četvrtak, 29.06.2006.
što su i na ovom internetu svi tako bezosječajni i plitki kao i u stvarnosti.....
I 'M SO SICK OF ALL YOUR LIES AND PRETENDING................
I ŠTA SE SVA SRANJA MORAJU BAŠ MENI DOGAĐATI... DŽIZSU SAM OČITO JAAAKO DRAGA!!!!!!
POVRAČE MI SE VIŠE NA OVAJ GLUPI,PRAZNI SVIJET, A JOŠ VIŠE NA SVE ONE LUZERE KOJI MISLE DA NEŠTO VRIJEDE I ONDA TO TRLJAJU NA NOS OSTATKU SVIJETA...............GLUPI STE KAO I SVI OSTALI, CIJELI OVAJ DEBILNI NAROD JE GLUP A I JA DOK GOD SAM TU ŽIVA- mada više mrtva, ali to se ne raćuna jer nažalost još uvijek dišem............
fuck life like this!!!!......
ponedjeljak, 26.06.2006.
...znaš li da smo oboje đavolova djeca? Đavao je duh, a njegova nesretna djeca smo mi.
Da to smo mi. Mi smo ispali iz prirode i visimo u praznom....
nedjelja, 25.06.2006.
again...
I tako ja sjedim ispred ovog socijalnog kompa dok život trči pokraj mene…
A ne znam što da radim, kako da se trgnem, da ga promijenim…pa rezigniram…lipo čekam da se nešto dogodi…po mogućnosti čudo…al znam da se ništa neće dogoditi…i tako prolazi dan za danom, a ja sjedim i iščekujem nekakvu promjenu, a paučina se polako nakuplja na mojim šupljim kostima…
Da sam barem dečko…da me je Mother Nature obdarila s nečim drugim…da nisam žensko sve bi bilo drugačije…bilo bi onako kako sam željela…
Ali ne, morala sam ispasti cura…žensko, kojemu svi uzimaju za pravo da upravljaju njenim životom…ili onim rupetinama što su ostale od mog života…
Da sam dečko sve bih poslala k vragu, cijeli ovaj svijet, i sve šuplje ljude što ga ispunjavaju i koji misle da su središte tog istog idiotskog svijeta…ali ne mogu, jer sam žensko, i ako se onda potrudim učiniti nešto za sebe svi misle da sa mnom nije nešto u redu, da sam luda, poremećena, ….ali što je normalno? Svi su nenormalni, i profesori, i roditelji, i djeca, i starci, i oni što prodaju u trgovinama, i oni što sjede na klupicama, i oni što se igraju doktora, i oni na televiziji, i oni ispred nje, i oni na novinama, i oni što ih čitaju….cijeli svijet je ništa drugo nego jedna veeeelika ludara!!!a mi svi smo pacijenti …kritični i beznadni slučajevi….svi mi…i ja? Pa naravno i ja. I ti .Pa što se sad ljutiš, kad znaš da sam u pravu. Pogledaj se u ogledalo pa ćeš vidjet da si isti ko i oni što lupaju glavom u zidove u ludnicama, samo što ti to vješto sakrivaš. Jesam li u pravu? Sigurno je naporno svaki dan živjeti u laži…pretvarati se da si netko drugi…jako naporno. Ja to znam, i ja sam takva…to me ubija…polako i temeljito me kopa dok ne dođe do kraja… tako je i s tobom , i s njim, i sa svima… jebeni život ispunjen stalnom glumom i lažima, pretvaranjem, licemjerjem….svi zaslužujemo po nekoliko Oscara za naše sporedne i glavne uloge… što nisam u pravu?…
...
Ovo me ubija!!!!
