kindergarten cosmocart

nisi me voljela dok sam ti brao tratinčicie na livadi, samo za tebe.
nije ti bilo stalo što sam rezervirao najbolje karte u gradu za tvoju omiljenu predstavu.
htjela si samo sex.
a sad kad znaš da više nisam tvoj, šalješ mi poruke o našim šetnjama.
o našim popodnevnim igranjima karata.
ali sad ti je zanimljivije kad znaš da nisam više tvoj.
i još uvijek želiš samo sex.
evo me dolazim, jedina moja. voljena moja. muzo moja.

Malo je čudan osjećaj kad ti netko uvali kacigu, mač i ono teško odijelo na tebe. A ja, ja sam se borio sa svim i svačim ali sa zmajevima nisam. A još čujem da je ovaj zmaj vrlo zajeban zmaj. I je. I trebalo je puno strpljenja s njim. I pažnje. I traženja malih rupa u njegovoj obrambenoj taktici. A bio je dostojan protivnik, ako se to tako može reći. Ali čim sam ga vidio znao sam da ću ga moći pobijediti. Jednostavno, možda je on jak i riga vatru, ali nedostaje mu ono, bez čega se ne može, a to je srce. I nije ovo priča o jednom od onih slatkih zelenih zmajeva što se skrivaju po raznim špiljama, ovo je priča o jednom bivšem, ali vrlo zlom i naopakom zmaju koji nikome ne želi dobro. I kaj je najbolje, to nije živi zmaj, nego urezani, uklesani zmaj, ali to ne znači da nije bio opak, čak i opakiji, jer, nije bio uklesan u kamenu, nego u najnježnijem mogućem mjestu, gdje se dobro sakrio. I otkuda ga je bilo najteže ukloniti. Ali uspio sam. I oslobodio sam princezu.
Možda prinčevi na bijelom konju ipak postoje? :P
A možda ipak ne jašu bjele konje...možda jašu stolce u autobusu.
:))

Tropske su me vrućine primorale da promijenim boju svoje košulje koji sam koristio umjesto torbe za olovke. Budim se. Hodam hodnikom. Ako bi se to tako moglo nazvati. Jer. Hodnik je manji od mene. Rekao bi da samo prolazi kroz mene dok mi je ostatak tijela izvan njega, ali nije to bio takav osjećaj. I nisam se mogao pomaknuti ni u jednom smijeru osim u onom u kojem je vodio hodnik. Prvi korak. Malo je čudno. Drugi korak. Već se privikavam. Pa da, ovo i je hodnik. Tunel više. Tko bi ga znao. Mrak je a ja sam umalo ugazio na nešto dlakavo. Svijetli u mraku. Ne. Samo oči svijetle u mraku. Njene. Mala vjeverica. Čujem nešto mrmlja. Sagnem se. Ako se to tako može nazvati s obzirom da sam veći od hodnika u kojem se nalazim. Vjeverica govori na tečnom španjolskom a ja je na neku čudnu foru razumijem. I pozdravim ju. Na tečnom protugalskom. Ona samo digne pogled, i ravnodušno kaže. «jebemti brazilce». Vjeverica se zvala Soniya i izgledala je prilično uznemireno. A i upalila je svijetlo napokon u hodniku. Koji je bio manji od mene. A ja sam bio u njemu. Ili on u meni. A vjeverica u hodniku. Odlučio sam prestati razmišljati o tome i posvetiti se španjolsko govorećoj vjeverici.
- kako si?
- A kako bi bila?
- Pa izgledaš..
- Znam kako izgledam! Gledam se svaki dan!
- Netko te naljutio?
- Ne. Ja sam glupa. Mislim, on je glup. Mislim, ne znam..
- Što je bilo?
- Nikako da spremi žireve kako treba. Da me voli znao bi spremiti žireve kako treba.
- Čekaj malo.
- Ma neću ja ništa čekati. Dovoljno sam već čekala. I nikako da uspije.
- Znači trudio se?
- Ma šta se on trudio. Sve je to reda radi.
- Pa koliko je puta pokušao?
- 7 ili 8.
- I to ti je reda radi?
- Pa nije mi djelovao kao da ga je stvarno briga da ih spremi kako treba.
- A kako je trebao djelovati da izgleda kao da mu je stalo?
- Ma šta ja znam. Da ih spremi kako treba.
- A kako je to?
- Pa...
- Tako da tebi paše?
- Da. Naravno. Al on je papak. Sve ja moram.
- Pa ne čini mi se tako.
- Ti si na njegovoj strani? Svi ste vi isti.
- Pa kažeš da je probao 7 ili 8 različitih načina i da nije pogodio.
- Da.
- Pa ako to nije trud ili pokazivanje da te voli.
- Da me voli znao bi što želim.
- Da te voli trudio bi se doznati kako ti paše. Sumnjam da ti može čitati misli.
- I što će mi takav?
- Rađe ćeš sama spremati žireve?
- Pa da.
- A da mu kažeš kako želiš da spremi žireve?
- Ma što ja imam njemu govoriti.. ti si lud.
- Pa kako bi on znao kako tebi paše?
- Pa što ja znam. Osim toga, on mora bit prava vjeviraca, a ne neki šonjo tamo i ne znat takve stvari.
- Pa zna ih.
- Ma kako?
- Pa vidiš da je probao na razne načine.
- Da, ali ja nisam bila zadovoljna.
- A da mu možda objasniš kako da ih spremi da bi bila zadovoljna?
- Da, ali onda se gubi na spontanosti.
- Ti ne znaš ništa o spontanosti.
- A ma nemoj! Ti znaš!?
- Da bi bila spontana, trebala bi biti opuštena, bez kompleksa i prevelikih samo tebi poznatih točno određenih očekivanja, iako ni sama ne znaš što želiš, čini se meni.
- Ti si budala. Ugrist ću te za mali prst na nozi. A kako je Maryyanin vjever znao kako da ih spremi?
- Možda mu je ona objasnila kako da ih spremi da bude zadovoljna?
- A šta ja znam. Ma nije. Sigurna sam da nije. Njezin je znao. Ja sam prokleta. I rođena pod nesretnom zvijezdom.
- Čekaj samo malo...

