SUCK MY SCARS

Evo, ovo pišem u školi i to iz samo jednog razloga a taj je da želim da mi se blog konačno počne prikazivati. Nemam baš ideje o čemu da pišem i na mom kompu mi ne želi otvoriti blogeditor. Eto, ovo je sam bezveze. Onaj post prije nije loš, pa to komentirajte, zasad nemam ideje šta da pišem.

Eto, post pišem ni ja ne znam zašto, došlo mi. Eto, kako sam rekla da ću pisat iz starih dnevnika, našla sam jedan zapis iz vremena kada sam imala blog, na sam dan kada sam kretala u London. E Vlatka ako ovo čitaš - obje sam vas potpuno krivo procjenila (kao što sam već prije i rekla)

Eto, taman kada mi se ispunila jedna od najvećih životnih želja - svirala sam Fender Jaguar (BARITON!!!!!!!!!) ispunjjuje se i druga, zapravo nije se još ispunila, ali to je tako blizu, danas... Da, došo je i taj dan i ja idem u LONDON! Konačno. Cobainov Jaguar, Cobainove naočale, imat ću prilično puno novaca i nadam se da ću si kupiti puno stvari o Nirvani... Nikako da prestanem, poludit ću. Dođe mi da lupam glavom u zid -svaki put kada pomislim na Niravnu i svaki put kada pomislim na Kurt jer sam tako jebeno glupa što ih toliko volim!
I živciram se, toliko sam čekala ovaj dan, a sada sam depresivna i sva nekakva živčana i jednostavno čudna. Ajd, da se živciram sam zbog Nirvane i Kurta, nekako sam već navikla živjeti s tim, ali sada se živciram i zbog puta! Stvarno ništa u mom jebenom životu ne može biti normalno. Dobro, u busu će biti OK. To sam s Matijom i to neće biti loše i u obilazcima ću biti s njim. Samo se nadam da mi on neće dosaditi i da neće počet glumit mušku facu. Jer s kim ću drugim biti?! S Ines?!?!?!?! Ne, hvala, nije to za moje tanke živce! Dosta mi je što ću je morat podnosit u sobi. I da, razlog moje ljutnje - u sobi s nama će biti još neke 2 cure (vjerojatno glupe, umišljene, praznoglave šminkerice koje misle da im se svijet vrti oko dečkiju i šminke). Koje savršenstvo!!!!! Ne može biti bolje!!!!! Upoznat ću nove ljude!!!! Wow!!!!! Zaista OBOŽAVAM upoznavati nove ljude. Sva se prepustim i osjećam se super i uživam. Stvarno ne može biti bolje. Pogotovo ako budu neke tipa Karin. Uživancija u razgovoru je sigurno zajamčena!!!! Ali to mi neće (valjda) upropastiti put. Koliko sam živčana i ljuta zbog upoznavanja i svega toga i depresivna, toliko se ipak radujem putu. Stvarno želim tamo otići. Pa, hey! Ja njih ne moram upoznati!!!!!! Naravno, imat ću discman i iPod. Stara taktika iz osnovne. I ako budu htjele pričat ili nešta, ja ću pojačavat. A isto ću cijeli put radit i s ovom dosadnom. I ovima ću ispast užasno dosadna i nezanimljiva (ko i svima :)) I Ines će se ljepo družit s te 2 šminkerice koje su glupe i umišljene i žele biti cool i gledati jebene trgovine jebenom odjećom kao i ona. A ja ču do Cobainove gitare i dopuzat ako treba. Sam se nadam da te 2 neće pokvarit dojam. E, za 2 sata idem. Moram sam prvo otić do babinog dečka posudit kofer da se spakiram i porat kosu.

Eto, to je to. Trenutno nemam ništ u glavi. Sam to staro. Idem spavat.

DODANO U SRIJEDU:
Našla sam Lucy (Pusy) za film. Ide u moj razred i pristao je na sve - i na korzet i na 3 sise i na sve, sve. Sam nema dugačku kosu.

