agape - Bog je ljubav https://blog.dnevnik.hr/agapedm

nedjelja, 28.10.2007.

True colors

Pjesma mi je oduvijek bila lijepa, ali riječi sam baš išla slušat tek kad sam vidjela onu reklamu za DOVE , o tome koliko žena misli da nisu lijepe i koje nisu zadovoljne sa sobom. zaista, možda moj prijevod baš i nije predobar, ali ja sam pokušala izvuć smisao, a taj bi bio da svatko ima svoje TRUE COLORS , svoj karatkter, svoje nešto što nas razlikuje od svih ostalih. eh, sad, prečesto dolazi do toga da se mi toga našeg stidimo. al to je upravo ono što moramo pokazati! jer to je ono što nas čini lijepima! kako bi svijet izgledao da smo svii isti?? potrebne su ove razlike među ljudima jer tu se zapravo i može cijenii posebnost svakoga od nas! mi smo previše zaokpljeni ovim vanjskim, ovim površnim i onda se preputimo svijetu da nas uvjeri da ne vrijedimo ništa! ii zato nas je potrebno moliti da poklonimo svojima bližnjima jedan smmijeh. a jedan osmjeh vrijedi više od...............nemam usporedbu, odlepršala je negdje!
no dobro, sve je ovo meni lako pisat, i u glavi si to postavljat, ali treba po tome živit. to je kao ona od Riblje čorbe - TEORETSKI LJUBAV LEPO ZVUČI, MALČICE JE DRUKČIJE U PRAKSI... eh, zato tu ne smijemo biti sami nego moramo moliti Njega da nam pomogne da prvo zavolimo sebe,a onda će i ostalo ić dalje....
rekla mi je jeda draga prijateljica (koju nisam u životu ni jednom vidjela, ali koja me predobro kuži) - mi moramo promjeniti nači razmišljanja. nasmijala me rečenicom THINK PINK! ali sam shvatila da cura zapravo ima pravo. (Latice, thank you!) Evo ću ju malo citirati, neće se ona ljutit:

eh, da, sad kad smo teoriju naučili, počnimo ju koristiti i u praksi. pokažimo svoje najbolje što imamo, izvucimo to iz svoje duše , negdje sa dna, gdje smo davno to pokopali, i na šta smo nabacali sve ostale osjećaje i ostale naše karakteristike. pronađimo svoju osobnost. zavirimo u sebe pri tome jer nećemo moć nać svoje JA kod svojih prijatelja. potražimo pomoć od onih koje nas najbolje poznaju jer će nam oni i najviiše moći pomoć.
u biti cijeli ovaj post može biti kao nastavak na jučerapnji, onaj o raji i našem mišljenju. učinimo naše mišljenje našim i ne prilagođavajmo se okolini. na taj način samo gubimo, ovako moemo nešto i dobiti možda.
smješimo se svakodnevno! Mogli bi me angažirat za osmišljavanje reklama za Orbit ili koju pastu za zube!!!
a može biti i nastavak na priču o Agape-u kao nastavak na pjesmu Lean on me! samo možda ovaj put ne pozivamo mi druge da se oslone na nas, nego ih molimo da i oni budu nama oslonac.


i na kraju, sad vi natjerajte mene da ni ja ne ostanem samo na riječima!


želim se zahvaliti trima osobama zaslužnima za oavj post, ne znam ko će čitat ali eto - hvala Sanji, Grgici i Latici!!

a ostalima samo puno pozdrava i Božjih blagoslova!
(i pročitajte i ovaj post ispod ako niste, baš zadovoljna svojom inspiracijom u zadnje vrijeme....)

Marina

subota, 27.10.2007.

