01.07.2023., subota
Da mi je ...da sam...
 fotka: moja ...ovo nije poezija ovo se zove košmar u glavi i beton u grudima kad nad sobom caruješ u nirvani... *** Da mi je orlova krila imati budila bih se u osvitu zore da mi je košutino stopalo imati šetala bih s tobom uzvisinama planina davala ti snagu da prijeći sa mnom možeš prerije i bez horizonata stepe s tobom bih zaronila u dubine velikih voda otkrivala kako u temeljima svijeta diše moja duša krhka … harfa da sam, osjećala bih kako se tvoji prsti igraju po meni vibrirajući strune izmorene moje duše… da mi je lastavičje gnijezdo biti s tobom bih ptiće hranila lutajući pustinjama štitila te od bijesnih vjetrova o oblake bih njihaljku okačila nebesa bi me u jakim kišama tvojim poljupcima zalijevala… da sam zrno pšenice, njihao bi me vjetar na vrhovima planina skupljao plodove svoje kao travu u polju da mi je pukotina u stijeni biti gledala bih kako svježu vodu piješ s litice osjetila kako zajedno dodirujemo sunce u smiraju… da sam kruh tvoj svagdašnji da ti nepce čaroliju ljubavi slavi nesputani istočni vjetar da sam da udišeš južnu snagu sjena da sam, koja prekriva planine tvoje grane pružala bih do samo našeg mora a tvoji izdanci dopirali bi do brzaka bistrih rijeka… još nam je vrijeme naklonjeno neusklađeno sviramo milozvučnu harfu hraneći nas cvjetovima pšenice opija nas kamenim medom… da sam tvoja zaručnica, nevjesta s rubin crvenim vinskim kristalom slavili bismo godišnjicu ljubavi da sam snijeg koji na tvom ramenu kopni da sam mrvica rose na toploj zemlji…da sam…. ostajem samo dašak vjetra koji tijelo suši samo tišina zarobljena u nezaboravu ti si vječan kao sunce, kao mjesec kao kiša po travi i voda što zemlju natapa… 
fotka: moja |
- 10:22 -
Komentari (11)
