eluard

nedjelja, 11.08.2019.

Sergeju Aleksandroviču J.


Volim jesenjinovu pjesmu pismo ženi
U njoj ima nešto što me drobi
Pojačava mi zvukove u ušima
Prije sam jako voljela čitati jesenjina
Nosio je tu žestoku krv u svojim berbama

A tada sam otkrila ljermontova i mnoge druge
I utopila se
Bojim se da tih korjenastih pjesnika više neće biti
Možda su oko mene a ja ih ne vidim
Sada gledam pjesnike kao drveće
I stolice od papira koje se okreću na vjetru
Jesenjin će ipak ostati jedna od mojih prvih ljubavi
Bio je moj bolno iskreni " poznanik "

A ja ostala zaljubljenik
Sa punom košarom čipke na rasprodaji
Jer psi laju prečesto u mom kraju
I cvijeće koje vene od vrućine
Puno je jesenjinovog soka
I visi u mraku, poput njega











11.08.2019. u 14:37 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  








ili noć u plavom satenu