Jesu li se to misli moje
na putu do pera izgubile
kao da su odletjele,
kad se vrate, znam da će
njihovo putovanje
izgledati kao da je bio san...
misli su kao dim
dotaknu me, prelaze i nestaju
kao voda koja klizi kroz ruke
i, koliko god se trudim zadržati ih,
ostajem bez ičega, a imala sam sve…
sjećam se da more sam gledala
osjetila kako emocije pucaju
moj se um na papir proširio,
pisati je bilo lako
intenzivan i nevidljiv zid
osjećala sam samo u srcu,
od svijeta me odvajao
odvojena i udaljena,
užurbana je bila moja plovidba
pokušavala sam drage ljude dozvati,
biti blizu njih,
to su oni koji ne sude,
već pokušavaju razumjeti
to su oni koji plaču
dok govore ti da te vole…
topila sam se u vatri
osjetila žar, neopisivu bol,
s stravom plamena boriti se, odlučila sam
rasplamsavao se,
ujedao sve do čega mi je stalo
da udahnem i ustuknem, tjerao me....
da bježim
da ne osjetim
njegov dodir
na svojoj koži…
fotka: moj ligustrum u cvatu
|