eluard
ponedjeljak, 23.09.2019.
Nebo
U nebu, pokrivaču be svijesti
Onom koji zna i zove, širine su neizbježne
A kuća pored hridi, ispred puca pogled na ocean
Neuglazbljena privlači nam noge.
Ti i ja za stolom, dovoljno usamljeni da sve druge prođu pored nas
Sa velikom vazom poljskog cvijeća na stolu, i ponekom Voćkom
Grijemo već topla srca vrelom gustom juhom i šparogama
Okruženi smo obiljem knjiga koje smo nekad čitali dok su
Sunce i more šutjeli, a hladovina davala nadu.
Danas sam opet bosa, po toj suhoj travi prema moru
Otišla tražiti isplivale školjke, a noge teške ko u lančića
...zrak je pun soli, možda ću skočiti malo haljinu u moru
A možda samo sjesti na obližnji brežuljak i zuriti
Sami smo, mir oko nas, nema cike djece. Čekamo neki poseban
Ručak.
Sve je puno kasnije u takvom ambijentu. Crpimo posljednje topline prije ulaska u jesen
Berem žutu travu koju ću među listovima knjiga rasporediti do druge sezone
I spremam
Toplinu ljeta do drugog ljeta. Sve je puno naših neizrečenih riječi.
Ti svoje čuvaš, kao što ih čuvaju posci. Danima šutnja. Danima samo tvoje ruke i oči budu mi saveznici.
Na pomolu je novi dan
Noćas su snovi bili čvrsti
nedjelja, 11.08.2019.
Sergeju Aleksandroviču J.
Volim jesenjinovu pjesmu pismo ženi
U njoj ima nešto što me drobi
Pojačava mi zvukove u ušima
Prije sam jako voljela čitati jesenjina
Nosio je tu žestoku krv u svojim berbama
A tada sam otkrila ljermontova i mnoge druge
I utopila se
Bojim se da tih korjenastih pjesnika više neće biti
Možda su oko mene a ja ih ne vidim
Sada gledam pjesnike kao drveće
I stolice od papira koje se okreću na vjetru
Jesenjin će ipak ostati jedna od mojih prvih ljubavi
Bio je moj bolno iskreni " poznanik "
A ja ostala zaljubljenik
Sa punom košarom čipke na rasprodaji
Jer psi laju prečesto u mom kraju
I cvijeće koje vene od vrućine
Puno je jesenjinovog soka
I visi u mraku, poput njega
petak, 02.08.2019.
Srebrne strijele, oko nas nema stvari
baci na mene zadnju granatu s mjeseca
na dušu mi stavi vijenac od perja
visovi su u zavjetrini nestali
možda to ne hodam ja
Pred tvojim vratima
četvrtak, 25.07.2019.
Ljubav
Najljepše je zagaziti u ljubav
Duboko
Hitro
Ma gdje
Ona bila
srijeda, 10.07.2019.
Bit ću
Bit ću noć kad se pretvori u dan
Najezda zrikavaca oko tvoje popodnevne ležaljke
Bit ću ćešalj koji jutrom skita po tvojoj kosi
I kao melem obilaziti jagodice tvojih prstiju
Dok umočene u moje disanje
Ko prepelice klepeću krilima
Bit ću zamah u kojem sniježna gruda leti
I pogađa limene golubove i staklene flaše
Bit ću vagabundo da što prije pokucam ti na vrata
O, kad bih bila vreća crvene smole
Lopticama bih se igrala oko tvoga vrata
I vezla ti usnama monograme po usnama
Kad bih pijesak bila zlatno žuti
Uvukla bih se u stakleni sat na ormariću uz uzglavlje tvoje
I pored tebe curila vječno
