17.08.2022., srijeda
Tragovi na stazi prolaznosti
 U kutku srca, među svojim slikama, rukama preturam po staroj škrinjici, po mislima i otkucajima srca. Koračam tiho među riječima, ne dišući, samo odmaram oči, prozirna kao duh, lagana kao leptir, eterična, kao da visim s neke tanke niti… ...prelistavam stranice duše stižem tamo, gdje je sve počelo, jednog mladog proljeća iščitavam nagomilane uspomene riječi, riječi i još riječi... uzbudljivo putovanje, između onih koje sam učinila vječnima …cijeli život u snoplju riječi Nisam ništa posebno tražila, a sve sam našla, jasan je osjećaj onoga što je ostalo nepomično, onoga što se promijenilo i čega više nema. Suza i osmijeh, vraćeni stazicama prolaznosti Prepoznaju se avenije i uske uličice moga grada, otvorena i zatvorena vrata zaustavljam se pred vratima srca koje je kucalo za mene neke ulične svjetiljke upaljene, neke druge ugašene, negdje hrđa negdje prašina, svega se sjećam, sve je to moje mjesto koje ne zaboravljam, mjesto gdje sam te našla, gdje smo sve započeli, mjesto odakle ne možemo otići mjesto kojem dadoh ime unikatan poetski vez rapsodija ukrašena zrakama sunca i voljenja… moj život je beskrajna pjesma rijeka ljubavi koja teče ka svojoj delti, stamena, snažna, dojmljiva onima koji me znaju… u njoj zanosno, zaljubljeno, istovremeno stameno i dojmljivo pod perom duboko zbori moja sretna mladost, pjeva more, miluje stijene, zvijezde, mjesečina, i toplo krilo materino u kojem sam voljena odrastala, ali i saznanje da je sve prolazno i da ja kao jesenje lišće možda plešem svoje zadnje letove tvoreći melodiju tišine i spoznaje da neumitnost prolaznosti moram prihvatiti zbog nepisanih pravila uklesanih u mojoj nutrini. Sve je u mom srcu ostavljam dubok trag tamo gdje se nitko ne nada…  ilustracija: net planeta |
- 16:26 -
Komentari (13) -
