kindergarten cosmocart

someone said.
we should save it for the good times.
but i feel.
nose to tail.
yuppies networking.
lost privacy.
it's all IMF.
videotape it for the bad days.
as the tanks roll into town.
as the tears start to freeze on your cheek.
i can watch and not take part, too.
hopelessly mine.
i feel you.
afraid of tommorow?
worried?
because i'm not.
i stand.
not crawling.
not falling.
i bleed.
the demons that try to pull me down.

Moj najdraži mačak, pero, na moju veliku žalost, nedavno je preminuo, od starosti.
Ovih dana nabavili smo novog mačića, koji će jadnik, doživjeti niz šokova jer će promijeniti 3 sredine u 3 dana, ali svi vjerujemo da će preživjeti. Jučer sam ga usprio nahraniti s mlijekom i wiskasom, nakon što se u prvi čas sakrio iza trosjeda od straha. Danas mu je najveći šok upriličilo paljenje usisavača u susjednoj sobi. Srećom, oslobodio se straha i krenuo u napad na tepih.
Začudo, popiškio se tek kad smo osigurali kutiju s pjeskom i zasad se ponaša vrlo pristojno.
Prvotna imena u opticaju su bila Zec i Ratko, ali kako će svoj životni vijek provesti uglavnom kod bake i dede, oni će ga zvat Pero, jer deda nije u ideji da u 80tim godinama života pamti drugačije ime za mačku.
Pa, Pero, poživi nam.

p.s. pričekajte 20tak sekundi za download file-a.

through
Funnyreally. Mi smo mislili da se to ne može promijeniti. Rođeni pod nesretnom zvijezdom. A što se tu može. Uvijek će netko biti na vrhu. I ostale isprike. Apatija. Nesudjelovanje. Pa opet. Snimali su nas. Radili 20to godišnje planove. Zabranjivali okupljanja. proglašavali nas nasilnicima. Prijetnjom. Pitam se. Da se sruše neke zgrade do temelja, kako to T. učini.. ostalo bi visjeti nešto u zraku.....who will now know all the things they knew about us?
&
Ne vraćam se zapravo. Ne bi ukrao auto? Bi. Ali iz tvornice. A ne od susjeda. Baš kao što pjesmu "ukradem" iz tvornice (diskografske kuće), a ne ukradem frendu cd. Osim toga. Smanjite cijenu. Plastike. Dobio sam neko legalno upozorenje za nešto. Nemam pojma. Vjerojatno su već ionako prodali sve informacije koje sam im dao nekoj marketinškoj tvrtci. Samo, pitam se zašto mi stalno šalju mailove koje ne čitam? I čita li ih itko?
throughout
preko trošnih krovova i crijepova s mahovinom. preko ulica na kojima su djeca ispala svoja imena s kredom. preko prašnjavih auta i reklama zataknutih na brisače. preko semafora koji ne rade. preko musavih obraza jedne kvazimanekenke koja je jela sladoled. preko velikih tvornica s ultraviskim dimnjacima. preko zemljanih tenis terena na kojima su otisci nečije tenisice. preko veša koji se sušio u nečijem vrtu, a s ruba velike plahte su padale kapljice. preko pruga za valkove. preko satelitskih antena koje su već zahrđale. preko bazena koji su čuvali spasioci koji čitaju novine. preko prolivene tinte po mapi nekog osnovnoškolca. volimo se.

Na prstima prašine i malih ali vrlo otrovnih vibracija nečega što smo nekad zvali pola jabuke, a ja danas više ne znam ni što je to okus kurške, pružio sam ti ruku.
dovoljno su me puta povrijedili.
onako dubinski. da se naučim smijati. smijeh me izlječio.
bojim se jelenaka.
bojim se noževa.
bojim se za ljude koje volim.
i mojim žilama, teče, kakva takva, krv.
ne bojim se jelenaka.
ne bojim se noževa.
ne bojim se.
neke stvari jednostavno znaš prije nego se dogode. seeing future?
ne bi to tako rekao. možda jednostavno. vidim svoje srce i ne bojim ga se. poslušati.
veći je od mene, kažu. kažu da je veći od stvarnosti. kažu da sam ja njegov dio.
tko se prelama kao grančica na vjetru?
tko te pušta samu da materijaliziraš slanu vodu u svojim očima na balkonu bez da te zagrli, čvrsto?
nikada.
:stvarikojeseizgovarajunabalkonu,alibezdaradnicinavijajuiuneprisutnostistolca:

...i'm just sitting in the car and waiting for my girl...

Došao je i taj dan. Priznajem, pokušavao sam se pripremiti za to i uvijek mislio kako je zapravo tanka granica. I kako se život pretvori u košmar za tren. Ali, zateklo me i kao da si mi zabila nož u prsa. Da. Ne dišem baš najbolje. Pogledao sam ručak na stolu. Ne jede mi se. Samo sjedim i zurim u prazno. Neda mi se van. Plešite vi. Gdje sam pogriješio? Zatvorio sam se u sobu i ležim na krevetu. Ne mogu vjerovati. Nevjerica. Još se uvijek nadam da ćeš doći i reći da si se samo šalila. Iako znam da to nije moguće. Ovo je for real. Sranje. Mogla si mi barem u lice to reći, a ne ovako, kao kukavica. Preko sms-a. Daj nazovi barem. Da ti čujem glas još jednom. Iako znam da bi me presjeklo u prsima. Ovako samo, napola suznih očiju gledam u tvoju zadnju poruku;
pauk nam je digao auto.