o Agape-u

ova pjesma će me definitivno odsada pa nadalje uvijek potsjećati na Agape. prvenstveno na pojedince, a zatim i na samu zajednicu. jer uvježbali smo ju prvi puta za vjenčanje naših članova.dali smo sve od sebe tada jer smo htjeli da zvuči savršeno. al čak i da nije zvučalo savršeno, ipak su riječi i poruka ti koji govore sami za sebe.
ovaj tekst mogu reći gotovo svakoj osobi u Agape-u. u tome je svo bogatstvo. zato ih toliko volim. zato mi toliko znače. pa čak i kad se posvađamo, opet nije problem jer ćemo svaki problem uspjeti rješiti.
nevjerojatno je to kako smo se nakon svakog pada, a bilo ih je, i opet kažem i za pojedince i za zajednicu, ali kako smo se svaki put digli , ''obrisali prašinu '' i nastavili dalje još jači. što te ne ubije, to te ojača - to mi jedna od boljih izreka. često sam puta čula i to da je dobro što imamo takve neke kušnjice i što nije sve perfect jer onda barem možemo pouzdano znati da to jest pravi put. a bitno je da vjerujemo da je tako. mislim da nam vjere nikada nije nedostajalo.
Bruno je par puta rekao, u svojim svedočenjima, da je nejvjerojatni i prelijepo vidjeti kako nas je Gospodin spojio. dovukao nas je sa svih strana. od četrnaest do dvadeset i pet, šest godina. iz raznih škola, s raznih fakulteta, sa drugačijim razmišljanjima i stavovima. sa drugačijim ambicijama, željama, interesima.. ali s istim ciljem. s ciljem SVJEDOČENJA i SLAVLJENJA uvijek i svugdje. pa ako netko i poklekne, tu su drugi da ga podignu. uvijek se nađe neka ruka.
sad mi je na pamet doša jedna zgoda kad sam ljetos bila u Velikoj. imali smo radionicu - ekologija. bit je bio da svatko pola sata u šutnji (što sam mislila da će bit problem, ali ipak nije) prošeće dvorištem (koje je bilo prilično veliko) i nađe neku stvarčicu, predmet, bilo šta i nem pokuša shvatit Gospodinovu poruku kroz taj predmetić. za ovo moje sada pričanje nije važno šta sam našla nego GDJE sam ašla. naime kako je to crkveno dvorište uz rub stoje postaje Križnoga puta. ja sam se zautavila pored postaje - VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC. i tu sam shvatila poruku. razmišljala sam o Veroniki. ona je bila stvarno jedna od MALO onih koji su Isusu tada dali podršku. ona se usprotivila silnoj rulji koja je Isusa vrijeđala, psovala, gađala, pljuvala, omalovažavala. ona je bila toliko hrabra da Mu priđe i ohrabri Ga. dala mu je ono što je tada najviše treao, a to je ljubav. prijateljstvo. a ja? kakva sam ja? kud svi turci, tu i mali mujo. pa i da ne razmišljam kao ostali turci, zašto bi se ja usprotivila??? koji krivi početni stav!!! a znam iks ljudi koji razmišljaju na isti isti isti način!! zakon rulje. gdje je nestala individua? gdje je nestao karakter? GDJE JE NESTAO ČOVJEK - rekao bi bare. e sad, bit je u tome da se usudimo usprotiiti rulji. u tome će nam pomoć prijatelji, al istinski prijatelji. istomišljenici. eto, na taj način su i moji Agape-ovci utjecali na mene. sad se mogu usprotiviti rulji. jer naučili su me ne stidjeti se svoga mišljenja, pa makar samo ja tako mislila. naučili su me ostati ja. jednostavno. hvala vam, ljudi, na tom! i luco, posebno tebi - ni ne znaš koliko si mi pomogla u zadnje vrijeme!!!
htjela bi se malo i osvrnuti na ovo šo se u zadnje vrijeme dgađa, nevezano za Agape, al baš imam potrebu i o tome mao pisati. nesreće na sve strane.dvoje, troje, devetoro ljudi poginulo na cesti u jednom danu. danas smo išli iz osijeka preko Bizovca i malo prije Bizovca naišli na auto, od naprijed totalno smrskan, ia njega kamion sletio s ceste. čule smo i hitnu kad je profurala pored nas. ne znam kak je prošla nesreća. izgledalo je užas. i baš me drmnilo to. kužiš, sad si tu, u sljedećem trenutku... nema te. i onda sam si u glavi stvorila cijelu priču. zamisli kak se osjeća obitelj nekoga ko je poginuo u nesreći. pogotovo ak nije kriv bio. npr. mlad čovjek poginuo. njegova majka se ustala, obavila svakodnevne poslove, ošla na posao, pije kavu pod pauzom i dobije poziv da joj je si poginuo. pa cijeli svijet joj se sruši. a svatko od nas uvijek misli, ma neće se to meni dogodit, zašt bi se od svih ljudi baš meni to dogodilo?? a zašto bi se bilo kome drugome dogodilo? shvatila sam - na život gledamo kao da smo ga dobili na pladnju. da smo ga dobili zdravo za gotovo. i ako se nešto ne dogodi nama ili nekom bližnjem nećemo ni razmišljat o vrednotama života. a dobili smo ga na dar. ali na povjerenje - da ćemo paziti ako ćemo s njim. ne mogu a da se ne dotaknem i Toše (kojeg upravo slušam). čovjek za kojim je plakao pa skoro cijeli Balkan. za jedan dan sloge potreban je jedan mlad, neiskvaren život. ne znam kak vi, al kad vidim njegove slike, snimke sada (prije to nisam doživjela) vidim takav sjaj u očima. pa slušam ove njegove nove pjesme - on kao da je predosjećao. igra bez granica... on je shvaćao život. čujem da je davao izvjesne svote za razne bolnice, crkve, zajednice, djecu. kao da nam je Gospodin njegovim prerano završenim životom želio nešto poručiti!! valjda smo nešto i naučili??
(Toše, počivao u miru!)
ajme ja dotle došla. a dobro neću više, mislim da ste shvatili šta sam htjela reć. NIKOLA, HOMLESE, valjda je ovo bio dovoljno dubokouman post za tvoje standarde???? on će meni da ja ne pričam puno - to ti neću zaboravit, a ja nisam zlopamtilo!!!!

