The Game Of My Life
Opet sam se vratila u prošlost... Opet sam bila mala... Bio je to tako lijep osjećaj... Na trenutak sam se maknula iz ovog odurnog svijeta, iz ove prljave svakodnevnice...
Sva ona Zla, za mene su bila nepoznata. Sve ono loše za mene je bilo nestvarno. Nisam niti željela misliti na to. Napokon sam bila jaća. Bila sam bolja. Bila sam ponosna na sebe. Bila sam ponosna šta sam opet na onom starom polju , mada sam znala kuda se kreće posije tog. Osjećala sam se kao na velikoj šahovskoj ploći. Znala sam da me žele srušiti sa svih strana. Znala sam da sam jača. Zapravo, nadala sam se da sam jača. Sada, znam da jesam. S tog polja se još nisam makla.
Sada, sada kad sam nazad na početnom polju, sjetila sam se starih ljudi. Starih znanaca i ljubavi. Voljenih i nevoljenih. Govorili su mi. Ja ih nisam slušala. Misila sam da su oni samo jedni od Onih figura koje me žele srušiti. Međutim, sada shvaćam da Oni to nisu bili. Sada ne znam šta da radim, kome da kažem " Oprosti " kada su me svi napustili. Odrekli. Ostali su samo ljudi kojima nije stalo do mene. Svi me vuku dalje, dalje i dublje. Nitko mi nebi rekao "Stani". Nitko mi nebi rekao "Dosta". U ovom svijetu, ja moram biti svoja. Ja moram biti ta koja će reći "Dosta", i koja će samu sebe odvesti pravim putem. Jel, autoput života nije tako jednostavan kakvim se ćini. Nema tabla, nema putokaza, nema određenih brzini... Jedino ćega ima su Kazne. Neki su se već opekli... Neki...
**Ovom prilikom bi se samo isprićala jednoj osobi... Jednoj osobi koju više nije briga za mene. Ostavila me tako hladnokrvno kao šta sam i ja nju... Imala sam pravo birati... A ja sam odbacila ljubav... Pitate me gdje mi je mozak bio? Pitam i ja sebe kadkad... **
-Direct Drive-
--članak--
"Božićni Direct Drive na 2 floora
Thursday, 22 December 2006
Ekipa Direct Drivea u petak će održati svoj božićni party na dva floor cluba The Best . I ovaj put uspjeli su okupiti vrlo jake snage Hrvatske techno i house scene. Tako će na techno flooru svirati Petar Dundov, Mary, Cet, Mr. Dj Dario, Teo Harouda i Keops.
House Floor čine Alen, Active, Mandroid, Toxic aka Grga i Jeff. Uz to očekuje Vas i popularna cijena ulaznica od 40 kn u pretprodaji, 50 kn do ponoći ili 60 kn poslije ponoći. "
Dundov 
Petak... The Best... Direct Drive... LUDNICAAAA!!!!
Bilo je jebeno, jebeno i prejebeno! Briem da ovaj petak ne budem tak brzo zaboravila! Totalno sam se otkaćila, nisam mislila ni na šta, doslovno me je bolio kurac za sve.... Išla sam sa par frendica i provela sam se ko nikad u životu!! Došli smo par minuta prije ponoći, da platimo manje za kartu. Ušli smo i zujali ko neki krelci. Meni je trebalo dobrih sat- sat i pol da se malo opustim i prilagodim, a onda sam čagala do 6 ujutro bez ikakve stanke. ( Ljudi su me već oko pola pet počeli čudno gledat, he he)
I tak, ostali mi do fajrunda, pokupili se na bus i domeka... Upoznala sam i jednog preslatkog dečka, iz Virovitice, i ja mu glupača dam krivi broj! Fakat ne znam di je meni pamet bila.... To sam ja mogu izvest!
Odo ja sad, trebaju dva frenda doć po mene, pa idem (napokon) popiti prvu kaficu danas....