Najodvratniji osjećaj na svijetu je kad znaš da si potpuno sam, ne u tom smislu da si slobodan, sam sa sobom, da možeš radit šta ti je volja bez nečijeg kvocanja iza glave, nego da se ne možeš nikome povjeriti, ni sa kime podijeliti teret koji vučeš…
Svakog trenutka sam sve svjesnija da mi se to događa, jer nije ostao nitko ko me razumije, ko me poznaje…
Nemam obitelj, pravu, kakva bi trebala biti…utočište.. ono što je od nje ostalo ne liči na ništa…
Što se tiče prijatelja imam skupinu ljudi s kojima ne dijelim zapravo ništa… nitko od njih me ne razumije( sad zvučim ko nekakva razmažena kuja, al to je zapravo istina..) najgore je kad trebaš nečiju utjehu, pomoć…kad si sav sje…, a nitko od njih zapravo i ne kuži da si u defektu, jer nitko zaista ne mari…svi vide samo sebe i svoje potrebe, svoje probleme , a kad ih riješe samo odu i ostave te samog da se snalaziš kako znaš… ako je to prijateljstvo, onda je bolje biti sam.. tako barem nećeš na kraju ostati povrijeđen..
Ako na kraju netko i zapita da se povjeriš kad počneš pričati shvatiš da mu je već žao što je pitao.. .jer uopće ne kuži o čemu ja to govorim…
osim toga potpuno smo različiti…jest da su me prihvatili ovako poremećenu kakva jesam ,ali koja korist od toga ako nemam s kime razgovarati, ako slučajno i počnem pričati o nečemu za mene jako važnom, svi se odmah okreću jer se to ne uklapa u njihovu stvarnost.
To sve je između ostalog i razlog zašto sam otvorila ovaj stupidni blog…da pronađem nekoga sličnog…tko me razumije barem donekle… (i tu sam kao i u svemu grozno fulala)
E sad nešto ozbiljno…ionako mogu pričati o čemu god želim jer nitko neće ni čitati ove gluposti poznatije kao moj život…
Mada sklona sadizmu i rezanju kržljavih ručica, ježim se od pomisli da si britvu zabijem toliko duboko da prerežem žilu…ne znam zašto, valjda još nisam dobila potrebnu odlučnost za taj čin…
Ali što se mora nije teško…
Uz to rezanje vena sviđa mi se i opcija gutanja šake tableta(bezbolno, brzo i jednostavno) al mi se ne sviđa činjenica da ću onda morati čekati dok tabletice ne učine svoje…što ako se predomislim kade već bude kasno.?
Vješanje odmah otpada jer ne znam na kog vraga da se zaveže omča( na stablo ispred kuče- to da usrećim susjede 
)
Skakanje sa krova mi se isto ne sviđa jer ako preživim što ako ostanem nepokretna (onda si neću moći dokrajčiti muke i bit ću osuđena ostatak života provesti u krevetu…)
Gušenje plinom u garaži mi je primamljivo, ali na žalost otpada jer nemam ni garažu ni auto(L)
Da si ubacim toster ili radio u kadu punu vode isto nebi išlo, jer onda će me morati presvlačiti u suhu robu a ni friz u obliku mikrofonke nakon električnog šoka mi nije the best.
Što još ima???
Eh da, pucanje iz puške ili pištolja nebi išlo jer neznam kako bi ja kao ovoliki kreten došla do oružja…
Utapanje mi je nešto stravično, jer sam ko manja stalo imala nekakve noćne more koje su sve završavale na isti način- ja se ugušim u moru…
Ne mogu se sjetit ničega drugog, pa se zasad držim najbolje opcije- polagano ubijanje alkoholom…
Wow, koliko vidim ni ovo čudo nisam sposobna obaviti kako treba…
…jebote ja ni ne zaslužujem da živim …
FUCK IT ALL
FUCK THIS WORLD
FUCK EVERYTHING THAT YOU STAND FOR
DON'T BELONG, DON'T EXIST,
DON'T GIVE A SHIT.
DON'T EVER JUDGE ME!
utorak, 13.06.2006.
I'M DONE FOR A WHILE...
Morat ću pisanje postova stavit malo na stranu, a više pažnje posvetiti izgledu ovog retardiranog-MOG-bloga… skužila sam da izgleda kao da ga piše petogodišnjak sa poteškoćama u razvoju…malo ču čitati tuđe blogiće… možda nađem nešto zanimljivo…i možda naučim štogod…bila sam na par blogova koji nisu uopće loši, al' bilo ih je i gorih od moga, ali tko sam ja da sudim… de gustibus no et disputandum (je'se tak piše, nije mi nikad ovaj latinski baš išao…)
Uglavnom, posvetit ću se traganju za ˝srodnom dušom˝, tj. za nekom osobom sa puuuuuuuunnnnnnnoooooooooo razumjevanja za moje poteškoće(˙od moje nepismenosti, pa negdi do mojih svakodnevnih mušica…)
HATERS CALL ME BITCH, CALL ME FAGGOT, CALL ME WHITEY, BUT I'M SOMETHING THAT YOU'LL NEVER BE…. I'M THE BETTER OF TWO EVILS…
A sad jedno jako važno pitanje, ako tko zaluta u skoroj budućnosti na ovaj kvazi-blog, mogao bi mi odgovoriti na njega:
JELI ŽIVOT DOISTA VRIJEDAN ŽIVLJENJA?
