Najljepše je zagaziti u ljubav
Duboko
Hitro
Ma gdje
Ona bila
Bit ću noć kad se pretvori u dan
Najezda zrikavaca oko tvoje popodnevne ležaljke
Bit ću ćešalj koji jutrom skita po tvojoj kosi
I kao melem obilaziti jagodice tvojih prstiju
Dok umočene u moje disanje
Ko prepelice klepeću krilima
Bit ću zamah u kojem sniježna gruda leti
I pogađa limene golubove i staklene flaše
Bit ću vagabundo da što prije pokucam ti na vrata
O, kad bih bila vreća crvene smole
Lopticama bih se igrala oko tvoga vrata
I vezla ti usnama monograme po usnama
Kad bih pijesak bila zlatno žuti
Uvukla bih se u stakleni sat na ormariću uz uzglavlje tvoje
I pored tebe curila vječno
Nevjerojatno kako se ljudi vole vezati za tuđu nevolju
I kako zapravo uživaju u njoj.
Osobu kojoj su do jučer salutirali za tren su
Skloni razapeti na križ jer se nešto što ta osoba radi
Drugačije, kosi sa njihovim navikama.
Nedostatak materijalne sigurnosti donosi sa sobom mnoge nedaće.
Ljudi su tada prisiljeni živjeti simbioze koje im zapravo nikako ne odgovaraju
Tada se događa ukalupljivanje drugih da bi poboljšali u svojim očima sami
Svoj status.
Nedostatak svog osobnog zadovoljstva rezultira tako strogim
Osuđivanjem mase i svih koji nam nisu po volji.
Takav pojedinac sigurno nikada neće naprijed.
On u svojoj preokupaciji stalno krvari, bez imalo životnog soka,
Konstantno degradirajući sebe i sve oko sebe.
Zato takva bića rijetko uočavaju nešto lijepo oko sebe.
Rijetko se smiju, rijetko su dobre volje.
Zapravo ništa ne čine da bi popravili situaciju, ali redovno kukaju.
Na sve i svakoga.
Puni skeptičnosti.
Možda bi se u konačnici moglo reći da pribjegavaju iskrivljenoj
Samojadikujućoj slici sebe i ostalih.
Prelako pribjegavajući osudama i sami postaju žrtve.