šeko bisno...

sigurno se neki od vas pitaju zasto sam toliko sretna u zadnje vrijeme.... i za promjenu..neeeeee... razlog nije nijedan frajer, ocjene, skola..niti neke slicne bezvezne stvarcice.... ima puno vaznijih stvari u zivotu... a ja sam tek nedavno shvatila koga imam pored sebe... naucila sam u jako kratkom roku cjeniti pravo prijeteljstvo i iskrenost... iako se to u zadnje vrijeme ne vida tako cesto...ali uvijek se u svacijem zivotu nade jedan ili dva iskrena prijatelja....i to su oni na koje mozes racunati u svako doba dana i noci..oni koji ce ti uvijek reci sto misle, i savjetovati te kad neznas ni sama sto bi dalje sa svojim zivotom, ali ne s namjerom da te povrijede ili ponize nego s naplemenitijon namjerom koja na svijetu postoji...s namjerom da ti pomognu......ja sam konacno shvatila koji su mi pravi prijatelji, i u koje osobe se u zivotu mogu osloniti..nazalost, malo je to bilo kasno ovaj put..tako da ce ostat posljedica..ali kako kazu oni malo pametniji od mene...NA GRESKAMA SE UCI!!! uglavnom....ja sam na svojim greskama puno toga naucila i drago mi je da jesam, jer ne gledam vise na svijet onako nevinim ocima kako sam nekada gledala, naprotiv shvatila sam da i nije sve bas tako savrseno...ipak smo mi samo ljudi, i iako vecina nas tezi savrsenstvu..nazalost morat ce se, prije ili kanije pomirit da on toga ne bude nista... osim mozda jedne stvari... razocaranja....
jedan moj mali savjet.. tko jos nije nek procita knjigu "Galeb Jonathan Livingston".... knjiga te nauci puno stvari o zivotu,i kad ikad malo bolje razmislis o njoj, shvatis da zapravo ima jako dubok smisao i ako mene pitate, definitivno ju treba procitati... i to ne u sedmom razredu kad je to obavezna lektira, nego kad malo odrastes i postanes malo zreliji nego si onda bio... tek si onda u stanju razumjeti poruke koje ti taj naizgled smotani galeb cijelo vrijeme salje.... djeluje, u svakom slucaju... znam osobe koje su tu knjigu procitale nekoliko puta a jos uvijek im je dosadna i bezveze.. mogu samo rec, kad malo sazriju nek je procitaju ponovo, pa ce im mozda biti malo manje dosadna.......

..................................................
hehhehehehe malo zabrijavam.. ustvari..prepustam se opet mojem prepoznatljivom i ponekad napornom ...filozofiranju... ali moram malo....i opet cu rec..kome se ne da..ne mora citat post..samo mi ostavite komentarich..da vidim da je bar netko prosao ovim tu bebastim, smotanim blogom.......
pusssaaaaa od vase Linjavice....

ewo mene... nisan pisala tjedan dana, a vec kritizirate.....ma mislim stvarno...hehehehe
stvarno ne stignem, imam puno obaveza, i ne stignem vise niti na net, a kamoli pisat postove.... ali potrudit cu se da ovaj put ne filozofiram previse.... jer mi je inace to navika..hehehehe a skuzili ste i samo ako citate moje postove.. hehehe
uglavnom...... danas ima rocko jedna meni jaaaaaaaaaaaaaaaaaako draga osoba.... moj Luky..... pa.....

BEBAAAA..... SRETAN 18. RODENDAN....... ZELIM TI SVE NAJ NAJ.. DA LUDUJES, UZIVAS I BUDES PRAVI...(KO I DO SAD)!!!! TE VOJIMMMM.....

zamislite vi to.... moja mala balava beba ima danas 18 let......barba, ma si veliki.....staris... hehehe

i ca da van jos recen... booooo.... a, znan.... ZNJ!!! .... hehehehehe

a sad nesto ozbljno..... SRETNA SAM!!!!! nakon puuuuuuno vremena, opet sam sretna... ima za to jedan mali razlog... nekima sitnica, a meni jaaaaako vazan..... ali necu sad o njemu... jedino je vazno da sam ja konacno sretna, i ne mislim nikom dopustit da mi to pokvari..... hehehehehe yeeeeeeaaaaaaaaaaaa
uglavnom.....

I don´t want another pretty face,
I don´t want yust anyone to hold,
I don´t want my life to go, to waste..
I want you and your beautiful soul......

pusa veeeeejika od vase Linjavice.....
..CMOK....


PS: Cvjetich moj... volin te!!!!

Around the corner I have a friend,
In this great city that has no end,
Yet the days go by and weeks rush on,
And before I know it, a year is gone.

And I never see my old friends face,
For life is a swift and terrible race
He knows I like him just as well
As in the days when I rang his bell.
And he rang mine but we were younger then,
And now we are busy, tired men.
Tired of playing a foolish game,
Tired of trying to make a name.

"Tomorrow" I say!
"I will call on Jim
Just to show that
I'm thinking of him."

But tomorrow comes and
tomorrow goes,
And distance
between us grows and grows.

Around the corner, yet miles away,
"Here's a telegram sir,"
"Jim died today."
And that's what we get and deserve in the end.

