eluard
subota, 27.04.2019.
zelene slike tek pokošene trave
izgubljeni puteljci
naziru se pred traganjem
mirisi pokošenog sijena
neotkrivenih livada
smijeh nas hvata
u bijelim zvončićima
punim kišnice
zapela je u dnu sjećanja
cvjetna oluja
utorak, 16.04.2019.
nemam više vremena
nemam više vremena
za davanje savjeta
samo da upravo udahnem
nema više vremena
za prostrane citate
tek da udahnem punim plućima
nemam više vremena za slomljena srca
tek da izgradim jedno, do kraja
nemam više vremena za pametne recenzije
tek da kažem da se može izgubiti baš
sve
u vrlo zavidnom roku
igre na pijesku su ono što mi pada napamet
dok gledam oblake na nebu
dok gledam
tvoje lice
neizvjesno, puno nade
četvrtak, 11.04.2019.
kako prepoznajem kišu
moje tijelo je suho
moja koža se ježi
kiša titra na duši
moj trbuh je prazan
utorak, 02.04.2019.
žena od pamuka
potpuno snivam sve što je san
a kako znate što je sve san?
ponekad znam, uglavnom znam.
sa dubokim podočnjacima i lijepim bijelim zubima
osmjehivala se često.
i kosa i ten i oči, sve je bilo skoro pa anemično bijelo
pogled nepregledno zatvoren, iza debelog zida
potopljena u svom materijalističkom shvaćanju
potpuno oprečna mojoj brončanoj toplini
ostajala je uvijek iza debelog paravana ničega
ta praznina bila je data samo pojedinim ženama.
onima čiji su muževi bili izrazito grezi i primitivni,
ženama koje nisu nikada iskusile nježnost,
ratnicama koje su mislile kako je ratovati vrlina
ženama bez prijatelja i prijateljice,
onima koje su sumnjale u sve i svašta,
onima koje su gladovale i protiv samih sebe,
koje je ljubomora smorila često kada bi napipale
tihu meku žensku krv
težak krug prisutnosti ništavila obavijao je te,
sve češće pustolovke bez pravih pustolovina
gledala sam u nju, i ostala bez ijednog slova
rahlog ljudskog raspoloženja
bez ikakvog proljetnog raslinja u vidokrugu.
nijema, pospana i troma, a što je sve bilo
u velikoj i beskonačnoj suprotnosti sa mojim
postojanjem.
( priče iz neljudskih katakombi venecijanerskih rasvjeta )