Ionako živimo samo da na kraju umremo, pa kakve veze onda ima jeli to prije ili kasnije. Barem ćemo se poštediti patnje, muke, i nepotrebnog truda.
Ja osobno ne namjeravam živjeti još dugo, ne zbog nekakvih fiks ideja da nastavim poslije smrti u raju ili paklu (to mi se ne uklapa u my philosophy…)već zato što ne vidim smisla u tome da ostatak bijednog života provedem ustajući u 5 sati svako jutro, da bi obavila šugavi posao za još šugavijeg šefa, u nekoj pripizdini, bogu iza nogu. A još me manje privlači druga opcija, a ta je da sjedim kod kuče čekajući s hrpom nezahvalne i razmažene djece, još nezahvalnijeg i razmaženijeg muža da ga nahranim, operem, uspavam… k'o da sam ga rodila…
sve u svemu ovo je šugav život, pa tko voli nek izvoli…
Pomirila sam se s tim da moj život nije ni približno sličan slici života kakvog sam si zacrtala u glavi, ali ne mogu i ne želim se prilagoditi šugavoj realnosti,…pa šta mi onda preostaje… vi mi recite…
Napuštam vas uz pametne stihove …
Count to 6 and dye
she's got her eyes open wide
she's got the dirt and spit of the world
her mouth on the metal
the lips of a scared little girl
I've got an angel in the lobby
he's waiting to put me in line
but I won't ask forgiveness
for my faith has gone dry
she's got her Christian prescriptures
and death has crawled in her ear
like elevator music
the songs that she shouldn't hear
and it spins around
1...2...3...
and we all lay down
4...5...6..
some do it fast
some do it better in smaller amounts
and it spins around
1...2...3...
and we all lay down
4...5...6..
some do it fast
some do it better in smaller amounts
seling my soul...
Čitaj!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Danas mi je došo telefonski račun , stara me skoro zakoljala kad sam se ušuljala u ovu rupetinu…morat ću plaćat račune WITH MY MONEY!!!!, a pošto ga nemam toliko,(morat ču sjest na trg sa lončićem u šapi, možda se štogod skupi), preostaje mi samo zahvala: hvala ti dragi moj internetiću…
ma ne mogu se ja ljutit na TEBE, TI si mi jedina svijetla točka u ovoj glupariji od života… zašto je sve dobro skupo?…ili ilegalno?…ili deblja?..
Tila sam vam darovati nekakvu pametnu pričicu, ali na žalost (ili sreću) taj plan je propo… zaboravila sam si glupavu lozinku u wordu, i sad ne mogu otvorit glupavi dokument da vam pokažem glupavu priču…. Nekom drugom glupavom zgodom…..
Dragi moji invisible čitatelji, morat čete se zadovoljiti s ovom gluparijom dolje….
…hey you…alone…
I'm sinking…around…
My hands are numb…
My vains are rifted…
My pain grows fast…
I can't describe…
I'm deaf…
I scream…
I cry ….
I bleed…
I burn inside…
covered with scars…
Your cold hands around my throat…
I'm choking…
I can not move…
I'm frozen….
…the noose , too tight….
go away, let me dye…….
Nadam se da vam se nije svidilo,. Jer meni jest…..
My dear, dear friends, who is the biggest LOSER of all?- MEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE……………………………
JAAAAAAAAAAAAA ĆUUUUUUUUU POLUDIIIIIIIIIIIIIIIIIIIITTTTTTT!!!!!!!!!!!!!!!
