Walking with Satie

subota, 29.04.2006.

Transatlanticism

Krajnost 1.

Katkad se čini da ritam dana neće nikad završiti, a onda moja koža zavrišti i utroba se rapadne. A ti odeš.
I propustiš svoje rođenje, drugi put za redom. Još uvijek skačem uz ritmove,
kosa me lamata. Tvoja zvijezda je narančasta. Sljedeći put kad se budeš odlučilo spustiti, pazi da se opet ne spotakneš o moje gene - Y daré mi mejor!

pa pa pa pa la la la la la la - Čak ću pjevati jačeeeee!

Krajnost 2.

Staklene misli te odavaju
i tvoje plastične ruke crtaju krugove po zraku.
Omča ti je tanka.
Stisni - jače!
Nije neobično gutati kišu ispod oluka
dok balkoni padaju.
Ne boj se jer nebo je okusa meda.

Pripremam ga za tebe - pčele su marljive.

29.04.2006. u 23:59 • 26 Komentara • Print • #

petak, 28.04.2006.

Hanging Around

Možemo li se izgubiti s puta? Što ako put izgubi nas jer mi zapravo stojimo - na putu. Ne mičemo se. Mi smo spomenici dosljedne statike. Nepromijenjivi. Jednaki. Eksplodiramo naša tijela i začuđeni gledamo. Čini se da se vrtimo u krug, i vrtimo se na koncima - vunene lutke, rasukane i tisuću puta sastavljene - na isti način. Koliko puta se treba roditi da bismo nešto promijenili? Frazom te gađam: 1001 put? Ispričaj mi priču o Crvenkapici na drugačiji način.
Što kaže Vuk? Vuk, vuk, vuk!!!!
Dišem, kako bih bila. Jednostavno. Plutajuće sobe mimoilaze se, dok pokušavam otvoriti vrata. Rasječenih koraka hvatam zalet. Napuštam sve iza jer zid je dobar teren za letenje. HOP hop- meni je do hopsanja: proljeće je.

Žena je.
Trebalo je vremena za buđenje.
Kad te u horizontu uhvati sunce,
smijeh.
Žena je.
Nisam spavala jer: proljeće je.
Znaj, dišem pored tebe.

28.04.2006. u 23:59 • 15 Komentara • Print • #

četvrtak, 27.04.2006.

tan agradecido para el amor

Riječ, kao one.
Klize mi pod prstima, satenske na opip.
Mijenjamo se, kažeš.
Drugačije osjećamo.
Ili smo isti.
Zatvoreni u ljušture
Kentauri?
Pretvaram se u brojke,
a duša svilenkasta - svijetli.

Večeras bih mogla promijeniti svijet
i pobijediti želju
da ispod skamenjenog srca zažulja novo.

Donesi mi svjetlo - drugačije
kojim ulazim u otvorenu zemlju
ispod koje bubre žile koje prekinut ću
ovaj tren.

Pjeskovita zemlja
i zvjezdano nebo.

Što znači uništiti želju
kad ona sjaji tisućama zvijezda
ponad moje glave.

27.04.2006. u 23:46 • 23 Komentara • Print • #

subota, 22.04.2006.

Damo Albarn Closet R

*noćni haiku posrnulog haiku majstora*

Maglovitost je precijenjeno stanje.
Blješte mi oči.
Gledaš mi dupe.
Prepoznajem te s naslovnice.

Kao kad se zaletim
i u zaletu skočim u zrak jer sam uzbuđen-a.
Skočim jer vrijeme izgubi
a ja dobijem-osjećaj
zaboravljen.

Samo stvari,
u ruci
ako je zapisano-
pretvoreno u samoispunjujuće proročanstvo.

Ništa više.

Čekam.

Da se zaoblim.

Che Kam

Mi smo duboko plavo,
negdje u sebe
kad nismo
ugasla lanterna, zvijezda padalica
koja promoči oči
svaki put kad te gledam.
tumaram ulicama
i sudaram se s kontinentima.
Hvatam prolaznike za nos
i molim ih da me povedu kući
jer ne volim biti sama
kad te nema.

A onda se smijem.

Jer igra je prozrena,
a prolaznici zbunjeni.

Dijelim im kolače
i pričam priče.

U sebi osjećam duboko plavo.
Je li vrijeme za sol na koži?

je li?

22.04.2006. u 23:58 • 29 Komentara • Print • #

četvrtak, 20.04.2006.

Breathing Light

Kao kad sanjaš, nalik je.
Svijet oko tebe leluja,
a ti brojiš oblake.
Zapravo vrlo jednostavno.
Dodir ti je mekan.
Imaš strpljenja za ljude koji te zovu.
Sve si čula, i sve zvuči isto.
Zatvorena u nepomičnom krugu
misliš da si kocka
sve dok se ne poslizneš
o rub dana.
Jer nemaš srca,
odlutati nepomična
dalje od Sunca.

Sve zbog onih koji čekaju.
Neodređeno.
Kiša koja ispire
Ostatak taloga
u koji utiskujemo zamišljeni svijet
Bez napora da promijenjeni
u njemu mijenjamo (ga).

Znaš li da je dan bio očekivan?!
I da je sve teže gutati cepeline
umotane u tanku foliju privida?!

20.04.2006. u 02:33 • 14 Komentara • Print • #

nedjelja, 16.04.2006.

And it happens

Kad sanjam neke stvari, znam da će mi se neke stvari dogoditi.

U petak sam bila na drumm'n'bass koncertu i već nakon par minuta
skakanja istegnula ligamenat, ali

"Her come the sun, it 's all right..."

pročistih duh i tijelo.

Sad napola dišem, škrge su mi poluzatvorene.
Jutros se probudih s ježevima u grlu i vatrom u glavi.
Pijem aspirin c, stavila sam steznik na nogu
i idem skakati na house party.

"Waiting for the miracle"

Nemam volje biti bolesna kad je dobra glazba u gradu.

Sutra ću biti bolesna.

Sad odoh plesati na 1,5 nozi..

jer glazba i ples su mi katkad ko dan Tibeta.

Juhuuuuuuuuuuu

16.04.2006. u 22:51 • 23 Komentara • Print • #

nedjelja, 09.04.2006.

Produženo trajanje?

Razdvajanje od nekoga s kime smo često skupa dovodi do fizičke boli.
Naša tijela, svih 8,navikla na tuđa, proživljavaju apstinencijsku krizu.
Moja kriza prolazi. Ovaj put, čini se jača je no obično.
Pitam se-razlog?! Moje emocionalno tijelo zagropano?!
I sad otrgnuto, kao riba na suhom se koprca.
Ni sunce nije bogzna što pomoglo. Samo sam dobila fuckiong polusunčanicu
i kosa mi ja posvijelila-bar nešto.
Dopi... su mi ta neprestana razdvajanja
unatoč svjesnosti da tako dobivamo produženo trajanje.

Produženo trajemo.
Konzerviramo vlastite živote.
Sortiramo jedni druge
prema geometrijskim tijelima.
Osuđujemo kocke,
veličamo krugove.
Ležim na travi i promatram oblake.
Njihove mijene i oblike-
vječni nomadi neba.
Poželim.

Što je Satie poželjela?

09.04.2006. u 22:27 • 24 Komentara • Print • #

utorak, 04.04.2006.

Joe Doe

Tako je malo vremena koje zapravo
dajemo sami sebi jer se uporno mimoilazimo sa sobom,
onim dijelom koji zapravo jesmo.
Većinu vremena mi nismo mi-već neki drugi
sazdani od usputnih komentara, pročitanih knjiga
slučajnih i namjernih susreta, definiranih želja,
zaboravljenih snova, i ostalih inih pizdarija koje
znače kao kafa nakon neprospavane noći.

Bez kafe se može, ali kafa je gust!

Dok spava, oči su splav
koja pluta zabražđena u krivu tečnost.
Svemir je tečan i naši prsti isto.
More je tu pred nama.
Slani smo iznutra.
Naša slanoća izlazi kroz oči
i vraća moru naše podrijetlo.
Koža nam se guli.
Njene dijelove ostavljamo po stijenama,
ulicam, putovima, trgovima, asfaltu-
-treba se vratiti.

04.04.2006. u 14:07 • 26 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>