eto idem sad malo spavat, a baš mi je dobro došlo ovak se istrest...

vama ostavljam pozdrave i Božje blagoslove!!!!!!!!!!
Marina

utorak, 23.10.2007.

malo nekih ''novosti''

Zaključila sam da bi bilo dobro da pišem malo i o tome kako je Agape napokon krenuo izvan svoje župe…. Ha, smišno zvuči… Ali eto na prijedlog kapelana , rado smo se odazvali posjetima drugim župama.

Prvo smo bili u Nijemcima, i to još sedmog ovog mjeseca. Kako je to upravo Nikicino rodno mjesto, odlučili smo prvo tamo otići. Naime, u ovome selu postoji određeni broj mladih koji pokušavaju osnovati zbor, ili nešto slično, pa je Nikica dogovorio sa župnikom taj naš susret s ciljem da im mi pjevanjem i svjedočenjima pokažemo kako se nemaju čega stidjeti i kako osnivanjem jedne takve zajednice mogu biti samo na dobitku, nikako na gubitku. Tako smo ispjevali cijelu misu , pod propovijedi smo Bruno i moja malenkost posvjedočili naša iskustva o našoj zajednici. Moram priznat da mi je bilo pomalo teško pričati o tome( - samo mi je fora ovaj smajlić pinokio pa sam stavila, stvarno mi je bio mali problem otić posvjedočit), pisati nije problem , ali kad treba stat pred punu Crkvu i reći – nije to baš tako lako. Al dobro je ispalo. Zapravo, bilo mi je neugodno samo prvu minuticu, al kasnije su riječi išle same od sebe. Mislim da je i cijeli moj stav svjedočio, nisam skidala osmjeh s lica cijelo vrijeme dok sam govorila (tako), a imala sam inspiraciju jer sam pred sobom imala cijele moje Agape i punu Crkvu koje sam zanemarila (ionako se nisam vidla od onog ogromnog ambona, nekad je stvarno dobro bit nizak...) mislim da su oba svjedočenja bila sasvim u redu, i da smo postigli cilj. nakon mise smo još ispjevali jedno pet pjesama i onda otišli zajedno sa tamošnjim mladima na mali ''domjenak'' kooji su nam pripremili a mi koda nikad nismo vidli hranu, odma navalili. i na kraju smo otišli u Nikicinu kuću upoznati njegovu obitelj. lijep smo jedan dan svi skupa proveli moram priznat....