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA………(ovo bi trebao biti moj očajni vrisak, kojeg ne mogu izvesti uživo, il me čeka krevet u vrapču…ma ko ga j….BIP..-nesmin biti prosta, nisu me tako odgojili- HA HA HA HA HA…)
-p.s- PRODAJEM POVOLJNO DUŠU, NE JAMČIM KVALITETU, ALI AKO IMA KOJI KOLEKCIONAR NEĆE MU VALJDA SMETATI PAR OŠTEČENJA …
…i have a problem that i can't explaine…
nedjelja, 11.06.2006.
another deperessed day...
Što god da se dogodi ovaj glupi ,izbljuvani, plitki svijet ostaje isti, nikad se neće promijeniti…
A ljudi će zauvjek biti sebični i pokvareni, … jedini naćin da se sve promjeni je taj da se u Zemlju zabije nekakav komet i poravna sve na njoj…samo tada će svi dobiti ono što zaslužuju…skupa samnom ,naravno…….
Ako ja stvarno griješim i Bog stvarno postoji, e onda mu čestitam na uspješno obavljenom poslu. Uspio je stvoriti savršen svijet, pun zlobe,ubijanja,patnje, …ako je čovjeka stvarao na svoju sliku, onda mu svaka čast…
Uspio je stvoriti savršenstvo, sebi iste, ljude željne samo vlasti…
Sober
There's a shadow just behind me,
shrouding every step I take,
making every promise empty,
pointing every finger at me.
Waiting like a stalking butler
who upon the finger rests.
Murder now the path called "must we"
just before the son has come.
Jesus, won't you fucking whistle
something but the past and done?
Jesus, won't you fucking whistle
Something but the past and done?
Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we drink forever.
I just want to start this over.
I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
I will work to elevate you
just enough to bring you down.
Mother Mary won't you whisper
something but the past and done.
Mother Mary won't you whisper
something but the past and done.
Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we sleep forever.
I just want to start this over.
I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
Trust me. Trust me. Trust me. Trust me. Trust Me.
Why can't we not be sober?
I just want to start things over.
Why can't we sleep forever.
I just want to start this over.
I want what I want.
I want what I want.
I want what I want.
I want what I want.
subota, 10.06.2006.
I.part:Sick of trying…, II.part: grey cat...,III.part: song...
I.part
Ne znam što ovaj svijet ima protiv mene, ali negdje sam ga očito jako povrijedila, i sad mi to vrača….
Osvećuje mi se trostruko, četverostruko, peterostruko, šesterostruko…
Uporno me baca sve dublje i dublje…zna da neću imati snage da se podignem……a ja ne shvaćam….ne vidim gdje griješim…ne štetim drugima…ubijam…ubijam samo sebe… a nikoga nema da me vrati u život…koliko pokušavam, toliko gubim…kad bi samo moglo prestati…sve to…. I koliko god to glupo i prazno zvučalo, stvarno samo želim nestati…negdje daleko….sama…
II.part
Kada sam išla kuči, prolazila sam pokraj stare, spaljene zgrade. Nije se dogodilo ništa jako čudno, ali nešto jest… hodala sam prema zgradi, sva zadubljena u svoje misli, kad je prema meni počela ići jedna sitna mačka. Bila je to najljepša mačka koju sam do sada susrela. Sitna i nježna, kretala se kao po oblacima…. Zaustavila se točno ispred mene, ali nas je još uvijek dijelila velika željezna ograda,i sjela je…
