I.part
Ne znam što ovaj svijet ima protiv mene, ali negdje sam ga očito jako povrijedila, i sad mi to vrača….
Osvećuje mi se trostruko, četverostruko, peterostruko, šesterostruko…
Uporno me baca sve dublje i dublje…zna da neću imati snage da se podignem……a ja ne shvaćam….ne vidim gdje griješim…ne štetim drugima…ubijam…ubijam samo sebe… a nikoga nema da me vrati u život…koliko pokušavam, toliko gubim…kad bi samo moglo prestati…sve to…. I koliko god to glupo i prazno zvučalo, stvarno samo želim nestati…negdje daleko….sama…
II.part
Kada sam išla kuči, prolazila sam pokraj stare, spaljene zgrade. Nije se dogodilo ništa jako čudno, ali nešto jest… hodala sam prema zgradi, sva zadubljena u svoje misli, kad je prema meni počela ići jedna sitna mačka. Bila je to najljepša mačka koju sam do sada susrela. Sitna i nježna, kretala se kao po oblacima…. Zaustavila se točno ispred mene, ali nas je još uvijek dijelila velika željezna ograda,i sjela je…
Malo smeđe-sivkasto tjelce se zaustavilo ispred mene, sjedila je preda mnom kao nekakva mala , krznena skulptura… gledala me najljepšim mačjim očima… gledala me pravo u oči sa svojim neobičnim očima koje su me podsjećale na ljudske… gledala me vkao da gleda kroz mene, kao da me gleda pravo u dušu…kao da me razumije…stajala sam ispred nje kao hipnotizirana, nisam mogla skrenuti pogled s njenih očiju, nisam se mogla okrenuti i otiči…općinila me… po prvi puta u posljednje vrijeme gledala sam u nečije oči sa osječajem da me razumije, da me shvača…po prvi puta…a da taj netko čak i nije bio čovjek… gledala sam je kroz te magične oči, glaedala sam dušu u njoj…kao da je ta duša davno pripadala nekome..nekome tko me je znao…tko me je razumio…tko je bio kao ja…
Nakon nekoliko minuta, tjekom kojih taj stvor nije ni trepnuo, ni pokazao nikakvu pokretljivost, nikakvi životinjski instinkt, refleks, probudila se u meni sumnja, ona sumnja koja te opsjedne i uvjerava te da si u krivu iako istovremeno osječaš da imaš pravo, da po prvi puta doista imaš pravo… krenula sam prema uličici i sakrila se, nakon nekoliko trenutaka sam izvirila da vidim sjedi li mačka još uvjek tamo… polako sam se izmigoljila iz sjene i ugledala nju, njene oči…još uvjek je stajala tamo, na istom mjestu…gledala me u oči, kao da mi govori ˝zašto se sakrivaš, znam što misliš iako ne govorimo…vidim tvoju dušu…čujem tvoje srce…znam da si tu…˝
Ponovno sam stala pred nju, nisam znala dali da idem ili da ostanem, htjela sam da krene zamnom , da me sljedi…da me ne napusti i ona….ali nisam znala imam li pravo to željeti…..nakon par minuta do mene su počeli dopirati glasovi prolaznika,približavali su se, u našem smijeru …shvatila sam to kao znak za odlazak… još jednom sam pogledala u te oči…rekla sam im da ne brinu, da ču se vratiti…. Zatim sam otišla…….
III.part
Discover Me Like Emptiness
I run this world alone
A song stuck in my mind
Are you feeling alright?
Don't mind if you ask me once
Discover me like emptiness
A defense for a broken heart
Still offers a smile to the world betrayed...
[Pre Chorus:]
Always close to the drop
Disappear with yesterday
Cure this dream that makes me fall
[Chorus]:
Blame me...
Escape me...
Well it's you who walked away
Tie me...
For my sake
To the dream that haunts you
Could never stand the middle
Want to go far and further
But something drags me down
Shapes me...
Forms me... into dillusion...
As I bank other options
Make this picture distant
Signing off
Leave me alone
I blur you into... the never...
Post je objavljen 10.06.2006. u 15:41 sati.