bez brige...ne placem... to ja samo smrcam...prehladila sam se grozno...buba me grlo, i stalno smrcam... hehehehe ali... nije mi bila namjera pisat sad post o mojoj prehladi i smrcanju nego sam zeljela spomenut jednu drugu, dosta vaznu stvar.......
kao sta svi znate, danas je 03.04.2007....... kad zivot nebi bio tako okrutan, a neki ljudi tako slabi i povodljivi, danas bi s mojon Vivien slavila njen 17. rocko.... bilo bi to vjerovatno slavlje za pamcenje...ali jasno, od toga slavlja nema nista...jer ona sada pociva u miru, na groblju u Sv.Petru..2 metra ispod zemlje....oslobodena svih briga i problema koje mi smrtnici moramo jos malo podnosit....
bila sam danas u Sv. Petru na groblju, otisla sam vlakon do Sv.Petra, ali kad sam dosla tamo pocela je padat kisa..i jasno nismo mogli nikamo sa stanice skoro 1 sat... kad je provirilo sunce, otisli smo do groblja... kad san dosla tamo, iznad groba, stavila sam joj jednu bijelu ruzu odmah ispod kriza na kojem pise njeno ime, zazelila joj sretan rocko, gledala dugo u taj grob..i dalje samo sebe pokusavajuci uvjeriti da nje stvarno vise nema....jedan dio mog srca govori mi je da se pomirim s tim da je vise nema, da je ona otisla sa ovog svijeta i da je sada sretna sa svojin tatom...dok se je drugi dio borio protiv ovog prvog tvdeci suprotno!! i naravno...opet su se otvorile sve one rane, rane koje su s vremenom ipak bar malo zacjelile, i malo manje boljele nego prije.... ja, moje cure iz razreda,i moj buraz sjeli smo kraj groba, i poceli pricat o njoj, nasemu minjemu misicu...pricali smo tako o svemu sta smo s njom prosli, problemima ali i lijepim stvarima koje smo skupa prolazili i uvijek ih zajednicki rjesavali... bio je to timski rad....
ovaj prvi srednje, tj, ova godina dana koliko sam znala Vivien, bila je jedna od najljepsih godina u mojemu zivotu..i necu je nikad zaboravit.. bili su to dani zabave, uzivancije i gustiranja, bilo je tu i suza, briga, problema... ali u tako maloj kolicini da nije ni vrijedno spomena.... Vivien je u moj zivot donijela tracak nade, srece i ono za cime sam uvijek potajno ceznula...donijela mi je nadu i vjeru u ljubav i potvrdu da pravo prijateljstvo zauvjek traje!!!
znam da sam vam obecala da vise nece biti "tuznih" postova, ali mislim da je ovaj datum ipak vrijedan spomena, mozda ne svima ali ipak, znam da se netko danas sjetio nje i posjetio njen grob, mjesto njezinog vjecnog pocinka........i znam, tj.sigurna sam da je ona u srcima svih nas jos uvijek ziva i da bi neki ljudi dali sve samo da je jos jednom vide i dobiju priliku oprostit se s njom (iako to odredene osobe poricu...).....
bilo bi to sve za sad...
voli vas svih vasa LInjavica.......
............smrc ...........
Post je objavljen 03.04.2007. u 19:27 sati.