Malo smeđe-sivkasto tjelce se zaustavilo ispred mene, sjedila je preda mnom kao nekakva mala , krznena skulptura… gledala me najljepšim mačjim očima… gledala me pravo u oči sa svojim neobičnim očima koje su me podsjećale na ljudske… gledala me vkao da gleda kroz mene, kao da me gleda pravo u dušu…kao da me razumije…stajala sam ispred nje kao hipnotizirana, nisam mogla skrenuti pogled s njenih očiju, nisam se mogla okrenuti i otiči…općinila me… po prvi puta u posljednje vrijeme gledala sam u nečije oči sa osječajem da me razumije, da me shvača…po prvi puta…a da taj netko čak i nije bio čovjek… gledala sam je kroz te magične oči, glaedala sam dušu u njoj…kao da je ta duša davno pripadala nekome..nekome tko me je znao…tko me je razumio…tko je bio kao ja…
Nakon nekoliko minuta, tjekom kojih taj stvor nije ni trepnuo, ni pokazao nikakvu pokretljivost, nikakvi životinjski instinkt, refleks, probudila se u meni sumnja, ona sumnja koja te opsjedne i uvjerava te da si u krivu iako istovremeno osječaš da imaš pravo, da po prvi puta doista imaš pravo… krenula sam prema uličici i sakrila se, nakon nekoliko trenutaka sam izvirila da vidim sjedi li mačka još uvjek tamo… polako sam se izmigoljila iz sjene i ugledala nju, njene oči…još uvjek je stajala tamo, na istom mjestu…gledala me u oči, kao da mi govori ˝zašto se sakrivaš, znam što misliš iako ne govorimo…vidim tvoju dušu…čujem tvoje srce…znam da si tu…˝
Ponovno sam stala pred nju, nisam znala dali da idem ili da ostanem, htjela sam da krene zamnom , da me sljedi…da me ne napusti i ona….ali nisam znala imam li pravo to željeti…..nakon par minuta do mene su počeli dopirati glasovi prolaznika,približavali su se, u našem smijeru …shvatila sam to kao znak za odlazak… još jednom sam pogledala u te oči…rekla sam im da ne brinu, da ču se vratiti…. Zatim sam otišla…….
III.part
Discover Me Like Emptiness
I run this world alone
A song stuck in my mind
Are you feeling alright?
Don't mind if you ask me once
Discover me like emptiness
A defense for a broken heart
Still offers a smile to the world betrayed...
[Pre Chorus:]
Always close to the drop
Disappear with yesterday
Cure this dream that makes me fall
[Chorus]:
Blame me...
Escape me...
Well it's you who walked away
Tie me...
For my sake
To the dream that haunts you
Could never stand the middle
Want to go far and further
But something drags me down
Shapes me...
Forms me... into dillusion...
As I bank other options
Make this picture distant
Signing off
Leave me alone
I blur you into... the never...
petak, 09.06.2006.
….YOU CAN NEVER TAKE OUR FREDOM!!!!!!!!!!!!!…
ovo je rečenica iz jednog od meni najdražih filmova, ˝BRAVE HART˝, i posvećujem je svima onima koji svoje samopouzdanje i moć stječu tlačeći druge, e poručujem im još nešto : YoU CAN NoT KILL WHAT YoU DID NoT CREATE….
Te još mnoštvo pametnih stihova jednog od meni najdražih bandova – slipknot!!!!!!!!!
Šta mislite o curama u metal/nu-metal bandovima? Meni to baš i nije leglo… nemaju mi baš neke velike glasovne mogućnosti za screaming!!!!!!!!!!!!!!!!!
Al' ajde, o ukusima se ne raspravlja….
E i što mislite o SIX FEET UNDER? Meni su još dosta svježi, tek se nedavno ˝upoznah˝s njima, nije mi loša ona stvar ˝deathklaat˝(možda sam fulala koje slovo, ako jesam sorry ljudi).
E, prije nego odem, jel traži netko prodavača za CD-shop, volontiram.
By the way, ako što pofali, nisam ja(
)……….
Pusa svima koji me….NE ČITAJU, a ako se nađe netko ko čita njemu šaljem VEEEEEELIKI SORRY, zbog jako pametnih i maštovitih tekstova….
P.S.- HELL, RISK EVERYTHING!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
srijeda, 07.06.2006.
NIŠTA POSEBNO...
OVAJ POSTIĆ ĆE BITI MALO KRAĆI OD PRETHODNIH. OSIM NEDOSTATKA KREATIVNOSTI RAZLOG JE I TAJ DA VEĆ PAR DANA BULJIM U MONITOR KO KRETEN I SADA NE MOGU ZAUSTAVITI SUZENJE OČIJU, PRECIZNIJE: DESNOG OKA. A UZ TO MISLIM DA ME HAPSILA TEMPERATURA, SAD MI JE UPRAVO TOPLOMJER ISPOD RUKE TAK' DA ĆEMO VIDJETI....