Pa-Pa ljudofiiii....
Sretan Vam Božićek...
A Cold Winter Is Comming To Me...
Da odmah, na početku kažem : " Hvala Vam svima na puno komentara i na rijećima podrške! Puno mi to znaći..."
Opaki su ovi dani... Ne znaš da li su više pogođeni stresom ili potreseni osjećajima... Burne reakcije, izljevi ljubavi ili pak negodovanje... Eh da. To vam je pravi opis mojih zadnjih dana...
Zapravo, onako, iskreno, fali mi On... On me grijao prošle zime... Sa njim su dani bili lijepši i ćinili se dužima... On je bio moje Sunce u onim hladnim danima koje me neprestano grijalo svojom ljubavlju... A sada? Sada ga nema... Ova će mi Zima biti hladna... Moje Sunce je otišlo... Kod nekoga drugog... Sada živi i ljubi za Nju... Meni ne pomaže ni najtoplija deka, niti najtoplije čarape... Hladno mi je oko srca... Želim ga kraj sebe, da me grli, da me ljubi i govori mi kako me voli... Kako mi samo nedostaje taj osjećaj... Ali preživjeti ću ja... Kao i sve Zime dosad. Uspjet ću... Ako je mogao On krenuti ispočetka i nastaviti dalje, pa zašto ne bih i Ja? Mogu probati. Probala i jesam. I ZAŠTO K VRAGU NIJE USPJELO?
Zato jer ga još uvijek volim ili zato šta je jedini kojeg volim ili zato šta ne želim niti pokušati voljeti druge?!! Strah me je uopće zakoraćiti u taj Novi Svijet... Isprobati nešto novo. Okrenuti novu stranicu. Sve se to ćini jednostavno... Ali gdje ćeš ti objasniti tvrdoglavoj Ovnici da ga mora BAREM PROBATI preboljeti?? Mislim da će mi ove Zime biti jako, jako hladno... Jer ako i probam nešto novo, to neće biti niti upola toplo kao šta je bio On i Njegovi zagrljaji......
Za Mog Starog Prijatelja
Smatram se... Odpisanom... Zaboravljenom... I Povrijeđenom...
Toliko o mojoj prvoj ljubavi.
Trudila se jesam. Dala sam sve od sebe... Ali očito uzalud
Vidjela sam ga... Nakon godinu dana... Stari prijatelj, koji se nakon godinu dana vratio... Kada te osoba s kojom si provodio cijele dane, nakon godinu dana iza rešetaka nazove na mobitel i kaže ti : " Bok, ja sam " ne možeš pomisliti ništa drugo osim da te neko zajebava. Gledala sam ga i pričala sa njim, ali jednostavno sam imala osjećaj kao da on nije zapravu tu, več da ga ja samo zamišljam. Bilo mi je užasno drago šta sam ga napokon vidjela... Međutim, jako brzo je morao ići, morao se vratiti nazad... Hvala bogu, još samo mjesec i pol, i sve će se vratiti u normalu... Biti će nam još bolje nego prije. Sigurna sam u to. Možete si samo zamisliti kakav je to osjećaj kada vam najbolji prijatelj dobije obavijest da mora iza rešetaka, a sami znate da nije kriv. Ja znam da je tamo potpuno nevin, ali on sam ništa ne može poduzeti... Grozno. Samo čekam novu godinu, obećao je da če se vratiti i da ćemo zajedno proslaviti novu...
Fališ mi prijatelju... Puno! To i sam znaš... I sve one rijeći koje si mi u subotu rekao, nikada neću izbrisati iz glave. Ti znaš da sam ja uvijek tu i da ću sve ućiniti za tebe...
Over and Over Again
Eh da... Ovo vrijeme ubija... Sve me zapravo ubija ovih dana... Pa i On.
Nazvala sam ga... Razlog? -Gdje god da se okrenem, šta god dodirnem, podsjeća me na njega...