Muka mi je od ovog svijeta. I od većine ljudi u njemu. I od sebe pogotovo. I od života. I od svega. Samo bi htjela pobjeći na trenutak. I biti drugačija. Da mogu na trenutak biti DRUGAČIJA!!!! Ne znam, ali tražim li previše?! Samo ne želim iz dana u dan stravstveno mrziti samu sebe... Ne više... Ne znam, teško je to. Živjeti s tim. Ali opet, da sam drugačija mrzila bi se još više. Sjebana sam... Izgubljena sam. I jadna. I bjesna. I luda. I jednostavno dosadilo mi je svaku jebenu noć sjediti tamo... Na prozoru od svoje sobe i slušati istu pjesmu, dosadilo mi je cijela popodneva ležati na sredini sobe i slušati istu pjesmu. Dosat mi je bježanja od stvarnosti. Umorna sam koliko spavam. Samo da bi se maknula. Mozak mi puca. I ne znam. Mogu reći da bi jednostavno htjela da se raspukne. I da umrem. Jednom zauvijek. Samo da nestanem. Da me bace na neko groblje i da budem u miru. Mrtva. Izlaz iz ove situacije. Jedini izlaz... Više ništa drugo nema smisla. Tako sam OČAJNA! Baš onako, totalno ludim i udubljena sam u to svoje ludilo. I mrzim sve.... I muka mi je... Jednostavn bi najrađe svakom čovjeku kojeg znam (OK ne baš svakom) polako odvrnula glavu. I okrenula je na drugu stranu Pa da oni malo pate. Da nisam uvijek ja ona koje je drugačija na loš način i da nisam uvijek onda ja ta jebena čudakinja koju svi maltretiraju. I da nisam uvijek ja - ja. Jednostavno ne želim to. I ne mogu više nostiti teret. A glavni moje teret je - ja. Ne znam. Stvarno znam da nisam normalna. Ali sanjala sam da sam se ubila - i bila sam sretna. Istinski sretna. Onako - blažena. Neka vrsta orgazma. Prevelika sam kukavica da to napravim ,ali prevelika sam kukavica da nastavim. Izgubljena sam. A niko mi, baš niko mi ne može pomoći. Jer niko ne može i niko ne želi skontati... Čak ni starci. Oni misle da samo nisam noramlna. Pa onda i oni seru. Kao da mi ovo u školi nije dovoljno. Ma ne znam, ne znam kako da izdržim. Raspadam se, gorim i treba mi pomoć. Ali sam preglupa da to zatražim, ne znam kako. Reći neću. Uostalom, kome reći? Nekom od svojih brojnih "prijatelja"?! Moš mislit. Ne znam. Ali smrt je tako ljepa stvar. Onako - totalno ljepa i bila bi najsretnije da sam mrtva. Onda ne bi bila ja. Bila bi jednostano - mrtva i sretna. Po prvi put u životu. Kada sam zadnji put bila sretna (osim kada sam sanjala)? Ne znam, ne sjećam se. Zapravo prije jedno godinu dana - kada je izašao Nirvanin best of. E, pa onda sam bila sretna. Onda još život ni nije bio toliko sranje. I nisam svijet oko sebe mrzila toliko stravsteno. Ali eto, počinjem shvaćati sve oko sebe. I ne znam. Dan je nekako miran. I bio je dobar. Glumila sam da sam bolesa pa me nisu tjerali u školu. Mislim dobro, ja sam jedna vjerojatno puno ljudi koju psihički zlostavljaju ljudi iz škole. I zašto me sve to tako jebe? Ne znam. U početku sam bila ravnodušna prema tomu, ali ne mogu više izdržati... Uvijek ja i samo ja. Glavna svim razredima i svim ljudima na školi. Niko drugi, a vjerujem da ima i gorih ljudi. Uvijek samo ja. A na znam zašto, stvarno ne kontam. Ajd da pričam s njima! Ali ja samo slušam discman i to je to. Ne radim im ništa, držim se po strani i svejedno! Dobro, ajde da me poznaju, to bi shvatila. Ali ti ljudi me ni ne znaju. Čak ni oni koji misle da me znaju. E pa ne znaju. Niko mene ne zna i niko me nikada neće upoznati jer to nikada nikom neću dopustiti! Zašto? Zato što ću se ovaj tjedan ubiti, osim ako se neša hitno ne promijeni. Mislim Ok, neću se ubiti. Vjerojatno se neću ubiti. Hvala bogu da je ubrzo srednja o novi ljudi. I tamo želim biti sama - s nikim iz ove škole!

27.3.2004.

Eto, rješama se loših uspomena. Točnije - bacam dnevnike. Zapravo, nisu to dnevnici nego samo komadi papira na koje sam za vrijeme depresija pisala kako se osjećam. A žao mi je baciti. A narušavaju mi sobu. I želim sve to jednostavno izbaciti iz sebe. I ovo je najlakši način. Jednostavno objaviti na blogu, pa nek se vidi... Ne znam, možda je vrijeme da se prestanem mučiti s onime šta je preije bilo. Ali ne mogu. Dobro, kada god ovo pročitam poraste mi raspoloženje. Ne osjećam se više tako. I sretna sam zobg toga. A ubijaju me ta vremena i još uvijek se jako teško nosim s tim... I možda je vrijeme da nešta o tome kažem i ovo je najbezboliniji način i jedini način na koji mogu. A papire ću ljepo moći baciti. I eto, kada se to pročita vidi se da zapravo sada i nisam depresivna. Ponavaljam još jednom - TRENUTNO NISAM JAKO DEPRESIVNA - možda malo jesam, ali jako nisam. I živcira me ljudi pamte po 2 stvari: 1. Nirvani (a svi me po tom pamte) 2. depresiji
I to me jučer tako naživciralo i prekjučer. Ma, ne da mi se sad o tom. Nemam volje ni želje ni živaca. Bar ne sada. Sada idem - hm ne znam. Ali baš sam nekako čudno raspoložena. Idem spavati. I da još jednom poručujem - NISAM JAKO DEPRESIVNA!!!!!!!!

