... tako je mene poezija dovela do jednog našeg otoka
smještaj: da bih riječ rekla
doček: samo je nedostajao crveni tepih
društvo: što reći, posebni ljudi,
često neshvaćeni ali stameno svoji
da, pjesnici
i ja među njima...oprosti mi Bože
u trenu me obuzeo poseban osjećaj
sramota je priznati
ali priznati se mora
bojala sam se zaspati
svugdje voda, voda, voda oko mene
kopna nigdje ....otok je otok
čeznuh za onom jednom stranom svijeta
kojom se moj zavičajni poluotok
drži za majčicu zemlju
što ako ovaj otok ( zovu ga otokom ljubavi)
odluči otploviti u nepoznato
uvijek će ostati otok
a ja ću moliti da se zaustavi tamo na mjestu
gdje će se jednom stranom vezati za kopno...
od mene ni danas nijedne pametne
ali zato su misli zbrkane
snovi nedefinirani
ali to je to
to sam ja
oko mene sve kreativci ljudi, pjesnici
samo ja neka naopaka, svakakva, nikakva...
opet sam pozvana
opet ću posjetiti ovaj otok
graditi samo neke svoje kule u pijesku
i sanjariti kako otok i ja plovimo
na putu u nepoznato....
fotka: moja - u Barbatu, Rab
|