VOLIM li ga? Lagala bih kad bi rekla da ne.
Javio se. Pričali smo. Našli smo se. Sve je bilo tako prijateljski... Baš kao što mi nismo navikli...
Rekao mi je da misli da je zaljubljen. Nisam to očekivala. Poslje njega se nisam mogla nikako zaljubiti, a kamoli voljeti...
Nikako...
A on... On je zaljubljen... Čim mi je to rekao, suze su mi krenule niz lice... Nisam htjela ni trepnuti u strahu da ne preplavim kafić... Bila sam skršena.
Da, nisam to očekivala. Zapravo, priznajem- očekivala sam da on poslije mene više nikada nemože ljubiti ni voljeti...
Ja nisam mogla, pa kako može i on?!
Osam predivnih mjeseci veže me za njega kao nokat za prst... Ne mogu ga zaboraviti niti uz najveće želje... A kamoli prestati voljeti.... Ne mogu i ne želim...
Kasnije smo se čuli... Rekao je da je pričao sa tom njegovom, s kojom je htio bit, i da joj je sve objasnio, te da neće biti zajedno...
Voli me... I ja njega... Više od ićega... I koliko god to svima poricala, lagala sam kao nikada u životu kada sam samo spomenula tu rijeć... Sve bih dala kada bi mi se vratio... Kada bi mi počeo ponovno vjerovat i nastaviti me voljeti kao nekada... Nebi ga nikada ispustila... Nikada, čuješ me??
joj kak je zima!! danas sam se smrznula ko pička! :) hehe
ustvari, ta zima nije tolko ni bitna, kolko ja nemam inspiracije za novi post. baš sam šugavo ovih dana. ovo vrijeme je ubitaćno. inače, ja sam takva osoba koja se poistovjećuje sa vremenom, pa kakvo je vrijeme- takva sam i ja. znaći, ovih dana sam USRANO.
sad kad bi trebala zapet, ponavljat neš sitnog, da dobro prođem na polugodištu- e meni se sad neda. dođem iz škole, sjednem za stol, otvorim bilježnicu, i preg tog par Cosmopolitana koje sam maznula iz škole. i tako listam i listam to sranje dok ne čujem starine dvometarske potpetice kako odzvanjaju po stubištu. u tom trenutku , brzinom svjetlosti zatvaram novine, otvaram bilježnicu, i čopim kemijsku u ruku. nisam niti udahnula , a već sam rekla " Ej mama, kak si danas tak rano došla?" pa ona vidi kak njena kčerkica ući, i sam prokomentira , " tak, imala sam malo manje posla danas, ajde ući ti, neću ti ja smetat". i onaj moj ritual se nastavlja čim čujem kako zatvara vratima. to vam je tak iz dana u dan... neprestano...
nego, bijah u subotu vani. bilo je jebeno. nacugala sam se. ja i frendica smo prije izlaska imale mali photosession! :) he he, koje su to smijalice bile...
idem si zapalit jednu. preumorna sam da bi pisala. buljim u monitor, i kapci mi se sam preklapaju. da me neko stavi u crtić, kapci bi mi zgledali ko tosteri... :))
pa-pa....... pozdrafljam vas!!!
sretan mi imendan...
eh da... danas je meni maljome imendan... ovo je prva godina da nisam dobila šibu! sve godine sam bila kolko tolko oke, i uvijek je dobijem, a ove godine kad sam prava mala sotona je ne dobijem... hehe...