Eto, vikend je prošao. A ja sam i dalje umorna. Kao da ga i nije bilo. I vikend je bio fugačak, ali svejedno kao da ga i nije bilo. Sutra je već škola. Danas smo bili na izletu i nismo imali nastavu tak da smo imali recimo produženi vikend. Na izletu je ovaj put bilo zanimljivije nego prošle godine. U svakom slučaju, nisam se napila i već mjesecima normalno živim bez unošenja tog jebenog odvratnog otrova u svoj organizam. Eto , sretna sam zbog toga. Idući mjesec će biti 6 mjeseci da nisam pila. Od 5. mjeseca nisam pila. Čini mi se tako daleko. Kao da je to moje eksperimentiranje s alkoholom i ljekovima od mene udaljeno svjetlonosnim godinama, ali zapravo i nije. To je skoro pa tu... Bila su to tako jadna vremena. Pila sam jer mi se to činilo kao jedan lagani izlaz iz problema i barem mi na par trenutaka nije bilo loše. Nisam se zamarala sama sobom i nisam razmišljala o tome kako se nigdje ne mogu uklopiti. Van nikada nisam išla a da se prije toga nisam barem malo nazujila. Mkar i kod kuće. Jer kada nisam bila nazujena jednostavno nisam mogla funkcionirati u društvu jer to je bilo virjeme kada sam bila istinski svjesna sebe... I onda sam se alkoholom preobratila i postala osoba da se sada gadim sama sebi kakva sam ja budlaa bila. Uglavnom ,do 2. pa negdje do kraja ili do sredine 4. mjeseca ja nisam bila ja. Bila sam drgačija. Zapravo, unutra ista, ali prema ljudima sam bila relativno drugačija. Jer alkohol stvarno mjenja situaciju. Jednostavno je preuzeo kontrolu nad mojim mozgom. Kriza identiteta. Koju sam zaljevala litrama alkohola i pravila budalu od sebe i nije mi drago zbog toga. I nadam se da to više nikada neću ponoviti. Jer godinama sam prezirala ljude koji jedinu zabavu vide u pijančenju i koji se hvale koliko puno mogu popiti. Zaista sam mrzila ustroj ovoga društva i mrzila sam kada neko svu zabavu vidi u alkoholu. A onda sam i ja postala takva. I kada sam odlučila isplivati i podnjeti ovaj život bez alkohola i počet se nostiti s problemima i malo se otvoriti ljudima koje zapravo ni ne poznajem - i tako sam počela pisati blog, mada sam u samom početku pisanja i dalje vodila bitku s alkoholom i bila osoba koju danas mrzim. S tim da mrzim i današnju sebe, ali opet sebe iz razdoblje 2.-5. mjesec 2005. mrzim najviše. I u zadnje vrijeme zaista mrzim alkose, mada znam da neki od njih imaju možda ozbiljnih problema. Ali većina nema. To rade samo zbog društva ili nečeg sličnog. Ali to nema smisla. Ako imaš problema uzimaj heroin. I kada sam to shvatila odlučila sam - ili prestajem s alkoholom ili počinjem s heroinom. I odlučila sam se za prvu varijantu, naravno.
I danas sam na izletu vidila Matiju i ostale iz razreda kako se ubijaju od alkohola. Inače, Matiji sam na početku rekla da ne pije. Ali on je morao ispasti faca pred kretenima iz razreda. Morao je piti i ubiti se kao stoka da bi dobio priznanje ovih iz razreda. Mislio je da je to baš fora i da će šta ja znam - njegov ugleda valjda naglo porasti. I tako se on napio. S ovim budalama iz škole. Mislim, nisu svi iz škole budale, ali većina ih je. Jer svi su na isti loš kalup i imaju te jadne vrijednosti. Dečki su seksitsti. Onako, pravi macho tipovi. Koji bi kao trebali dovesti ženu u red i kojim je ženska osoba na svijetu jedino za ševu i da ga služi. Uglavnom - sklop muškog mozga. I da, sport, naravno. Svaki dečko obožava sport. I niko ne želi ispasti pičkica pa da kaže da mrzi sport. Jer to bi značilo izbacivanje iz nekakvog društva. Ali kakvo je to društvo ako će izbaciti nekoga samo zato što se ne uklapa? Glupo, vjerojatno. Ili zašto je ta osoba u nekom društvu ako se tam ne uklapa? A kada je neka osoba u društvu u koje se ne uklapa onda počinje piti i postje alkoholičar. To je još jedan od razloga mojeg alkoholizma.
I eto, trenutno sam zadovoljna. I umorna. U zadnje vrijeme se borim jedino s nesanicom. Premalo spavam, a previše sanjarim i sanjam. Čudo je to... San je droga. Prava droga. Bolja od bilo kojeg alkohola ili heroina ili trave. Nema te droge koja je dobra kao san. I mogla bi sanjariti po cijele dane. Zamišljam svoj savršeni život i godinama vrtim isti film u glavi, ali nikako da mi dosadi. Uvijek je sve tako ljepo kada sanjarim. Samo da sam drugačija i život bi mi bio super. Samo da ja nisam ja. Ali to, nažalost ne mogu promijeniti. Očito moram biti kakva jesam, ma koliko se god ja bunila zbog toga moram postati svjesna da se ne mogu promijeniti.

