Marketing
danas mi se desilo nešto posebno, nešto istodobno tužno, ali i isto tako prekrasno...
danas sam bila u jednome starom dvorcu, koji je već dosta dugo vremena bolnica za kronične bolesti malene djece, ali i onih malo večih. mislim da ih ima do 20 godina. radi se o djeci koja boluju od kroničnih bolesti ili takovih bolesti kojima je dug tijek liječenja. to su uglavnom oboljenja centralnog nervnog sistema, endokrini poremećaji, metabolički poremećaji, reumatske bolesti, fenilketonurija, celijakija, razni sindromi, hidrocefalus i druga teža oboljenja bez prognoze za ozdravljenje, ali zbog nemogućnosti da imaju pravilan tretman u obitelji smještavaju se u ovu bolnicu. jako je žalosno gledati takvu djecu, koja ne mogu niti samostalno sjediti, nego su vezana za krevet cijeli svoj život. prvo djete, koje mi je odma zapelo za oko je mali Mate. ima 9 godina, a izgleda kao beba od godinu dana. ima neku bolest, gdje mu mozak preubrzano raste, pa mu je glava triputa veća od cijelog tijela. samo da znate kako je to djete simpatično. prvi put me vidio, a nije me htio ispustiti iz vida. držao me je za ruku, najčvršće šta je mogao, i pričao mi nešto cijelo vrijeme, ali ja to, nažalost, nisam mogla razumjeti... kada sam morala izaći iz sobe, nije me htio pustiti i plakao je za mnom... užasno je to... nisam se mogla suzdržati a da ne zaplačem.. stvarno je to grozno.. mi koji imamo sve, tražimo još i još, a da ni nemamo pojma, koliko smo stvarno sretni. kad vidite tu svu tužnu djecu, imate se uopće veseliti šta ste živi, a ne biti toliko pohlepni, kao šta je gotovo cijeli čovjećji rod. enivej, odnjeli smo tamo neku hranu, nešto za obuć, pelene itd. iskreno, protivila sam se odlasku tamo, jer čim takvo dijete vidim na TV-u, počnem cmizdrit, jer mi je to grozno, pa ne znam kako bih reagirala kad bi ih vidjela uživo. sad samo mogu reći da su to prekrasna i predivna djeca, kojima je dovoljno da te samo prime za ruku, i znat će da im barem netko daje malo svog vremena... evo vam par slikica..
ovo vam je slikica tog dvorca, tj. bolnice...
ovo je fizikalna dvorana, gdje se djeca igraju i vježbaju
ovo je soba di mate spava, ali se on nažalost ne vidi, pošto je slikanje djece zabranjeno
i ovo je njihovo igralište, koje oni, nažalost jako jako rijetko posjećuju..
moram ići, pozdraf!
Post je objavljen 02.12.2006. u 12:57 sati.