16.09.2023., subota
Htjela ja to ili ne
 ... ja mogu sve, vezana slobodnom voljom, mogu eksperimentirati na odvažnim putevima, samo htijući i želeći da se čudo dogodi... Kakvo čudo? Čudo življenja dostojnim životom. Osvježenje i odmor od nemira i umora koji me uništavaju i bacaju u ponor, mogu se pronaći samo na "silnim vrhovima", gore, u neprestanoj potrazi za unutarnjim, duhovnim i moralnim usavršavanjem… to me uzdiže iznad briga i neizbježne brutalizacije egzistencijalne malodušnosti i tjeskobe vremena… Penjem se, s velikim naporom i predanošću da se uzdignem do nepobitnog dobra i dragocjenosti Života, u punini Svjetla koje isto sja i izlijeva se Odozgo...tamo gore, na vrh.... Opuštajući dan, potpuno miran, sretan... osjećam potrebu za mirom, harmonijom osjetila, ravnotežom. nikada nisam razumjela ljude koji dugim vikendima žure i jure za prenapučenim turističkim destinacijama, katapultirani prema dalekim mjestima kako bi pronašli lude redove na autocesti… njih definiram kao najgore kandidate za stres, jer je moj imperativni moral: „Uzalud je grčevito ganjati vani ono što nemaš u sebi!“… Što, možda se pitate? Rezultati slika za nježno cvijeće u ruci. Mir duši, o da: ako se osjećam dobro sama sa sobom, dobro mi je svugdje; to nalazim u nježnom sjećanju, u dobrom djelu, u osmijehu ljudi koje susrećem, u prijateljskom stisku i u toplini doma… moj pogled usmjeren na misli koje slobodno lutaju poput neobuzdanih konja u galopu… Rijetko ih ima kod mene, ali danas su bez ikakve dosade, dosade i tjeskobe, neumorno trče među naletima vjetra i intenzivnim morskim mirisima... kao leptirići lagano plešu po meandrima moje duše. danas se posvećujem tišini doma, tišini koja mi pravi društvo, za sada…sretna sam… tako sam sretna…kuham si kavu... Ovo je moj život, život koji ponekad delikatno premotam u naborima sjećanja, poput tanke vrpce, iz straha da ih sve ne uništim: super lijepe, lijepe i one manje lijepe, iskustva koja sam doživjela ... Okrenem se i vidim sebe u orošenom zrcalu napravila sam bezbroj stvari, naučila da se u životu uvijek treba boriti stisnutih šaka i ne odustajati… nikada ne odustajati Kako lijepo otkriće reći će netko! U mnogim evolucijama koje su u tijeku, priroda se kuje poput rastezljive i podatne gline, htjela to ja ili ne... 
fotka: moja...topli kamen korijena moga |
- 07:50 -
Komentari (9)
