Zasto tugovati?
Za necime sta nikada...
Necemo imati....
Zasto se zato toliko zrtvovati...
Zasto za necime toliko zuditi?
Eto zato sto smo obicni ljudi...
Smrtnici....
Jer nam je slatko ono sta je zabranjeno...
Jer u tome vise uzivamo...
Zasto ja zudim za necime toliko...
Nestvarnome?
Zasto ne gubim nadu da ce mi se to nesto dogoditi?
A to nesto je upoznati tebe...
Vidjeti te uzivo...osjetiti te....
A ovako te mogu samo sanjati..samo zamisljati...
Necu pretjerivati....iskrena cu biti...
Ti si osoba koja mi je usla u vene....
Ti si moj vampir koji me je slatko ugrizao...
I sada uziva sto me je zarazio...
Ne nisam ja zaljubljena..ne nisam ja luda za tobom...
Ja jednostavno zudim za tobom poput...
Vampira koji zudi za krvi...
Tvoja krv me doziva....
Postala mi je opsesija....
Jedini cilj koji zelim postici....
Ali je taj cilj nedostizan....
Ti si meni neznanac....
Ali u srcu te jako dobro znam...
Mozda ne osobno...
Ali takav imam osjecaj...
Sto bi volila li da si sada kraj mene....
Da bar na tren ...
Vidim te kao sjenu...
Te smede oci...crnu kosu....to slatko lice...
Da da sigurno se pitas dali mislim na tebe?
Da mislim i zelim da znas da nakon...
Svih ovih godina jos uvjek mislim na tebe...
I nadam se onome obecanom tajanstvenom pozivu...
Kojeg nikako da dobijem...
Ali nema veze..jer ja ti vjerujem...vjerujem...
Da ako zelis....da budemo barem prijatelji...
Ucinit ces ono nemoguce...
I upamti upamti sreco...
Vampiricu moj...
Nije ovo ljubav...
Ovo je zudnja za prijateljstvom koje...
Zelim s tobom jos dugo imati...
Da ovo nije pjesma...
Nije pjesma o tebi...
Nije pjesma za tebe...
Ovo nije moja pjesma..
Ovo su samo rjeci koje sam ti morala reci...
Koje sam bezveze rekla...
Jer sumnjam da ti nesto znace..
Da ti znace kao meni...
I makar se vise nikada necemo cuti....
Ja cu i dalje na tebe misliti i rado te se sjecati...