U taj sam čas pronašao šibicu u džepu, upalio je i pred sobom ugledao veliki protupožarni aparat. Nisam više mogao pomoći vjeverici. Učinio sam sve što sam mogao. Ili nisam?

Zmije su nas čuvale od pokislih kišobrana. Otisci žvake na svim tim popločenim ulicama. Imam lice koje ne prepoznaješ. Imam dlanove koje ne poznaješ. Veliki zmaj iznad glave rigao je vatru. U veliku pećnicu. Gdje smo svi pekli kruh. Dobro skriveni od jedinstvenih matičnih brojeva, koji su nas pokušavali upecati malim udicama. Svjetlucavim. Kretali smo se pomoću DNA lanaca. Vukovi su nas pratili u stopu a mi smo znali da 20 do babe i nije neko zvanje. Karte. Do tamo. Gdje nisam. Nisam ti vidio oči, ali tvoj se pogled probijao kroz izmaglicu nastalu na cesti. Kiša je padala urnebesno, od tla prema nebu. Ulazila mi je u nos. Ali, to mi je stvaralo neku čudnu ugodu. Uskoro sam ležao na cesti a kiša je padala, tj. dizala se iz mene. Ti si bila ja, a ja sam bio ti.

...ne raučunajte na mene do jutra 10.7.2006.

the only difference is what might be is NOW...


op op.

Znate onaj filing kad nakon što ste pojeli pol zdjele salate na jednom listu pronađete neku životinjicu u obliku gliste, crva, metilja ili tako nečeg.. ...yeah you wonder what else went wrong... Da. tako se ja osjećam ovih dana. Znate li onaj filing kad imat osjećaj da svatko od bližnjih želi jedan komad vas, a vi se osjećate kao da ne možete biti socijalni radnik čitavom svijetu? ...please no more falling down the wormhole that i have to pull you out.... I gledam kroz prozor. I boli me gdje sam se udario s glavom u onom mraku. A kiša pada po prozorskom staklu autobusa. ...and it rained all night and it rained all day... so i give in to the rhythm of click click clack... i'm too wasted to fight back.... i trudim se trudim i uživam i na kraju ispadne kao da sam to radio samo reda radi. ...yes, it gets me down... i kao kad netko provuče kreditnu karticu kroz onaj stroj i onda samo čekaš da ti očitaju podatke u nadi da ti kartica još vrijedi. Samo bih volio biti 41 minutu dnevno sam. A ti bi htjela biti bar 41 minutu dnevno nesama. ...when i try to satisfy everyone... it turns out that it's always just to fucked up... i mail. prokleta elektronika. nisam rekao jer nisam to smatrao dovoljno bitnim da uopće primjetim. ...some people do it by the book i prefer to go by feel... bio sam u krivu. ...i'm your black swan.. i završimo u nekoj tvornici. il njenom parkiralištu. ...i'm blinded by a daylight... obogaćivanje urana? islamski teroristi? atomske bombe? ...spare me... Rekli su da je do 2003. godišnje u iraku smaknuto 350 ljudi. od 2003 godišnje ih biva smaknutih 3500. to ja zovem "usprkos svemu, stanje je bolje". je, za nečije građeviske tvrtke i nečije multinacionalne kompanije. ..one little leak becomes a lake.. staviti ruku preko tebe i zaboraviti na svijet. ...i'm coming home to make everything all right so dry your eyes...
i da. svi oni koji su pomislili da je prošli post upućen nekoj ženi/djevojci su zapravo sami sebe otkrili koliko su puni predrasuda. ...the more you try to erase yourself... the more that you appear...
isprepletimo sudbine umjesto da svaka ptica svome jatu leti. ...i wanna see light in the dark...

p.s. No more talking 'bout the old days. It's time for something great.

pa ne znam... možeš kuhati ako oćeš.