dobila sam mp4 od stare, to sam fakat htjela... dobila sami grudnjak i fensi-šmensi tangice ot tee... brdo slatkiša itd... :) ovo svo vrijeme, ( nikolinje, božić ) u meni budi pravo malo djetešce... sva se podjetinjim i razludim... baš sam hepi ovih dana. sve mi je tak ravno i veselim se sitnicama... napokon me prošlo vrijeme živčanjenja i histerije... ( vjerojatno jeovaj božićni ugođaj kriv )
ima i nekaj novog... upisala sam se na judo, i jučer sam baš bila na prvom treningu... jebeno mi se sviđa taj sport,i brijem se opasno primit tog... još nikad nisam imala nikakvu zanimaciju, ništa na šta bi se orjentirala. nikad mi se niš nije dalo. tak da sad napokon imam neku zanimaciju. ( bar se ne izležavam cijele dane ispred telke i ne visim na kompiću od jutra do sutra )
primila sam se poslai kaj se škole tiće. iz povijesti sam iz testa dobila 5 !! (išla sam na popravni prošle godine!!) i užasno sam ponosna na sebe... i iz Povijest- umjetnosti 4 iz testa (isto sam jako ponosna, pošto predaje najstroža profa na školi ) lagano sve ispraljam, tak da neću imat ni jednu sulju na kraju. u suprotnom sam vezana za stolac cijele zimske praznike...
nabavih cijelu sljedeću sezonu " Zakona Braće " (zahvaljujem svom dragom tati!!) tak da se žurim pogledat to!!!
idem ja sad, sve vas puno pozdravljam!!
evo slikica od moje najdraže! (Kate Moss)
danas mi se desilo nešto posebno, nešto istodobno tužno, ali i isto tako prekrasno...
danas sam bila u jednome starom dvorcu, koji je već dosta dugo vremena bolnica za kronične bolesti malene djece, ali i onih malo večih. mislim da ih ima do 20 godina. radi se o djeci koja boluju od kroničnih bolesti ili takovih bolesti kojima je dug tijek liječenja. to su uglavnom oboljenja centralnog nervnog sistema, endokrini poremećaji, metabolički poremećaji, reumatske bolesti, fenilketonurija, celijakija, razni sindromi, hidrocefalus i druga teža oboljenja bez prognoze za ozdravljenje, ali zbog nemogućnosti da imaju pravilan tretman u obitelji smještavaju se u ovu bolnicu. jako je žalosno gledati takvu djecu, koja ne mogu niti samostalno sjediti, nego su vezana za krevet cijeli svoj život. prvo djete, koje mi je odma zapelo za oko je mali Mate. ima 9 godina, a izgleda kao beba od godinu dana. ima neku bolest, gdje mu mozak preubrzano raste, pa mu je glava triputa veća od cijelog tijela. samo da znate kako je to djete simpatično. prvi put me vidio, a nije me htio ispustiti iz vida. držao me je za ruku, najčvršće šta je mogao, i pričao mi nešto cijelo vrijeme, ali ja to, nažalost, nisam mogla razumjeti... kada sam morala izaći iz sobe, nije me htio pustiti i plakao je za mnom... užasno je to... nisam se mogla suzdržati a da ne zaplačem.. stvarno je to grozno.. mi koji imamo sve, tražimo još i još, a da ni nemamo pojma, koliko smo stvarno sretni. kad vidite tu svu tužnu djecu, imate se uopće veseliti šta ste živi, a ne biti toliko pohlepni, kao šta je gotovo cijeli čovjećji rod. enivej, odnjeli smo tamo neku hranu, nešto za obuć, pelene itd. iskreno, protivila sam se odlasku tamo, jer čim takvo dijete vidim na TV-u, počnem cmizdrit, jer mi je to grozno, pa ne znam kako bih reagirala kad bi ih vidjela uživo. sad samo mogu reći da su to prekrasna i predivna djeca, kojima je dovoljno da te samo prime za ruku, i znat će da im barem netko daje malo svog vremena... evo vam par slikica..
ovo vam je slikica tog dvorca, tj. bolnice...
ovo je fizikalna dvorana, gdje se djeca igraju i vježbaju
ovo je soba di mate spava, ali se on nažalost ne vidi, pošto je slikanje djece zabranjeno
i ovo je njihovo igralište, koje oni, nažalost jako jako rijetko posjećuju..
moram ići, pozdraf!
