Ljubav je to, ljubav...

...znaš ono ... dat ću ti recept za ljubav kad voliš kad ludo zavoliš od ljubavi samo NJU vidiš fotka: moja to ti je ono kad se zaljubiš pa od te ljubavi pamet izgubiš samo na svoja nepca misliš i kontinuirano istu glupost činiš od ljubavi dušu joj vadiš vidiš je crvenoliku, mesnatu, sočnu, koketu, izazovnu... fotka: moja kupiš prvo kilo pa dvije, pa tri dosta ti nikad nije kupiš vreću pa dvije, ponekad i više u osvajanje kreneš voliš je od sebe više od dragosti svašta joj nešto radiš umivaš je, nježno brišeš pa je gurneš u pećnicu, pečeš ljubav je to, ljubav od ljubavi je guliš, od sjemena čistiš dodaješ svašta nešto pa je opet gnjaviš od dragosti toliko jako jer Bože moj, ti je voliš najviše na svijetu fotka: moja ljubav joj do kraja nisi pokazao ako je ne pržiš sat, dva...i to je malo...tri, četiri pa je od ljubavi, dragosti i slasti unatoč svim mukama koje si joj priuštio serviraš ...u slast svima moj ajvar je P R I M A ... možete to reći meni, a možete i svima :-))))))) ....poručila mi je jedna dama da se moja usta hvale sama boli me brigica ja kad voljem koljem kome pravo kome krivo ja to ne krijem....:-)))) fotka: moja

- 09:17 -

Komentari (24) -

20.08.2022., subota

Za koga je, reciklirano je

...nije istina da uvijek moraš kupiti novo poslije nekoliko godina aktivirala sam onu moju staru singericu volim ja moju kuhinjicu iako u njoj uvijek ima neka stara krpica tako mi se hoće... a fotka kaže da su na prozorima reciklirane zavjesice od koga je dobro je za koga je još je bolje... stakla su ljeti zatamnjena samoljepljivom folijom moje plave bolesne okice ne trpe prejako svjetlo... fotka: moja

- 09:35 -

Komentari (12) -




19.08.2022., petak

Pune krošnje

halo...halo... daje se na znanje...daje se na znanje... smokve, krošnje su ih pune... pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću i z j a v lj u j e m da od danas pa do daljnjeg za razinu šećera u krvi ne odgovaram... fotka: moja sladim se ovako svježima za mrzle zimske dane u ledenicu ih slažem slatko kuham i malo džema neka se u kući nađe... ne sušim ih, dobri ljudi mi sušene poklone... *** volim ja vas sve redom ali volim i smokve mnogo i od mnogo više nisam ja tu ništa kriFa eto tako je to.. fotka: moja

- 09:29 -

Komentari (12) -




17.08.2022., srijeda

Tragovi na stazi prolaznosti

U kutku srca, među svojim slikama, rukama preturam po staroj škrinjici, po mislima i otkucajima srca. Koračam tiho među riječima, ne dišući, samo odmaram oči, prozirna kao duh, lagana kao leptir, eterična, kao da visim s neke tanke niti… ...prelistavam stranice duše stižem tamo, gdje je sve počelo, jednog mladog proljeća iščitavam nagomilane uspomene riječi, riječi i još riječi... uzbudljivo putovanje, između onih koje sam učinila vječnima …cijeli život u snoplju riječi Nisam ništa posebno tražila, a sve sam našla, jasan je osjećaj onoga što je ostalo nepomično, onoga što se promijenilo i čega više nema. Suza i osmijeh, vraćeni stazicama prolaznosti Prepoznaju se avenije i uske uličice moga grada, otvorena i zatvorena vrata zaustavljam se pred vratima srca koje je kucalo za mene neke ulične svjetiljke upaljene, neke druge ugašene, negdje hrđa negdje prašina, svega se sjećam, sve je to moje mjesto koje ne zaboravljam, mjesto gdje sam te našla, gdje smo sve započeli, mjesto odakle ne možemo otići mjesto kojem dadoh ime unikatan poetski vez rapsodija ukrašena zrakama sunca i voljenja… moj život je beskrajna pjesma rijeka ljubavi koja teče ka svojoj delti, stamena, snažna, dojmljiva onima koji me znaju… u njoj zanosno, zaljubljeno, istovremeno stameno i dojmljivo pod perom duboko zbori moja sretna mladost, pjeva more, miluje stijene, zvijezde, mjesečina, i toplo krilo materino u kojem sam voljena odrastala, ali i saznanje da je sve prolazno i da ja kao jesenje lišće možda plešem svoje zadnje letove tvoreći melodiju tišine i spoznaje da neumitnost prolaznosti moram prihvatiti zbog nepisanih pravila uklesanih u mojoj nutrini. Sve je u mom srcu ostavljam dubok trag tamo gdje se nitko ne nada… ilustracija: net planeta