Tunel. Dvosmijerni. Veliki svijetleći znak držite razmak!, svijetli na ulazu. 110km/h.
- Život je sranje.
- Kaj ti je?
- Kolko smo bili skupa? 5 godina?
- Da, tu negdje.
- U međuvremenu mi je mama umrla, a za starog ionako nisam nikad doznao. I uvijek je bila tu uz mene. A sad? Ostavila me zbog one skinjare.
- Da, zajeb.
- Ne živi mi se više uopće.
- Hehe.
- Kaj je smiješno?
- U tunelu smo.
- Da i?
- Pa ako ti se ne živi, slobodno pređem u drugu traku i napravim frontalni sudar?
- Jesi ti lud?
- Ajde samo se odluči prije nego tunel završi, tunel je cool mjesto za umrijeti. Ja ionako ne vjerujem.
- Što ne vjeruješ?
- U smrt. U svu tu vječnost i tralala..
- Kako ne vjeruješ?
- Preduga priča a tunel je prekratak. Onda? Ajde, ionako, u novinama će pisati da smo izgubili kontrolu zbog neprilagođene brzine a frenodovi će nas se sjetiti nakon 7 godina i zaključiti da postoje i sretnije teme za razgovor, eto, nećemo ni dovoljno sretna tema biti za običan razgovor uz pivu...
- Ali ovi u koje ćemo se zabiti nisu zaslužili da umru.
- Kako znaš? Možda je pedofil teorirst. Hahaha..
- Što je smiješno?
- Smiješno mi je kako kad treba ubiti nekog nepoznatnog onda odmah pretpostavljamo da je on neki dobrica koji nikako nije zavrijedio smrt, dok kad treba pokupiti autostopera, odma pretpostavljamo da je višestruki ubojica. A možda je riječ o istom čovjeku, kaj je najbolje hahaha.
- Svejedno. Nemaš muda skrenuti ionako.
- Molim?
- Nemaš. Uvijek te tvoje prazne priče.
- Još smo 30tak sekundi u tunelu. Ti reci i ja ću skrenuti.
Nastao je tajac.
- Svijetlo se nazire... požuri..
- Nemoj skrenuti.
- Seronjo. Pa što onda pričaš da ti se ne živi.
- A ti bi kao skrenuo, ajde nemoj mi tu bacati krafne u oči.
- Stat ću nakon tunela, ostaviti te vani i zaletiti se u drugi auto, može?
- Ajde da i to vidimo, drveni filozofe.
Zaustavio sam auto. Otvorio mu vrata. On je izašao. Još uvijek misleći da se zajebavam. Brzi start, prva druga do 65 km/h, jer volim zvuk mog auta na 4500 okretaja, treća, četvrta.. čekam pravi auto... Pogledam u retrovizor i vidim ovog kako mi maše. Približava mi se neki bijeli auto. Savršeno. Jer vječnost je ionako toliko duga da u nju stane jedna dobra šala.
Špljas.

we beliewe.






p.s. Molim ljude koji su me slikakli/snimali nešto treće da mi prosljede materijale, mailom ili osobno ili poštom :)
Najzabavnije je kad otkriješ da cijela večer uopće nije zbog čitanja nego zbog svega onoga prije i poslje. ;)

je bilo jako ugodno.
baš mi se sviđa.
još. oću.
:)

dobio sam ponudu da čitam svoj blog na neki večerima čitanja blogova.
uglavnom, u SC-u. ovaj četvrtak. u 21h.
rekao sam da može.
osim ako nije neka finta da će me otet i prodat u kolumbiju da radim kao kurir.
s druge strane, ionako patim od štokolmskog sindroma.
kako bilo.
ovaj post neću čitati.

dođite ako želite. straha od javnih nastupa nemam. ionako znam da sikćem dok izgovaram s ili z. a i grozno čitam.
pa ću bit kratak.
smijete me častit razno ranim jelo i pićem.
izbirljiv nisam. sve jedem.
neki to znaju i bolje nego neki drugi. koji to uopće ne znaju.
:)

!!!!!!!!!!!!!!!!
EDIT:
citaonica je u cetvrtak, 11.5. u studentskom centru, kafe &TD
pocinje u 20.30
!!!!!!!!!!!!!!!

Slušaj svoj srce, ono je jedino koje će ti reći istinu. Kakobilo, primjetit ćeš da će te se ta istina ne samo mijenjati s vremena na vrijeme, nego iz trenutka u trenutak. Ali to je ok. Istina nije rečenica crno na bijelo nego beskrajno velika lopta. Pa se u njoj svašta može oblikovati, stvoriti i promijeniti, kao i u onoj fluorescentnoj lopti o kojoj jednom bilo riječi. Ne brini. Primjetit ćeš da se 4/10 svog života osjećaš kao da ne znaš što želiš, a 5/10 kao da te svi drugi guraju na mjesta na kojima se osjećaš kao da tamo jednostavno ne pripadaš. Pa ipak, smatra se, da se isplati živjeti zbog onih 1/10 vremena. Al nije samo to. Nego, u onih 9/10 vremena, uglavnom ćeš razmišljati kako realizirati svoje osjećaje koje nazivamo ljubav. Osjetit ćeš se sputano milijardu i jedan put. Predlažem, ako mi dopuštate, da onda barem istražiš sve svoje sexualne podsvijesne želje, jer, nekako ispada, da je to jedan od rijetkih prostora gdje te ljudi neće sputavati, osim ako te tvoj partner ne sputa. Ali o tome nešto kasnije.

I sladoled i čokolada su super stvari. Za razliku od novčanica. Igraj se što duže možeš. I maštu razvijaj.
A fotka je ispala baš dobro. Ne brini.

I zapamti. Ova pjesma se zove nafta...