Over and Over Again
Eh da... Ovo vrijeme ubija... Sve me zapravo ubija ovih dana... Pa i On.
Nazvala sam ga... Razlog? -Gdje god da se okrenem, šta god dodirnem, podsjeća me na njega...
VOLIM li ga? Lagala bih kad bi rekla da ne.
Javio se. Pričali smo. Našli smo se. Sve je bilo tako prijateljski... Baš kao što mi nismo navikli...
Rekao mi je da misli da je zaljubljen. Nisam to očekivala. Poslje njega se nisam mogla nikako zaljubiti, a kamoli voljeti...
Nikako...
A on... On je zaljubljen... Čim mi je to rekao, suze su mi krenule niz lice... Nisam htjela ni trepnuti u strahu da ne preplavim kafić... Bila sam skršena.
Da, nisam to očekivala. Zapravo, priznajem- očekivala sam da on poslije mene više nikada nemože ljubiti ni voljeti...
Ja nisam mogla, pa kako može i on?!
Osam predivnih mjeseci veže me za njega kao nokat za prst... Ne mogu ga zaboraviti niti uz najveće želje... A kamoli prestati voljeti.... Ne mogu i ne želim...
Kasnije smo se čuli... Rekao je da je pričao sa tom njegovom, s kojom je htio bit, i da joj je sve objasnio, te da neće biti zajedno...
Voli me... I ja njega... Više od ićega... I koliko god to svima poricala, lagala sam kao nikada u životu kada sam samo spomenula tu rijeć... Sve bih dala kada bi mi se vratio... Kada bi mi počeo ponovno vjerovat i nastaviti me voljeti kao nekada... Nebi ga nikada ispustila... Nikada, čuješ me??
