Voljela te jedna djevojka, srca iskrena.
Osvojio si je svojom dobrotom, iskrenošću i toplinom duše.
Nesvjesno si ponavljao iste greške,
svaki puta išao si protiv nje, njenog srca.

Žalila se, povjeravala se, ali nisi je shvaćao ozbiljno.
Da, volio si je, ali nikada razumio.
Zašto se toliko nervira, zašto ju toliko bole neke nebitne stvari?
Ali nikada nisi si postavio pitanje: 'Zar me doista voli toliko jako i iskreno,
da joj te male sitnice, rane srce?!'

Onako bez povoda, bez razloga, nesvjesno.
Uvijek si imao sliku da nikada nisi dovoljno dobar,
koliko god se trudio, uvijek nešto nije bilo uredu.
Misliš da ti je prigovarala?
Ne, dragi. Varaš se!

Svim riječima koje ti je rekla,
molila te srcem da staneš, da mu više ne naudiš.
Jer srce te voli beskrajno,
ali razum i ponos to je samo trajno.

Zbog te dvije stvari, ma koliko srce volilo,
ona se može promjeniti.
Ali ona to ne želi,
trudi se.

Vjeruje ti, mazi te, pazi te, čuva te, sluša te.
Povjerava ti se, smišlja razne načine da je uz tebe.
Razumije te i najvažnije od svega,
iskreno te voli.

Voli svim srcem, dušom i tijelom.
Gdje god da vas odvede životni put,
biti ćeš u njenom srcu i u mislima.
Svjestan da nijedna nikada,
neće biti toliko požrtvovna i zaljubljena.