Eto, opet mene uhvatila jebena Cobain faza. Šta se možem jednostavno hvata me svakih par mjeseci. Zadnji put je bilo ne znam kada i jednostavno je došlo vrijeme da dođe ponovo. Jednostavno sam opet tako tužna i plčem, stalno. Koja sam ja budala!!!! Onako istinski nisam normalna. Ne znam otkud mi svih ovih godina uopće inspiracije da plačem na to!!!!!! Ali svaki put kad ga vidim na TV-u plačem. Svaki put kada čitam nešta o njemu. Svaki put. Plakala sam zbog njega i u jebenom centru Londona, sam niko nije skužio budući da sam na vrijeme stavila naočale. SVAKI JEBENI PUT!!!! I to tako mrzim kod sebe. Onako, baš užasno. To baš onako ne podnosim, a ne mogu se ne rasplakat. Jednostavno je to onak neka glupost u meni koja me tjera da se rasplačem svaki put kada ga vidim... Dobro, osim na posterima jer onda bi plakala cijelo vrijeme. Ali od jučer sam ubog toga tako tužna, dugo nisam bila tako tužna zbog te jebene gluposti!!!! Isuse, ja sam na rubu ludila. Već stvarno mislim da nisam normalna. Vjerojatno ni nisam i možda je vrijeme da posjetim psihijatra. Ne znam, tako sam cendrava i to kod sebe mrzim. Kao i kada sam dobila Kosu Anđela pa danima nisam izlazila iz sobe osim u školu i na WC. A pročitala sam je isti dan kada sam je dobila. I onda 100 puta ispočetka i tako u krug. I svaki put sam na kraju knjige bila u jebenoj lokvi suza. Zbog čega?! Zbog jedne obične svinje koja nas je sve ostavila i osigurala si je svoj mir! Stvarno nisam normalna. Ni ja, a ni niko drugi ko plače na te stvari. I poludit ću još više ako to uskoro ne prestane. Jer toliko si s tim idem na živce da bi se najrađe ubila kada sam takva. I to ne zato da budem s Kurtom, nego zato što sam takva budala pa plačem zbog smrti jedne najobičnije mušle svinje. Dobro, nije bio svinja. A možda i je. Ipak ostavio nas je sve da se jebemo sami. I ne znam. On mi je neki duhovni prijatelj. Osoba koju nikada nisam i neću upoznati, a volim ga kao da sam cijeli život provela s njim i kao da je bio dobar prema meni. Ludo je to... Ta ljubav, ako se to može nazvati ljubavi. To je više neko ludilo u mojoj glavi zato što u mojoj ludoj glavi on je neka vrsta idealnog muškarca za mene. I po ponašanju, a kada je imao onu pink kosu i po izgledu. Jednostavno se čini savršenim. Dobro, skoro savršenim. A ja sam ta koja nije normalna zato što ga voli i što PLAČEM zbog njega. Ne znam, mislim da ne postoje riječi kojima mogu izraziti to šta ja osjećam. Koliko se mrzim zbog tog plakanja i koliko mi je žeo što ga nema. I ljutim se na njega zato što je bio obuična šupčina koja nije mogla podnjeti teret života i što je bio preslab da se nosi s tim svim. I bio je nestabilan. I da, mogu reći da je bio svinja. Nije mislio ni na svoju ženu ni na svoju kćer. A nije mislio i na ostale ljude koji su ga voljeli. Bio je jednostavno užasno sebičan. Sebični mali plavi gad. A ja sam budala. I eto, mislim da ću biti budala još godinama. Sve dok se ne ubijem zbog tog kolika sam budala. Za mnom bar niko ne bi plakao. I ne znam, zaista ne znam kako prestati s tim sranjima. Mjesecima sam bila relativno normalna i suzdržana što se tog tiče. A sad su čak i jebenom razredu to primjetili. Kada su me ljepo natjerali da izlažem lektiru. Mislim pristala sam na to jer sam znala da je to jedina šansa da dobijem 5 iz hrvatskog. I došla sam pred razred, mislila sam da ću propast u zemlju i morala sam onda pričati o Kurtu, njegovoj smrti i svemu tomu. I još čitati pjesmu. I onda se to profesorici svidjelo (a čitala sam Rape Me) i morala sam još čitati djelove nekih pjesama. I bila sam na rubu ludila. Cijeli razred je gledao u mene i slušao koje sam ja gluposti pričala, a bila sam na rubu plača - što zbog toga koliko sam bila očajna, a šta zbog toga što sam pričala o Kurtu. I šta je najgore neki su to primjetili. I poslje su mi rekli da je dobro i da su sam čekali da počnem plakati. To je bilo u peta. A Kurt me uhvatio pnako baš potpuno jučer. Ali moram izdržati. Ne smijem opet početi onako opsesivno slušati Nirvanu i ne smijem opet početi cijele dane gekdati one kazete s dokumentarcima i DVD-ove. Jednostavno ne smijem jer onda se osjećam još gore. A na neki način i bolje. Eto, Nirvanu nisam slušala otkada je škola počela (dobro gledala sam one DVD-ove i na jednom od njih je pokazao kurac). I sada kao da je došlo vrijeme da ih opet slušam do iznemoglosti. Da cijele dane samo ležim na podu sobe i slušam In Utero. Ali mislim da neću to napraviti. Jer onda se osjećam loše. I fizički i psihički. Moram jednostavno živjeti. I odbaciti tu jebenu tugu zbog toga što je on mrtav. A ne mogu to napraviti kada ga jednostavno volim. Onako, baš ga totalno volim. Ali ne kao da sam zaljubljena u njega. ovlim ga kao osobu, mada je bio muška svinja. I žao mi je što više ne postoji i što nije napisao još pjesama. I još albuma. Ne znam ništa, tupa sam. Samo znam da sam totalna budala. Stvarno, ako nastavim ovako ne znam šta ću sama sa sobom. A ne mogu si pomoći. Ni ne želim ga prestati voljeti ni ne želim prestat voljeti Nirvanu ni ništa. Samo želim prestat biti tako cendrava i glupa i želim prestati plakat na svaku jebenu glupost veznau uz njega. Ma ima li uopće ovo pisanje ikakvog smisla?! Ma nema, ali tako sam nekoko - haufjdsgsčad. Ne znam. Ali trenutno sam tužna zbog toga što ga nema i znam kako se Courtney osjećala dok se valjala u njegovoj krvi... I gdje je on sada? Da li je uopće negdje? I najviše me zanim jel pati zbog toga što se ubio? Neznam, nadam se da pati. Ipak on je ostavio nas da se jebemo sami... I to mu ne mogu oprostiti. Ma, ne shvaćajte ovo ozbiljno, ja sam ipak samo jedna treutno zaluđena budala koja bi trebala otići na psihijatriju.