drugi posjet je bio ovu nedjelju u Viljevo. to je prvo selo pored Miholjca, daleko putovali, ali ipak nam je bilo i tamo super. u Viljevu su mladi svake nedjelje na misi, ali se uopće preko tjedna ne sastaju. eh, pa bi tu uskočili mioljački animatori, kojih ima čak osam-nije da se hvalim, i barem u početku animirali jednom tjedno, ili jednom u dva tjedna njihov susret mladih... nadam se da će to tako i biti, da kad susreti počnu, da će se određeni broj uvijek skupljati.... a sama misa u nedjelju je super prošla, začudila sam se možda čak što su nas tak dobro prihvatili... iako mi nismo baš bili u najboljem svjetlu - moram to priznat - čak nam je i žica na gitari pukla već na slavi, taman smo se do pričesti uspjeli kak treba ufurat , a na kraju smo otpjevali još jedno četiri pjesme, pa smo ipak ostali u dobrom svjetlu - rekla bih ja. bruno je opet posvjedočio, ja sam zamolila nikicu da ovaj putt mene izostavi i tak je i bilo.... KAD NITKO DRUGI OD AGAPA NEĆE SVJEDOČIT - JEL no dobro.... eh, da ne zaboravm, bilo je i u viljevu - hvala domaćinima. opet smo napali te pladnjeve koda nismo tri tjedna ništa jeli...

i tako... zasad nema daljnjih planova, al tu su idjej da nastavimo po okolnim selima, a onda jednog dana u Slatinu, pa u Vinkovce, pa u Sl.Brod(animatorska poznanstva, jel), a ko zna - možda jednog dana stignemo i do Rijeke?? sumnjam...al nikad se ne zna..

eto, svima ostavljam puuuuuuuuuuuuuno pozdrava i Božjih blgoslova, pa se čujemo...

Marina

srijeda, 10.10.2007.

eto mene, malo sam down

imam želju napisat novi post.
možda neki onako dubokoumni.
ne znam oće me ić, vidit ću na kraju.
kad pročitam što sam napisala.
svašta me puca ovih dana.
osjećaji se prelijevaju samo tako.
malo sam heppi - pa me čje cijela ulica kako radim gluposti po kući, pjevam iz sveg glasa.
malo sam down - čist zato što ne mogu skroz bit heppi
e onda sam mao ljuta - što si dopustim da budem down
onda sam živčana - jer dopustim da me gluposti nasekiraju.
sad me još i ruka boli jer sam se opeklla danas, kad sam pomislila da bi koji put mogla i cijeli ručak napravit sama.
onda mi nedostaju ljudi. oni koje sam upoznla prije petnaest godina, a s kojima se više ne kužim. oni koje sam upoznala prije četiri godine, a s kojima se više ne kužim. pa oni koje sam upoznala prije godinu dana, a s kojima još ni ne znam na čemu sam. pa onda oni koje sam upoznala prije dvije godine, a s kojima se totaln kužim, al mi se katkad čini da oni ne kuže mene. pa sa svima onima koji su u osijeku, pate se s ispitima i uvijetom. kojima je faks već krenio. pa oni koji žive petsto kilometara udaljeni od mene, a živjeli bi mi predaleko i da žive i tri kuće dalje od mene - jer mi toliko znače u životu. pa onda oni s kojima sam bila u Velikoj, plakala što je sve već prošlo, a čim smo se vratili kućama - i gotovoooooooo!nedostaju mi i oni koji su me povijedili jako. više puta. nedostaju mi i oni s kojima sam se tek nedavno istinski upoznala - znat će oni o kom ja to.
nedostaje mi i moltva, moram priznat. samoj mi je teško, a ekipe s kojom mogu o tom pričat mi nema doma.
nedostaje mi sviranje gitare i neobavezno pjevanje i glupiranje.
jednom tjedno mi je premalo.
uvijek hoću više.
zašto, ono, uvijek hoćemo više??
zašto mi nikad nismo zadovoljni s onim što imamo?
jel to mana ili vrlina?
ja bi rekla mana.
kažu da je dobro bit ambiciozan.
a ja nemam pojma.
najbolje je ništa ne znat.
presmješno je što je nekad stvarno dobro bit onak malo tupav i pravit se da ništ ne znaš.
a sve znaš.
a drugi znaju da ti sve znaš.
e sad sam zbunila i sebe.
čudno mi je i to kako možeš bit vijeli dan heppi i onda otić na forum i pročitat jednu rečenicu što je jedna osoba napisala - a tu osobu ni ne znaš zapravo - i past u bed i posatt patetičan.
možete vi to?
ja očito mogu!
i sad sam si upalila duhovnu glazbu, ko zna oće me to uspjet izvuć iz ovog stanja u kojem jesam. trebala bi.
trebala bi bit presretna jer preksutra idem u italiju. u veronu, padovu, gardeland, u istru, u rijeku. i bila sam cijeli dan sretna zbog tog.
al sad nisam.
ja sam malo čini mi se....
nikad mi se prije samih putovanja ne ide. na kraju bude super. nikad mi se neda pokrenit.
ne znam o čemu bi još pisala.
neću više trabunjat.
i samo još jedan stih, koji možda ima veze s postom, a možda i nema.