PRVO ŠTO MI JE SAD PALO NA PAMET, KAO NEKAKVA TEMA, JE DA VINCIJEV KOD....ALI MI JE MUKA I OD SAME POMISLI NA NJEGA. MALO SU PRETJERALI SA REKLAMIRANJEM PA JE DOŠLO DO ZASIĆENJA, MISLIM DA NISAM JEDINA OSOBA KOJA MISLI TAKO.... TAK' DA ME PROŠLA ŽELJA I ZA FILMOM...AL SAD BI RADO POGLEDALA OMEN666, AL DOK TAJ DOĐE U NAŠA KINA I NJEGA ĆE MI VEĆ BITI DOSTA, PA I TA OPCIJA OTPADA....
MOŽDA SUTRA BUDEM KREATIVNIJA............................
p.s.- imam temperaturu
utorak, 06.06.2006.
06.06.06'
šta da kažem? Naslov govori dosta sam za sebe.
Vjerujem da je danas masa ljudi ostala razočarana, mogu reći da sam i ja među njima, barem malo…
Nisam mislila da će se dogoditi išta po čemu bi se ovaj dosad-DAN razlikovao od ostalih još dosadnijih dana, ali sam se nadala da će se dogoditi barem nešto, bilo što….
Žao mi je zbog razočaranih ljudi al' čini se da će morati odrediti neki drugi datum za iščekivanje Smaka Svijeta, dolazak Antikrista, itd.…
Pa drago moje stado, morat čete se još neko vrijeme gušiti u bijednim, jadnim životima, sa još bjednijim i jadnijim problemima, i još bjednijim i jadnijim srećama, i uspjesima, itd…..
Sad ćemo čekati godinu 2666, ili možda 6. 6. 3006, ako ne tu onda sigurno 3666., …ako se i tad ništa ne dogodi onda možda 6660. godinu, a možda se do tada svijet opameti pa napokon shvati da ne dolazi nikakva Zvijer, nema nikakvog Smaka Svijeta o kakvom smo čitali po knjigama, ne postoji ništa drugo , nikakva prošlost , nikakva Rajska ili Paklena budućnost, postojimo samo MI , sada u ovom trenutku ,u sadašnjosti……
No da ne bi prevladao preveliki pesimizam, moram reći da je meni današnji dan bio među boljima(za sada),
Čujemo se uskoro ljudi ( koji ljudi? Još me nitko ni ne čita), and by the way , još mi nije došlo u glavu kak da prominin pozadinu, pa HELP ME PEOPLE!
Oh, and excuse me ako moji stavovi vrijeđaju nečija uvjerenja, ali naviknite se, takav je život, što prije shvatite neke stvari, manje će vas boljeti….
P.S.- RADIJE BIH IMAO UM OTVOREN ČUĐENJEM, NEGO ZATVOREN VJEROVANJEM.
ponedjeljak, 05.06.2006.
i'm sick of this STUPID place and shallow people...
i'm not smart today so I won't write anything except this...
TAKE ME AWAY, i'M DYING!!!!........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
p.s.-DROP DEAD....
nedjelja, 04.06.2006.
Meni je doooosadno!!!!!
Da barem imam nekakvi stroj za teleportaciju ili nešto slično, i sa običnim vremeplovom bi bila zadovoljna…di bi sve išla….eh, to se zove život, a ne ovo sjedenje na istom mjestu dok se ne pretvoriš u fosil…ili mumiju…ili prah….
Ili da mogu biti nevidljiva, e to bi bilo super… kad ti je dosta svega samo se učiniš nevidljivim i ne moraš glumiti da si ok, i nitko te neće gnjaviti….
E i jeli ko čuo za onu astralnu projekciju ili izvan tjelesno iskustvo, kad ti dosadi vlastita koža samo izađeš van i malo letiš okolo, vidiš što se zbiva u gradu ,pa kad se zaželiš tijela samo uskočiš u njega…ako ima netko kakvu pametnu uputu ,neka se javi pa da naučim kako se to dela.
