eluard
utorak, 28.05.2019.
Neiscrpne i prozračne ljubavi
ulazimo u pećinu
obnavljam ono što se da oprostiti
miraz za tmurne životinje
svijetlo je doista slabo
i čuje se nešto poput dramatično
laganog valcera
vježbam,
pogledam u ogledalo, pa i u mrak
sjetim se sastanka s vama, gospodine
koji su u konačnici završili brzo, i sa zaboravom
danas smo jeli picu sa sirevima, bez origana,
što je vjerojatno bilo nepametno
a noć prije, mnogo paradajza koji se cijedio
po prstima
plavi dočeci na brežuljku već postaju
uobičajenost,
nebo je promijenilo tri boje
bili smo ozbiljni, neki i umorni
ja čekam boju metalnog mafina sa
perlicama, pijem vodu iz dvije čaše naizmjence
iako bi tu pasale zdjele bijelog suhog vina
a tek zrnja grožđa, one velike jesenje bijele bobe
svijetlo je zaista slabo, samo dvije minjonke
od po 25w, ali mi smo tako siti
i željni dodira, nakon kojih ćemo čvršće zaspati
oprostite, gospodine, ako me večeras
pronađete na travi, gdje žalim, a ne znam za čim.
ponavljat ćemo riječ
mjesečari, mjesečari
čaša vode, malo okusa. i hektolitri mraka.
ti također.
nedjelja, 19.05.2019.
Kružni nebeski plodovi
dok prsti mi zapinju o lan
dok budna čekam na tvoj dlan
dok rahlo nebo spušta se po šuti
polovni su znanci naši skuti
gledala sam nju kao sebe. jaka osobnost protkana nekom svekolikom
nježnošću. imala je petlje za puno toga unatoč svemu što je preživjela.
potiho u sebi divila sam joj se. takva narav, takva mudrost, takav
životni stil i bezbrižna veselost na kojoj bi joj pozavidjele mnoge.
i još k tome vrstan prijatelj. ta te nikada ne ostavlja na cjedilu. unutar njenog
dragocjenog vremena svatko dobije svoju minutu.
a o fizičkoj ljepoti da i ne govorim. još je bila lijepa žena. gotovo neki filmsko
prozračan sloj. gdje god se pojavila znala je zauzeti svoje mjesto.
i često izazivala zavist u nekima. ali, nije marila za to.
bila je previše svoja, previše ljudska da bi joj to moglo naškoditi.
dapače, bilo je mnogo više onih koji su ju obožavali. koji su htjeli u njeno
društvo, koje je potpuno znala okupirati tom svojom zaigranošću
i mirnoćom.
zvijezde su ju dotakle dok je bog klesao joj tijelo
od nebeskog plavetnila sjale su joj oči
i ona se, sva tako gorda, nosila sama sa sobom onako
kako je najbolje znala,
neiskvarena, predana, uslužna i tiha.
sama svojimsjajem obuhvaćena, naizgled neprobojnih
pokreta, u prostoru rasplinuta,
nikome teška, nikome na odmet, nikome bez utjehe,
nikome hladna.
odavala je ona da postoji svijet
koji može biti sasvim realno shvatljiv, sasvim dobročiniteljski
i sasvim luckaste blistave prirodnosti.