MOGLO BI BIT DA JE LAKŠE UMRIT
NEGO JUDIMA REĆ - OPROSTI!

blagoslivljam vas i mašem vam
Marina

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

TI SI KRALJ!
TI SI KRALJ!
TI SI MOJ BOG!



Za sve negativne stvari koje si govorimo, Bog ima pozitivan odgovor:

Ti kažeš: « Nemoguće je !»
Bog kaže: « Sve je moguće!» (Luka 18:27)
Ti kažeš: «Preumoran sam ! «
Bog kaže: « Ja ću te odmoriti !» (Matej 11:28-30)
Ti kažeš: « Nitko me ne voli !»
Bog kaže: « Ja te volim ( Ivan 3:116,13:34)
Ti kažeš: « Ne mogu dalje!»
Bog kaže: « Moja je milost dovoljna (II Korinćanima 12:9, Psalm 91:15)
Ti kažeš: « Ne razumijem ! «
Bog kaže: « Ja ću te voditi ! (Izreke 3:5-6)
Ti kažeš: « Ne mogu to napraviti !»
Bog kaže: « Ti možeš sve !» ( Filipljanima 4: 13)
Ti kažeš: « To nije vrijedno «
Bog kaže: « To će biti vrijedno « ( Rimljanima 8:28)
Ti kažeš: « Ne mogu si oprostiti!»
Bog kaže: « Ja ti opraštam!» (Ivan 1:9, Rimljanima 8:1)
Ti kažeš: « Neću uspjeti!»
Bog kaže: « Ja ću ti dati sve što trebaš!»( Filipljanima 4:19)
Ti kažeš: « Bojim se!»
Bog kaže: « Nisam te ispunio duhom straha!» ( Timotej 1:7)
Ti kažeš: « Uvijek sam razočaran i zabrinut !»
Bog kaže: « Predaj mi sve svoje brige!» (Petar 5:7)
Ti kažeš: « Nemam dovoljno vjere!»
Bog kaže: « Svima sam dao mjeru vjere!» ( Rimljanima 12:3)
Ti kažeš: «Nisam dovoljno pametan!»
Bog kaže: « Dajem ti mudrost (I Korinćanima 1:30)
Ti kažeš: « Sam sam! »
Bog kaže: « Nikada te neću napustiti! » (Hebrejcima 13:5)



----------------------------------------------------
Kretnjom naprijed ostavljam što je prošlo kao zapis jednog popodneva. I dok se On kreće neprekidno i vječno, naše ograničenje zaostaje za Njim.
Samo suzom možemo očistiti talog raskoraka Tajne i sjene. Želim te Bože slijediti, biti sjena koja juri Tobom ponesena.

˝Ne možemo ljubiti Boga kojega ne vidimo
ako ne ljubimo bližnjega kojega vidimo˝
( usp. 1 Iv 4, 20 )


----------------------------------------------------
HODALA SAM STAZOM OD SUHOGA ZLATA,
AL ZLATO MI SJAJNO IZGLEDALO NIJE.
I OSMJESI LJUDI,BEZ SRCA I DUŠE I OGANJ LAŽNI,
ŠTO STUDEN KRIJE…

GLAS TVOJ SAM ČULA I PRIŠLA TI BLIŽE,
NESTADE TUGA I HLADNOĆA SVA,
TOPLINA NASTA..I SIGURNOST NEKA,
TO TVOJE JE SRCE U KOJEM SAM JA…

SVI REKLI SU NEMOJ POĆI PUTEM TIM,
NA SVIJETU POSTOJI JOŠ TOLIKO TOG..
ZAŽELI SAMO I SVE BIT ĆE TVOJE,
ZAR VRIJEDI TOLIKO RASPETI BOG…

SAD HODAM U SJAJU OSMIJEHA TVOGA,
I TVOJA ME RUKA VODI KROZ NOĆ…
I NAJTEŽE KAD JE ,TI SI UZ MENE,
NE BOJIM SE NIČEG I S TOBOM ĆU POĆ