Neke moje najdraže slike:

1993.




















1991.

E, čak i Matija kaže da na ovoj slici izgleda fenomenalno:










Ne da mi se stavljat više slika, nemam volje za to, a i teško se snalazim u slikama. Imam ih previše, a žao mi je brisati.

Eto, sutra je točno 11, 5 godina bez Kurta. A ja na blogu nisam dosada ništa pisala o Nirvani. Ne znam zašto nisam, ali možda je ipak došlo vrijeme da nešta napišem. I to će biti o njima. Kurt's Angel me inspirirala da pvp napišem na neki način. Da jednostavno ljudi vide moje shvaćanje njihove veze.
Mediji su Courtney prikazali kao zlu vješticu koja Kurta samo želi iskoristiti i uzeti svu njegovu slavu i novac, a onda ga odbaciti kao taru papuču. On je bio mali, bolježljivi dječak koji nije u stanju donositi sam odluke. Prikazali su ga i kao neku vrstu "izmučenog muža". Ja sam u početku mrzila Courtney i mislila sam da je ona očajna osoba, vjerovala sam medijima. A onda se, prije par godina sve promijenilo. Čak i slušam Hole i volim njenu glazbu. I možda jesam glupa, racite šta hoćete - ali Courtney je nadarena. Super pjeva i piše odlične tekstove. Uostalom, ona je pomogla u pisanju Pennyrolyal Tea i Heart-shaped Box. Pročitala sam njezinu biografiju i mislim da je dobra osoba. I onda je imala teško djetinjstvo, još gore od Kurtovog. Kada bi se Kurtovo djetinjstvo uspoređivalo s njezinim, njegovo djetinjstvo bi bilo bajka. I ja eto, poštujem Courtney. I ne mislim da ga je iskoristila za svoje ciljeve. Jer 1991. ,kada su počeli izlaziti, Hole i Nirvana su bili jednako popularni. Oba banda su privlačila dosta pozornosti. A kada je Nirvana postala baš jako popularna (recimo da za datum uzmemo 12.1. 1992. kada su nastupali na SNL-u) oni su već bili zaručeni. I on je bio jako zaljubljen u nju i vjerovao joj je. On ju je poznavao i mislio je da je ona dobra osoba. Zašto bi onda mi mislili nešta drugačije o njoj?! Jednostavno mislim da je ljudi nemaju pravo osuđivati i nabijati joj njegovu smrt na nos. Jer ne vjerujem da bi ona htjela ostaviti svoju kćerkicu bez oca jer ona još bolje od Kurta zna kako je odrastati u razorenoj obitelji.
A opet tako ne vjerujem ni da se Kurt sam ubio. I to zbog Frances. Jer on je njoj htio sve najbolje i sve bi žrtvovao za nju. Ostao bi živ, samo zbog Frances. I možda je pred kraj i htio ostaviti Courtney, ali to niko osim njih ne zna. I zašto bi onda mi osuđivali nju samo na temelju loših informacija. Niko ne zna kakav je njihov brak bio osim njih samih.
A iz njenih pjesama se vidi da je ona patila, osim ako je odglumila da pati. I eto, i prije sam tvrdila da Courtney nije loša. Čak mi je, kao šta sam već prije nekoliko postova napisala, na neki način i uzor. I onda su mi se ljudi čudili i vjerujem da će se i sada čuditi zato što podržavam Courtney i mislim da ona nije loša. I nije vještica. To su samo mediji napravili od nje. Sliku zle žene koja samo želi njegovu slavu i to sve. A ona se penjala na njegovo mrtvo tijelo i odrezala si je njegove stidne dlake, ona je cijeli jedan svoj album napisala o njemu, ona je uzela komadić jegove lubanje s kosom, ona se valjala u njegovj krvi. I ona se brinula i još uvije se brine o Frances. I mislim da se dobro brine o njoj jer svih ovih godina ju je uspjela držati podalje od medija.