- 16:26 -

Komentari (13) -




15.08.2022., ponedjeljak

Uzvišeni dan

Blagoslovljen svima neka je ovaj uzvišeni dan napojimo srce toplinom, a dušu dobrotom i mirom.... *** Za one koji u malim stvarima pronalaze veliku radost... dobro jutro, svjetiću, cvjetiću... fotke izvor: net planeta

- 09:24 -

Komentari (17) -




14.08.2022., nedjelja

Vjerne moje

Iz svijeta tišine progovorih, dobih snage skinuti paučinu sa skrhanog srca, odškrinuti vrata duše i na suncu istkati vas poput melema s vama lakše je bilo pojaviti se među ljudima... riječi, vjerne prijateljice moje... lutah sama među zidovima otvarati se nisam smjela ni sebi, ni ljudima pod betonom tuge kapilare su pucale u krik vrisnuh rađajući stih ... u utrobi svojoj živjela sam sama, zatočena poput psa jedina je radost bila slušati druge koji zvižde ritmom valcera... daleko od svega daleko od svih, bol kričala, cviljela tugu ne uznemiravajući maslačka, koji je puhnut od vjetra svojom bjelinom vinuo se put nebeskih visina... riječi, prijateljice, vjerne moje... fotka: moja

- 10:11 -

Komentari (12) -




11.08.2022., četvrtak

Kako je lijepo vidjeti vas opet

Evo me nakon dužeg izbivanja iz blogerskog života… i sami znate da život nije ono što planiramo, već je ono što nam se događa… život prečesto nameće ozbiljne zadaće na koje treba odgovoriti, kad nam se te zadaće dogode prioriteti se premještaju, razvrstavaju, promijene mjesto u nama se događaju promjene, navikavamo se na nove diktate, borimo se, padamo, dižemo se, kližemo i ustajemo nekad s malim posljedicama a ponekad sa ožiljcima kojih se ne možemo riješiti nikada i nikako… Da se bez onog koga nema može to nam je svima znano… jednostavno, skoro dvije decenije blogiranja naučile su me mnogo a mnogo sam uspjela i zaboraviti, nema veze… Da je blog mjesto gdje cvjeta demokracija u punom smislu te riječi i to znamo, ali događa se da pobrkamo lončiće pa umjesto da živimo demokraciju sve pretvaramo u riječi anarhije koje nam baš ni u kom slučaju ne mogu poslužiti na čast… govorim iz iskustva, ne morate se sa mnom složiti… Da je blog ovozemaljska rajska livada osjetila sam nebrojeno puta , uživam čitati postove, ne biram teme, svaku vrednujem kao najbolju jer me usmjerava na razmišljanje… da je blog šarena laža shvatila sam kad sam pročitala neke laži koje se nikome ne bi dopale… da je blog minsko polje osjetila sam kad sam sebi dala slobodu i u jednom komentaru napisala ono što mi je srce diktiralo… umalo nisam pokošena na tom istom minskom polju gdje su me svojevremeno neki blogeri dizali u nebesa… sve je to ljudski i razumljivo… Kako bilo da bilo, rekoh, poslije pauze vraćam se svom blogu, odmorna ne, ali zadovoljna što sam na još jednu bitku sa životom stavila kvačicu i napisala: realizirano Hvala onima koji su me uspjeli razumjeti, rekoh da se može bez svakog koga nema, posebno hvala onima koji me nisu razumjeli, idem daje… Dokle ću stići kondukter mi nije rekao, važno da sam kartu dobila… ionako ja mogu sve što hoću i kako hoću, samo ne znam dokle ću… fotka: moja

- 16:02 -

Komentari (38) -



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.