NI SVE RIJEČI GRUBE,NE DOTIČU MENE
PA NE VRIJEDI NIŠTA..SAKRIVATI BOL,
I NAJTEŽE KAD JE ,TI SI UZ MENE ,
NE BOJIM SE NIČEG….I S TOBOM ĆU POĆ

-------------------------------------------------------
MARIJIN MIR

Pogledaj Gospodine,ranu moju,
Boli me što nisam voljena,
O pošalji mi ljubav majke svoje…

O prečista ljubavi trojstva.
Dodirni srce moje,
Sve što imam pretvori u mir
Po Mariji Isusov mir

Pogledaj gospodine,želju moju,
Za tebe živjeti želim,
U srcu znat da ljubi me ona…

Pogledaj gospodine,moje snove
U njima je radost I želja,
Radost iz srca zbog pogleda njena…

O prečista ljubavi trojstva.
Dodirni srce moje,
Sve što imam pretvori u mir
Po Mariji Isusov mir


PORUKA MLADIH

“NEMOJTE REĆI DA NAS JE MALO,
NEMOJTE REĆI DA JE ZADATAK
PREVELIK ZA NAS.MISLITE LI MOŽDA DA
DVA ILI TRI OBLAKA NEGDJE NA NEBU U
LJETNO DOBA NE ZNAČE NIŠTA?
ZA JEDAN ČAS SE RAŠIRE SVUDA,
BLJESNU MUNJE,ZATUTNJE GROMOVI
I PADNE KIŠA SVUDA NAOKOLO.
NEMOJTE REĆI DA NAS JE MALO:
KAŽITE SAMO DA NAS IMA”

(Lee Kwang Su).



Nije potrebno mlade samo ljubiti, već je nužno da oni i osjete da ih ljubimo. Ljubav uvijek trijumfira. Gdje vlada ljubav, vlada sreća. Gospodin nas je dao na svijet za druge.




Isusov način
Krist se nikada ne pojavljuje kao čudotvorac koji djeluje na izvanjski način da bi promijenio ljude onako kako se izrađuje neki predmet. Ne, tu sve prolazi kroz savjest i volju ljudi. On nikad ne kaže: "Spasio sam te", onako kako se to kaže utopljeniku kojeg smo izvukli iz vode. On govori: "Tvoja te je vjera spasila..."

Roger Garaudy

Linkovi

djakovo.hbk.hr
mladi hrvatske biskupijske konferencije
dobri pastir
informativna katolička agencija
FORUM KATOLIČKE MLADEŽI :-)) - prijavite se, komunicirajte...
Župa DONJI MIHOLJAC

DUHOS - POZDRAV AREKU

ODLIČNI BLOGOVI (koje posjećujem svakodnevno)

Valentina i Ana

Homeless
ljubica-vu
obraćena
metanoia
:)(:
Barbarella
apple
sonata o ljubavi
okeco
farinelli
dobro i pozitivno
maina
moe boe
šum srca
Goldeneye
Denis
zarsipozvaomene
flip-flops
anna
kraljica mira
Hrvoje
detalj
deo gratias
pustinjaoaza
ri apostol
orleanes
stella
ona koja korača
eu4ya
isuse volim te
krist kralj
prostor duha
zrno gorušicino
eureka
sirenica
vjera_ufanje_i_ljubav
palotinci
sike
tražiteljca smisla
matko
obraćena na blogeru
vedrać ISUSE SLAVIM TE
vjerovati radosti
Ara21
IZ TAME U SVJETLOST
nina0a
nEkA mI BudE pO RiJeČi
andjel
king (don Branko)
bijelagolubica22
Isus je tvoj Bog
evanđelje u molitvama
goldeneye NOVI




krunica

Raspored misa i klanjanja

sv. misa
nedjelja 11.30
klanjanje
svaki četvrtak iza večernje sv. mise i svakog 18. u mjesecu

Obavijesti

PROBE:
Probe zbora se odvijaju svake subote sa početkom točno u 14.30
Novi članovi su dobrodošli


Ako se netko želi obratiti meni osobno, slobodno pišite na shtoflec18@yahoo.com
Marina

Možete se javiti i meni
marija.perina@gmail.com
Perina = Marija