Evo i pjesme koje su po mom o Kurtu:

"Awful"

Swing low, sweet cherry
Make it awful
It's your life, it's your party
It's so awful
Let's start a fire! Let's start a riot!
Yeah, it's awful
It was punk
Yeah, it was perfect
Now it's awful

They know how to break all the girls like you
And they rob the souls of the girls like you
And they break the hearts of the girls

Swing low, cherry, cherry
Yeah, it's awful
He's drunk, he tastes like candy
He's so beautiful

He's so deep like dirty water
God, he's awful
You're lost, oh, where's your daddy?
It's so awful

And they royalty rate all the girls like you
And they sell it out to the girls like you
To incorporate little girls

Hey, run away with the light
Run away, it's divine
Let's run away, yeah, tonight
And we'll steal the light of the world

Swing low, sweet cherry
Yeah, it's awful
You're ripe for the picking
It's so awful
You've got your youth
Don't waste your money
Yeah, it's awful
I was punk!
Now I'm just stupid!
I'm so awful

Oh, just shut up you're only sixteen (2 x's)

If the world is so wrong
Yeah, you can break them all with one song
If the world is so wrong
Yeah, you can take it all with one song

Swing low, sweet cherry
Make it awful
They bought it all, just build a new one
Make it beautiful
Yeah


"Malibu"
Crash and burn
All the stars explode tonight
How'd you get so desperate?
How'd you stay alive?
Help me please
Burn the sorrow from your eyes
Oh come on, be alive again
Don't lay down and die

Hey hey, you know what to do
Oh baby, drive away to Malibu

Get well soon
Please don't go any higher
How are you so burned when you're barely on fire?
Cry to the angels
I'm gonna rescue you
I'm gonna set you free tonight, baby
Pour over me

Hey hey, we're all watching you
Oh baby, fly away to Malibu
Cry to the angels
That swallow you
Go and part the sea, yeah, in Malibu

And the sun goes down
I watch you slip away
And the sun goes down
I walk into the waves
And the sun goes down
I watch you slip away
And I walk
And I knew love would tear you apart
Oh, and I knew the darkest secret of your heart

Hey hey, I'm gonna follow you
Oh baby, fly away, yeah, to Malibu
Oceans of angels
Oceans of stars
Down by the sea is where you drown your scars

I can't be near you
The light just radiates
I can't be near you
The light just radiates


"Reasons To Be Beautiful"
Love hangs herself
With the bedsheets in her cell
Threw myself on fires for you
Ten good reasons to stay alive
Ten good reasons that I can't find

Oh, give me a reason to be beautiful
So sick in his body
So sick in his soul
Oh, give me one reason to be beautiful
Oh, and everything I am

Love hates you
I live my life in ruins for you
And for all your secrets kept
I squashed the blossom
Now the blossom's dead

Oh, give me a reason to be beautiful
So sick in his body
So sick in his soul
Oh, and I will make myself so beautiful
Oh, and everything I am

Miles and miles of perfect skin
I swear I do, I fit right in
My love burns through everything
I cannot breathe
Miles and miles of perfect sin
I swear, I said, I fit right in
I fit right in your perfect skin
I cannot breathe

Hey, baby, take it all the way down
Hey, baby, taste me anyway
Oh, you were born so pretty
Oh summerbabe, we'll never know
And fading like a rose

Give me a reason to be beautiful
So sick in his body
So sick in his soul
I'll give you my body
Just sell me your soul
Oh, and everything I am will be bought and sold
Oh, and everything I am will turn hard and cold

And they say in the end
You'll get better just like them
And they steal your heart away
When the fire goes out you better learn to fake
It's better to rise than fade away

Hey, you were right
Named a star for your eyes
Did you freeze?
Did you weep?
Turn to gold, baby, sleep

Hey, honey mine
I was there all the time
And I weep at your feet
And it rains and rains


"Northen Star"
And I cry and no one can hear
Inhale the blinded eyes that see
The chaos bring the pitiful to me
Even though I'm wide awake
I will in blackest night
And I wait for you
It's cold in here, there's no one left
And I wait for you
And nothing stops it happening
And I knew I'd cherish all my misery alone

And I wait staring at the northern star
I'm afraid it won't lead me anywhere
He's so cold he will ruin the world tonight
All the angels kneel into the northern lights
Kneel into the frozen lights

And they paid, I cry and cry for you
Ghosts that haunt you with their sorrow
I cried 'cause you were doomed
Praying to the wound that swallows all that's cold and cruel
Can you see the trees, charity and gratitude?
They run to the pines
It's black in here, blot out the sun and run to the pines
Our misery runs wild and free
And I knew the fire and the ashes of his grace

And I wait staring at the northern star
I'm afraid it won't lead you very far
He's so cold he will win the world tonight
All the angels kneel into the frozen lights
Feel their hearts, they're cold and white

And I want you
And blessed are the broken
And I beg you
No loneliness, no misery is worth you
Oh, tear his heart out
Cold as ice, it's mine

And I wait praying to the northern star
I'm afraid it won't lead you anywhere
He's so cold raining on the world tonight
All the angels kneeling to the northern lights

And I pray begging to the northern star
I'm afraid it won't lead you anywhere
He's so cold he will rule the world tonight
All the angels kneeling to the northern lights
Kneeling to the frozen lights
Feel their hearts, they're cold as ice


"Use Once And Destroy"
It's the emptiness that follows you down
It's the ache inside when it all burns out
It's poisonous it muscles it aches
It's everything you had when it breaks

It's the emptiness that's all you have left
Too terrified of your frozen breath
It's a bitter mouth it's buttered and knived
It's the awful truth you fight for your life

