Šaljem vam svima jednu veliku pusu.
Unaprijed se ispričavam što se nikome nisam već dulje vrijeme javljala, naime dogodila se mala promjena u mome životu.

Da konačno sam dobila posao.

No, nije tako jednostavan, jer gotovo da nemam slobodnog vremena niti upaliti laptop, jer većinom sam po terenu..

No evo nešto za vas..

Danas pojam života, kao da pomalo gubi svaki smisao.
Ljudi upadnu u nekakvu rutinu, koja ih iz dana u dan sve više guši,
sputava u osjećaju slobode.
Da, svatko od nas ima pravo na taj osjećaj,
ali rijetko da ga netko doista osjeća.
Ponekad si mislim kao da sam rođena u krivo vrijeme,
točnije loše vrijeme.
Vrijeme u kojem smo skloni samo lošim odlukama,
pesimizmu.
Prolazeći ulicama raznih gradova, mjesta
jednostavno osjećam ono nezadovoljstvo u ljudima s kojima se srečem.
I kada mi netko uputi onaj iskreni prijateljski osmjeh,
osjećam se doista sretno jer sam naišla na bar jednu
dobru dušu koja ne dopušta da je današnje vrijeme
povuće sa sobom u ponor.
Voljela bih kada bi mogla svakoj osobi
uputiti smješak, a da me ona ne pogleda s nekim prezirom,
kao da sam to napravila iz neke loše namjere.
Pored toliko ljudi u mojoj okolini,
često se osječam jako usamljeno.

Jesam li jedina? Ili se i vi ponekad tako osjećate?