Yust For My Best Friend ...
Znam... Znam... Nisam dosta dugo pisala... Jednostavno se predobro zabavljam u zadnje vrijeme, tako da mi i vrijeme ubrzano leti... Dane provodim sa osobom koju volim najvise na svijetu, i s kojom mi vrijeme prolazi jos kvalitetnije... Ovaj post je posvećen Njemu, najboljem prijatelju svih vremena... Vjerujte mi, svako od vas bi dao sve da ima takvu osobu kraj sebe... Ovakva muška osoba mi je stvarno trebala... Još me niti jedna, od Vas, " Muških Svinja " nije voljela i poštivala koliko me on... I kako mi je on to rekao : " Ti si najbolje sranje koje mi se desilo u životu ! " E pa, Matija, fkt je ljepo za cut tak nekaj.. He he !
Another Chance...?
Baš sam neki dan razmišljala... Shvatila sam da mi ovaj blog služi kao ispušni ventil kada mi je teško... Nekako mi je lakše svoje teške trenutke i slabosti podijeliti sa ljudima koje ne znam... Hvala Vam šta vam moj blog nije davnih dana dopizdio i šta je velika većina sa mnom od mog samog početka ovdje...
U mom životu sve se lagano vraća normali... I baš mi je drago radi toga... Samo me mući jedna Osoba... Jedna Osoba kojoj sam uvijek sve dala i pružala, a ništa ne oduzimala... Jedna Osoba za koju bi bez razmišljanja dala život, a da mi posije ne bi bilo ni malo žao... Jedna Osoba koju iskreno i najvjernije Volim... A ta ista osoba meni te emocije vraća u krivome formatu... Dva puta je ponovila istu grešku... Dva puta je povrijedila mene... A Dva puta je to mogla sprijećiti... "Ja ne znam reći ne..." Znaš, znaš... Ali ne želiš..." Oprosti, ali ti znaš kako će biti dalje... Ja tebe i dalje volim, jer u ovih 5 godina zajedno smo prošle svašta... Proživile smo ono šta možda niko nikada neće... Imale smo jedna drugu... Voljele smo jedna drugu... Sve bi dale jedna za drugu... I znam, to jebeno Zlo nas je odvuklo sa sobom u nepovratan ponor... I znam... Teško ćemo se iz njega izvući... Ali imaj jedno na pameti... Nije samo krivo to... Kriva si i ti... A ja ovog puta neću biti blaža... Oprosti... Ali više neće biti isto... Ko zna... Možda se sve s vremenom vrati...
Samo za Njega i Nas...
Jesu li se moje molbe uslišale ? Ili je ovo samo jedan predivan san...?
Opet se vratio u moj život... Iznenada... Neoćekivano... Dobrodošlo...
Već dva dana ljubim njegov vrat i njegove usne, a da ne vjerujem vlastitim osjetilima... On je zaista tu... Predivno je slušati one dvije najlijepše rijeći... Iz njegovih usana... Njegove ruke... Njegovi dodiri... Vratili su me u prošlost...
Ne ljudi... Ja se ne vraćam... Meni je zasad preljepo tamo...
ovaj post posvećujem našoj "godišnjici" bez obzira na proteklih razdvojenih 4 mjeseca... Želim mu opet reći koliko ga volim i koliko mi je posebna bila cijela bivša godina...
-dodatak- ja i On nismo zajedno... Odlućili smo da je tako najbolje... Ali, sve je ostalo isto..
MOLIM VAS- IDITE NA OVAJ LINK.
Ja i moj dragi frend Matija otvorili smo blogać ta partyanere... Jeste li to, ili niste, svejedno virnite malo i komentirajte... Hvala!
Siječanj...
I dok Nepoznati Ljudi odbrojavaju zadnje sekunde Stare godine, ja se prisjećam one " Dvije Minute Do Ponoći " koju si mi pustio... I dok sam naslonjena na prozor promatrala vatromet, prišao si mi straga, i prošaptao : " Sretna ti Nova godina... " i oduševio me najlijepšim poljupcem na svijetu... Našim Prvim poljupcem...
I dok se Nepoznati Ljudi vesele u počecima Nove godine, ja sam naslonjena na prozor, promatram vatromet i čekam Tebe...
I kako si me samo jučer mogao pitati zašto plačem...?