Ovo mi je malo neugodno priznati, jer pokazuje kako sam bila inteligentna u mladoj dobi, al ajde kad sam već počela… kad sam bila klinka zatvorila bih se sama u svoju sobu i uzela veliki atlas svijeta, imala sam onaj nekakvi šaljivi, slikovni kakvi su se prije prodavali po školama,(sad sam skužila da više neznam di mi je, valjda ga je stara šutnula u smeće). Uglavnom , rastvorila bih ga preko cijelog poda i sjela na njega, zatvorila oči i onda bi pokazala prstom na neko mjesto, uvjerena da ču istog časa uletjeti u kartu i izletjeti na mjestu koje sam odabrala, mislim da sam to vidila u nekom crtiću pa sam bila uvjerena da je to moguće…al nakon nekoliko pokušaja( čitaj: dvadesetak pokušaja) pala bih u depru jer sam mislila da mi ne uspijeva jer nisam dovoljno zaželjela… al kad smo već kod mojih mladenačkih bisera, ja sam bila uvjerena i u to da je moj ormar tajni prolaz u čarobnu zemlju, to valjda zbog one serije ili filma ˝Lav, vještica i ormar˝, pa sam po pol sata pokušavala proći kroz njega, a to često lupanje glavom u drveni ormar je očito ostavilo trajne posljedice na moju psihu…. 
Idem sad, malo ču si ubijat dosadu prežderavanjem,
a ako netko ima pametniju ideju za ubijanje dosade nedjeljnog popodneva , neka slobodno ostavi neki komentar, ajde barem mi slovo jedno napišite, pa da imam o čemu razmišljati ostatak dana…
P.S.- BOLJE BITI MALO LUD NEGO MALO PAMETAN….
subota, 03.06.2006.
...My Thoughts...
U zadnje vrijeme sve bolje shvaćam kako funkcionira ovaj svijet i ljudi u njemu…samo nisam sigurna jesam li to tek sad shvatila ili sam dosad zatvarala oči pred istinom… Ja stvarno ne znam što da radim. Koliko god se trudim da u nečem uspijem, sve više propadam…najgore od svega je to što ni sama ne znam što želim poduzeti sa svojim životom, ali barem sam sigurna u to što ne želim. Imam ?? godina ,mlada sam ,a imam osjećaj da je cijeli život proletio pored mene dok nisam gledala, kao da sam propustila puno toga, kao da još uvijek propuštam ono što je mogla biti moja sudbina…
Ne znam osjećaju li se i drugi tako ili sam i u tome sama, ipak bilo bi lijepo znati da je još netko sa mnom u ovome , da nisam sama, da se ne gušim sama u ovom svijetu …
Oko mene ,svi su ˝normalni˝, svi su sretni i zadovoljni životom koji žive, sasvim prosječnim životom. Ja to stvarno ne mogu ,mislim da nemam ni volje ni snage prihvatiti ovakav način života, koji mi je zadan samim time što sam rođena ovdje ,bogu iza nogu ,u sredini koja ti ne pruža ništa ,nikakve mogućnosti, osim onog poznatog redoslijeda škola, posao, brak, dosadni život ispunjen ničim više osim odvratne kolotečine. Jedan trenutak vidim sebe kako stojim nasmiješena, slobodna, sa osjećajem da život tek počinje, da je toliko toga ispred mene , a već drugi trenutak taj mi prizor ispari iz glave, otjera ga ova surova stvarnost i vidim kako stojim na rubu litice i čekam da poletim , da pređem na drugu stranu ali ne mogu jer su mi podrezali krila i sad sam osuđena na propast…
U školi sam katastrofa, ocjene su mi daleko od onih kakvima bi se roditelji ponosili…ali nasuprot mišljenju mase školskih ˝prijatelja˝ i brojnih nastavnika, nisam toliko glupa koliko većina njih misli, ne kažem ni da sam nekakvi genij, jer znam da nisam, ali sigurno je da nisam glupa. Zar su jedini pokazatelji nečije inteligencije njegove ocijene?…prije sam bila bolja, ali tad sam bila naivna i nisam znala kamo krečem ,imala sam neku vrstu motivacije koju su mi usadili u glavu u osnovnoj školi ,ali sad toga više nema. Ne učim jer ne vidim u tome nikakvi smisao, kad me nešto zanima kupim knjige pa se educiram ali to nema nikakve veze sa školom, ova me škola nije me naučila o čemu je trebala, ali me naučila da u životu prolazi samo jedan tip ljudi , a drugi su predodređeni da im služe. Naučila me je i to da nikad ne poželim odrasti , da ne postanem poput njih, puna mržnje ,predrasuda, sebična ,licemjerna…