.....................................................................................................................................
.....................................................................................................................................

hej ljudowi...... evo mene, nisam odavno pisala..... evo vam za pocetak jedna lijepa pjesmica... iskopala sam je negdje, ne znam ni sta je ni od kud je, ali znam da je predivna, nadam se samo da kuzite engleski.....hehehehe
kao sto znate, ovaj tjedan nema skole..pa malo odmaramo....ali je doma dosadno za poludit, pa smo ja i buraz bili danas u puli, posjetili smo djeda u bolnici, a onda smo svratili do naseg najdrazeg kafica "Filmski" samo pozdravit konobarice Maju i Adelu, pa smo usput popili kavu i zaigrali pikado.....

bila sam u petak (6.4.) u Gardalandu, covjece, bilo je predobro!!! izgustirala sam se ko nikad do sad, i obavezno, prvom prilikom idem opet!!!!! upoznala sam hrpu novih cura i deckiju...od kojih se polovici niti imena ne sjecam...ali sve ok, nije to nikakav problem...ne meni...hehehehehe
isla sam na onaj "slobodni pad", kad nas je spustilo s vrha onog tamo...e, dusu sam ostavila gore...usrala sam se od straha....blago receno...ali kad sam dosla dole..ko da nije bilo nista..samo sam se malo tresla od soka, ali not a big deal!!!!proslo je to odmah...
bili smo i na Blue Tornado..dva puta..za pocetak i za kraj....prva liga...njami.... hehehhe
a kao slag na kraju, nasle smo se tri frajerice, ja, Andrea i Kristi i sjele na one male konjice, znate one ko u crticima,sta idu u krug, gore-dole, za malu djecu, ukratko...koji je to bio gust... preeejako... i tako smo malo tamo jahale...i jahale..... ukratko, uzivancija....hehehe

u subotu, dan kasnije bila sam vani s drustvom u Jursicima... bilo je isto ok....moze proc... bila sam s jednim likom, koji je kasnije nesto isfurao da mi se zeludac okrenuo....baaaaaaaa...nije mi jasno, kako decki mogu bit takvi gadovi!!! (bez uvrede pojedincima, koji su stvarno super u svemu ) ali stvarno...mislim mozda nije nista lose mislio, ali ne postoji bez veze ona izreka...ISPECI PA RECI!!!!! ali, nije sad to uopce vazno...ja sam se bez obzira na to super zabavila sa frendovima...i nisam skoro nista pila...hehhehehe.. samo bananu sam popila (Kruskovac-Cola....za one koji ne znaju...).. u zadnje vrijeme samo to pijem..to i malibu....njami...ali malibu nisam odavno pila.... otkad me neki lik napio njime... hehehehe
i nemojte sad mislit da sam tu neka pijanica...inace ne pijem... bar ne puno.....
.......................................
hehehehehehehe malo sam se raspisala.....kome se ne da citat, ne mora, ionako nema nis pametno...samo moje fantazije i filozofije....komentirajte mi....barem netko....
............... chus..........

.....to be continued.....

by : Linjavica....

bez brige...ne placem... to ja samo smrcam...prehladila sam se grozno...buba me grlo, i stalno smrcam... hehehehe ali... nije mi bila namjera pisat sad post o mojoj prehladi i smrcanju nego sam zeljela spomenut jednu drugu, dosta vaznu stvar.......

kao sta svi znate, danas je 03.04.2007....... kad zivot nebi bio tako okrutan, a neki ljudi tako slabi i povodljivi, danas bi s mojon Vivien slavila njen 17. rocko.... bilo bi to vjerovatno slavlje za pamcenje...ali jasno, od toga slavlja nema nista...jer ona sada pociva u miru, na groblju u Sv.Petru..2 metra ispod zemlje....oslobodena svih briga i problema koje mi smrtnici moramo jos malo podnosit....

bila sam danas u Sv. Petru na groblju, otisla sam vlakon do Sv.Petra, ali kad sam dosla tamo pocela je padat kisa..i jasno nismo mogli nikamo sa stanice skoro 1 sat... kad je provirilo sunce, otisli smo do groblja... kad san dosla tamo, iznad groba, stavila sam joj jednu bijelu ruzu odmah ispod kriza na kojem pise njeno ime, zazelila joj sretan rocko, gledala dugo u taj grob..i dalje samo sebe pokusavajuci uvjeriti da nje stvarno vise nema....jedan dio mog srca govori mi je da se pomirim s tim da je vise nema, da je ona otisla sa ovog svijeta i da je sada sretna sa svojin tatom...dok se je drugi dio borio protiv ovog prvog tvdeci suprotno!! i naravno...opet su se otvorile sve one rane, rane koje su s vremenom ipak bar malo zacjelile, i malo manje boljele nego prije.... ja, moje cure iz razreda,i moj buraz sjeli smo kraj groba, i poceli pricat o njoj, nasemu minjemu misicu...pricali smo tako o svemu sta smo s njom prosli, problemima ali i lijepim stvarima koje smo skupa prolazili i uvijek ih zajednicki rjesavali... bio je to timski rad....

ovaj prvi srednje, tj, ova godina dana koliko sam znala Vivien, bila je jedna od najljepsih godina u mojemu zivotu..i necu je nikad zaboravit.. bili su to dani zabave, uzivancije i gustiranja, bilo je tu i suza, briga, problema... ali u tako maloj kolicini da nije ni vrijedno spomena.... Vivien je u moj zivot donijela tracak nade, srece i ono za cime sam uvijek potajno ceznula...donijela mi je nadu i vjeru u ljubav i potvrdu da pravo prijateljstvo zauvjek traje!!!

znam da sam vam obecala da vise nece biti "tuznih" postova, ali mislim da je ovaj datum ipak vrijedan spomena, mozda ne svima ali ipak, znam da se netko danas sjetio nje i posjetio njen grob, mjesto njezinog vjecnog pocinka........i znam, tj.sigurna sam da je ona u srcima svih nas jos uvijek ziva i da bi neki ljudi dali sve samo da je jos jednom vide i dobiju priliku oprostit se s njom (iako to odredene osobe poricu...).....

bilo bi to sve za sad...

voli vas svih vasa LInjavica.......

............smrc ...........