It might as well it might as well hurt
It might as well it might as well

I went down to rescue you
I went all the way down
Fill your hungry wretched life
Here they come it's closing time

It's the bitter root it's twisted inside
It's the heart you used to have when it died
It's the emptiness it poisons it lies
It's everything that you'll never find
It might as well it might as well hurt
It might as well it might as well

I went down for the remains
Sort through all your blurs and stains
Take your rapture blister burns
Stand in line it's not your turn

All dressed in red, always the bride
Off with her head, all dressed in white
Off with her head

I went down to rescue you
I went all the way down
I went down for the remains
Sort through all your blurs and stains

Ooh, I will follow you
Anytime anywhere
Ooh, when they come for you
Just say you don't care


"Boys On The Radio"
Do what you want
'Cause I'll do anything
And I'll take the blame

What's mine is yours
You can't have all of it
And I'll learn to beg

All the boys on the radio
They crash and burn
They fold and fade so slow
In your endless summer night
I'll be on the other side
When you're beautiful and dying
All the world that you've denied
When the water is too deep
You can close your eyes and really sleep tonight
Tonight

I want what's yours
Oh I'd give anything
And I'll take the pain

I wait alone
For what will never come
And I'll throw it all away

All the boys on the radio
They crash and burn
They fold and fade so slow
In your endless summer night
I'll be on the other side
When you're beautiful and dying
All the world that you've denied
When the water is too deep
You can close your eyes and really sleep tonight
Your beauty blinds

If I let you in under my skin
And risen every angel slain

He said he'd never, ever, ever go
And heavens, heavens, heavens know
And never, ever, ever go away
Baby, I've gone away

In your endless summer night
I'll be on the other side
When you're beautiful and dying
All the world that you've denied
When the water is too deep
You can close your eyes and really sleep tonight
Your beauty blinds

I know what you are running to
Please come back
Oh, come back again
I hear the truth
It's coming from you
Oh, come back
Won't come back again

In your endless summer night
I'll be on the other side
When the water is too deep
I will ease your suffering
When the glitter fades in morning
Turn away and you will find my empty eyes
Your beauty blinds

I know that you are rotten to the core
I know that you don't love me anymore
I know that you are rotten to the core


"Heaven Tonight"
Here comes the sun in the form of a girl
She's the finest sweetest thing in the world
Take you to heaven tonight
I feel the horses coming galloping
In the summer rain
Take you to heaven tonight
'Cause I love you for what you are

I'll gallop to you, tonight, tonight
We'll ride, I'll give it to you
We're going to heaven tonight
Tonight

Out on the winding road I couldn't wait
Oh baby, I was afraid
Headed for heaven tonight
I'll go to heaven tonight
I feel the horses coming galloping
I will never grow old
I'll go to heaven tonight
Because I love you for what you are

I'll gallop to you tonight, tonight
We'll ride, I'll bow down to you
We're going to heaven tonight
Tonight

I can't believe that I can be happy
Someone will come again
I can't be happy
Oh, stop your crying
You can be happy
Go to heaven when you make me happy

Here comes the kiss that I never had
Nothing feels like this
Headed for heaven tonight
I love you

Here comes a storm in the form of a girl
She's the finest sweetest thing in the world
I'll go to heaven tonight for what you are

I'll gallop to you tonight, tonight
We'll ride, I'll bow down to you
We'll go to heaven tonight
Tonight (3 x's)
Take it tonight (2 x's)
Take me tonight
Tonight (2 x's)


"Playing Your Song"
Hey you, you're way ahead of me
You're drunk on apathy
You burned right out
Hey you, you're just a cripple now
We sell for millions now
They sold you out

And oh, I had to tell them you were gone
I had to tell them they were wrong
And now they're playing your song

Hey you, don't take it out on me
You're bored of everything
You burned right out
Hey you, so bored and cynical
It's fucking wonderful
They sold you out

And oh, they've bought and sold it all, it's gone
They've taken it and built a mall
And now they're playing your song

Ooh, their innocence tastes like candy, yeah
Get so fat on it, it's a tragedy, yeah
Ooh, I can help you come to me, yeah
Just bring your innocence to me, yeah

Hey you, oh don't you dare blame me
You trusted everything
They sold you out
Hey you, now when they call it cool
It's just so mean and cruel
They sold you out

And oh, they've bought and sold it all, it's gone
And every note of it is wrong
And now they're playing your song
Yeah yeah yeah

Oh, they've bought and sold it all, it's gone
They've taken it and built a mall
And now they're playing your song
They're playing, playing your song (3 x's)

Eto, na ove pjesme sam se rasplakala. Jer tako se mogu vidjeti njezini osjećaji prema njemu. I jaki su. I vidi se da joj nedostaje. Baš kao što nedostaje i meni i svima nama. Evo par slikia:


Zaljubljeni par:


Ovu sliku volim:


Ovak nešt slično imam i ja u sobi (zapravo cijela soba mi je takva):


Hole dok je Kristen još bila živa:


Kurt Donald Cobain
1967 - 1994 R.I.P.

