„Pjesma je srodna cvrkutu, cvijetu, kamenu, oblaku, grudi,
suzi osmijehu: kroz sve se prelijeva, iz svega raste i hrani se.
Jer, da utihne pjesma, pjevale bi trave, zborio bi kamen.
Jer da utrne plamsaj duha zaiskrila bi suza na kamenu, ili rosa na grudi...
trajno je pretakanje bića: prepjevavanje jedne iskonske i vječne pjesme…“
( citat iz recenzije zajedničke zbirke XXX. Susreta VERŠI NA ŠTERNI 2023.)
fotka: moja
Kao ptiće iz gnijezda pustih svoje verse slobodno da lete do središta Istre
gdje se svake godine održava pjesnička manifestacija VERŠI NA ŠTERNI.
Ove godine po trideseti put sastali su se pjesnici, čuvari čakavske i cakavske riječi.
Zatitrali su moji versi opet i zajedničkoj zbrci,
hvala Povjerenstvu koji ih je prepoznao i opet uvrstio među korice vrijedne zbirke…
stihovi se čitaju, svjedoci su vremena u kojem sam svoju cakavicu živjela punim plućima,
aktivno djelovala na njezinom očuvanju, njegujući je kao najnježniju biljku
za mlade koji dolaze,
a još nisu ni svjesni bogatstva kojeg dobivaju u naslijeđe...
***
Pisati na govoru predaka velika je obaveza i čast,
znam što sve mora sadržavati jedna umjetnički kvalitetna pjesma…
znam da mi je duša puna,
zračim duhom malog istarskog bića
koji se na vjetrometini prohujalih stoljeća znao izboriti za svoju riječ,
sačuvao ju je do današnjih dana
a ona u svijetu već odzvanja kao
zaštićeno nematerijalno dobro Republike Hrvatske.
fotka: moja
|