
Malo je čudan osjećaj kad ti netko uvali kacigu, mač i ono teško odijelo na tebe. A ja, ja sam se borio sa svim i svačim ali sa zmajevima nisam. A još čujem da je ovaj zmaj vrlo zajeban zmaj. I je. I trebalo je puno strpljenja s njim. I pažnje. I traženja malih rupa u njegovoj obrambenoj taktici. A bio je dostojan protivnik, ako se to tako može reći. Ali čim sam ga vidio znao sam da ću ga moći pobijediti. Jednostavno, možda je on jak i riga vatru, ali nedostaje mu ono, bez čega se ne može, a to je srce. I nije ovo priča o jednom od onih slatkih zelenih zmajeva što se skrivaju po raznim špiljama, ovo je priča o jednom bivšem, ali vrlo zlom i naopakom zmaju koji nikome ne želi dobro. I kaj je najbolje, to nije živi zmaj, nego urezani, uklesani zmaj, ali to ne znači da nije bio opak, čak i opakiji, jer, nije bio uklesan u kamenu, nego u najnježnijem mogućem mjestu, gdje se dobro sakrio. I otkuda ga je bilo najteže ukloniti. Ali uspio sam. I oslobodio sam princezu.
Možda prinčevi na bijelom konju ipak postoje? :P
A možda ipak ne jašu bjele konje...možda jašu stolce u autobusu.
:))
Post je objavljen 28.06.2006. u 13:00 sati.