Sanjam svakog dana da si kraj mene.
Vidim te,osjetim
i za tren,samo nestanes.
Pojavis se,
zavolim te,
pa pobjegnes.
I tako u krug.
Nova ljubav,
novi snovi,
nove pobjede.
Trepni okom i
pojave se porazi,
tuga i bol.
Svakom zorom,
budim se sa nadom
da cu te ugledati.
Urezao si mi se u srce
i ne izlazis odatle.
Uvjek si tu,
prisutan u mome zivotu,
a opet te nigdje nema.
Propao si u zemlju,
od stida?
Jer te volim?
Naravno,
bojis se,
mene, ili pak sebe?
Toga da ce te zaboliti
ako me zavolis?
Ili jer si presebican,
da volis jos nekog
osim samog sebe?
Nikad mi na to odgovarao nisi,
uzalud se trudim.
Samo dodes,
povrijedis me i sa smjeskom
i suzom u oku nestanes.
Ali zasto?
Zato jer sam te izmislila
i jer se nadam da doista postojis?
Jer si moj san???
Da moj si san,
ali barem onda se ponasaj
kao da si moj,
a ne tudji.
Uvjek si bio moj,
ali nikad se tako nisi ponasao.
Znas da sam samo tebe voljela,
a zapravo
najvise si me povrijedio.
Moja java i cijeli zivot nisu
bili ni upola boli
koju si mi ti prouzrocio.
I zapravo,
ja sam bila zarobljenik svojih snova,
uvjek sam sanjala i budila se nisam,
a zapravo bila sam budna?!
Doista!?
Ne vidim razliku,
java ili san?
Sve je to isto.
To je ipak samo
Moj Zivot.

*eto nove pjesme nakon dugo vremena nije ko i sve druge al sta cete,zahrdjala sam malo :D*



..Vas Zeko..