Marketing
malo nekih ''novosti''
Zaključila sam da bi bilo dobro da pišem malo i o tome kako je Agape napokon krenuo izvan svoje župe…. Ha, smišno zvuči… 
Ali eto na prijedlog kapelana 
, rado smo se odazvali posjetima drugim župama. 
Prvo smo bili u Nijemcima, i to još sedmog ovog mjeseca. Kako je to upravo Nikicino rodno mjesto, odlučili smo prvo tamo otići. Naime, u ovome selu postoji određeni broj mladih koji pokušavaju osnovati zbor, ili nešto slično, pa je Nikica dogovorio sa župnikom taj naš susret s ciljem da im mi pjevanjem i svjedočenjima pokažemo kako se nemaju čega stidjeti i kako osnivanjem jedne takve zajednice mogu biti samo na dobitku, nikako na gubitku. 
Tako smo ispjevali cijelu misu 
, pod propovijedi smo Bruno i moja malenkost posvjedočili naša iskustva o našoj zajednici. Moram priznat da mi je bilo pomalo teško pričati o tome(
- samo mi je fora ovaj smajlić pinokio pa sam stavila, stvarno mi je bio mali problem otić posvjedočit), pisati nije problem , ali kad treba stat pred punu Crkvu i reći – nije to baš tako lako. Al dobro je ispalo. Zapravo, bilo mi je neugodno samo prvu minuticu, al kasnije su riječi išle same od sebe. Mislim da je i cijeli moj stav svjedočio, nisam skidala osmjeh s lica cijelo vrijeme dok sam govorila 
(tako), a imala sam inspiraciju jer sam pred sobom imala cijele moje Agape i punu Crkvu koje sam zanemarila (ionako se nisam vidla od onog ogromnog ambona
, nekad je stvarno dobro bit nizak...) mislim da su oba svjedočenja bila sasvim u redu, i da smo postigli cilj. nakon mise smo još ispjevali jedno pet pjesama i onda otišli zajedno sa tamošnjim mladima na mali ''domjenak'' kooji su nam pripremili 
a mi koda nikad nismo vidli hranu, odma navalili. i na kraju smo otišli u Nikicinu kuću upoznati njegovu obitelj. lijep smo jedan dan svi skupa proveli moram priznat....
drugi posjet je bio ovu nedjelju u Viljevo. to je prvo selo pored Miholjca, daleko putovali, ali ipak nam je bilo i tamo super. u Viljevu su mladi svake nedjelje na misi, ali se uopće preko tjedna ne sastaju. eh, pa bi tu uskočili mioljački animatori, kojih ima čak osam-nije da se hvalim, i barem u početku animirali jednom tjedno, ili jednom u dva tjedna njihov susret mladih... nadam se da će to tako i biti, da kad susreti počnu, da će se određeni broj uvijek skupljati.... a sama misa u nedjelju je super prošla, začudila sam se možda čak što su nas tak dobro prihvatili... iako mi nismo baš bili u najboljem svjetlu - moram to priznat - čak nam je i žica na gitari pukla već na slavi, taman smo se do pričesti uspjeli kak treba ufurat , a na kraju smo otpjevali još jedno četiri pjesme, pa smo ipak ostali u dobrom svjetlu - rekla bih ja. bruno je opet posvjedočio, ja sam zamolila nikicu da ovaj putt mene izostavi i tak je i bilo.... KAD NITKO DRUGI OD AGAPA NEĆE SVJEDOČIT - JEL no dobro.... eh, da ne zaboravm, bilo je i u viljevu - hvala domaćinima. opet smo napali te pladnjeve koda nismo tri tjedna ništa jeli...
i tako... zasad nema daljnjih planova, al tu su idjej da nastavimo po okolnim selima, a onda jednog dana u Slatinu, pa u Vinkovce, pa u Sl.Brod(animatorska poznanstva, jel), a ko zna - možda jednog dana stignemo i do Rijeke?? 
sumnjam...al nikad se ne zna..
eto, svima ostavljam puuuuuuuuuuuuuno pozdrava i Božjih blgoslova, pa se čujemo...
Marina
Post je objavljen 23.10.2007. u 11:12 sati.