnji da ti nepce čaroliju ljubavi slavi nesputani istočni vjetar da sam da udišeš južnu snagu sjena da sam, koja prekriva planine tvoje grane pružala bih do samo našeg mora a tvoji izdanci dopirali bi do brzaka bistrih rijeka… još nam je vrijeme naklonjeno neusklađeno sviramo milozvučnu harfu hraneći nas cvjetovima pšenice opija nas kamenim medom… da sam tvoja zaručnica, nevjesta s rubin crvenim vinskim kristalom slavili bismo godišnjicu ljubavi da sam snijeg koji na tvom ramenu kopni da sam mrvica rose na toploj zemlji…da sam…. ostajem samo dašak vjetra koji tijelo suši samo tišina zarobljena u nezaboravu ti si vječan kao sunce, kao mjesec kao kiša po travi i voda što zemlju natapa… fotka: moja

- 10:22 -

Komentari (11) -



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.