Vjerujte, svako bi samo mogao sanjati o sretnom djetinjstvu kao što je Znojanino. Bio je to hladan dan, kada je Znojana došla na svijet. Prvo je bila oteta i to su je njena biološke majke (Vlatka i ja) otele od zle babe koja ju je htjela nemilosrdno ubiti ili prodati u roblje nekoj osobi koja bi ju onda ubila. I tako je oteta bila u mojoj torbi. Uživala je među hrpom gaća i tangi, CD-ovima, discmanom i fotoaparatom i bocom vode i još lakim milijunom stvari koje sam u torbi nosila. Ljepo je s nama išla i na Židovsko groblje, a onda do grada. Onda smo Vlatka i ja shvatile da nismo još dovoljno zrele za odgajanje tako nezrelog i mladog bića. A i stvorile smo Znojanu da bi je dale Dori. Onda smo u McDonaldsu to svečano i napravile. Izvadile smo je iz torbe u kojoj je udisala prvi zrak i bezobrazno smo je gurnule u život prije nego što je za to došlo virjeme. Ali Dora je bila sretna onda, kada smo joj dale Znojanu. očito je shvatila koja joj je čast uručena. I bila je toliko dirnuta tim trenutkom da se rasplakala. I tako je pomajka prvi put držala svoju Znojanu u naručju. Onda još nismo znale spol, ali kada smo vidjele da upotrebljava dildo skužile smo da je 100% žensko. I onda smo se odlučile za presveto ime - Znojana. i odvele smo Znojanu u šetnju kao što bi i sve ponosne majke napravile. Odvele smo je na pijanu i tamo je po prvi put vidjela neke ljude i vjerojatno se prvi put u životu ovlažila - ipak ne vidi se svaki dan Mrkva i ne krsti te Pešić. Uglavnom, prvo ju je Pešić krstio. I onda je Dora shvatila da nije u redu to što joj je nametnula vjeru. Odlučile smo da mora biti pripadnica svih vjera. Trek ju nije htio obrezati pa je to napravila Anita. I tako je ona ušla i u svijet muslimana i židova. Onda je tamo blizu Mrkve neko napravio bar-mitzvu, još jedan dokaz da je mala židovka. Ali je ni minutu poslje bila okrutno silovana i izmučena. Ali nije se ozljedila budući da se uspjela dobro navlažiti (vidjela je Mrkvu). Onda smo skužile da još nije hinduistica. Kuma ju je morala okupati u svetoj rijeci. I budući da smo Vlatka i ja biološke majke, a Dora pomajka i skrbnica i dojilja Anita je preuzela ulogu kume. I okupala je Znojanu u svetoj rijeci Dravi. Onda je više nas sjelo oko Znojane na sredini pijane i svi smo u krugu meditirali. Trebali ste osjetiti to strujanje pozitivne energije. Taj tako miran trenutak... Taj spokoj pomješan s neizmjernom radošču, stvarno božanstveno. Kao da doživljavate orgazam, a možda i bolje... Onda smo ošle na kraj pijane klanjat se Znojani, ipak je ona sveta. I tako, Znojana je vidila svijet. I neki zli ljudi su joj otkinuli ruke - pizde jedne bezosjećajne. I vraćali smo se prema trgu i onaj tip ju je opet silovao. Jadno malo dijete! Za sve je kriv Trek!!! Onda smo Dora i ja bile umorne i ošle smo kući - a s Dorom i Znojana.
Evo neke znojanine slike

1. DORA DOBIVA ZNOJANU:

2. ZNOJANINA PRVA ŠETNJA

3. KUPANJE U SVETOJ RIJECI

4. MEDITIRANJE

5. ZNOJANA

Eto, bilo je ludo. Samo sam začudila samu sebe. Jer bila sam svjesna da privlačim pozornost, barem malo. A nisam to prestala raditi. Bilo je zabavno pa nisam ni mislila na to jer mi je neugodno ili ne. Mrzim privlačiti pozornost. To je loše. Najrađe bi bila prozirna. To mi se čini tako super. Barem na jedan dan da sam nevidljiva i da me niko na jebenom sjenjaku ne komentira kada prođem pokraj njega. Htjela bi sve vratiti čak i na nivo fetusa. Da budem zatvorena negdje, sigurna od svijeta i od ljudi koji me žele povrijediti. Zapravo bi htjela da si mogu sama stvorit svijet u kojemu ću živjeti i da onda određujem kakva ću biti i kako ću izgledati i da jednostavno mogu sve promijeniti. Da mi ne bude više neugodno raditi stvari koje volim. I da budem nevidljiva kada prolazim Sjenjakom i da ne idem u školu... Da nisam u mogućnosti odgovarati fiziku koju nisam naučila i koju jednostavno ne mogu naučiti jer jednostavno nisam nadarena za to... Ma, držite mi fige da me ne pita fiziku sutra prva 2 sata. Idem sada iskorištavati svoje dijete koje imam od srijede.
Joj, ne znam jesam li rekla, ali već tjednima ne mogu spavati. Umorna sam, ali ne mogu zaspati. Ali barem sanjam. I to lude snove o kojima onda razmišljam cijele dane, osim ako zaboravim šta sam sanjala. Ne sjećam se šta sam noćas sanjala, samo znam da je bilo ljepo. I to jako ljepo. ALi zato sam cijelo popodne samo ležala i sanjarila. I bilo je tako super, još samo da me ne bole jajnici i sve bi bilo savršeno. I svirala sam na svom djetetu. Samo dijete još nema ime. Ali evo slika: