Možemo li se izgubiti s puta? Što ako put izgubi nas jer mi zapravo stojimo - na putu. Ne mičemo se. Mi smo spomenici dosljedne statike. Nepromijenjivi. Jednaki. Eksplodiramo naša tijela i začuđeni gledamo. Čini se da se vrtimo u krug, i vrtimo se na koncima - vunene lutke, rasukane i tisuću puta sastavljene - na isti način. Koliko puta se treba roditi da bismo nešto promijenili? Frazom te gađam: 1001 put? Ispričaj mi priču o Crvenkapici na drugačiji način.
Što kaže Vuk? Vuk, vuk, vuk!!!!
Dišem, kako bih bila. Jednostavno. Plutajuće sobe mimoilaze se, dok pokušavam otvoriti vrata. Rasječenih koraka hvatam zalet. Napuštam sve iza jer zid je dobar teren za letenje. HOP hop- meni je do hopsanja: proljeće je.