Volim jesenjinovu pjesmu pismo ženi
U njoj ima nešto što me drobi
Pojačava mi zvukove u ušima
Prije sam jako voljela čitati jesenjina
Nosio je tu žestoku krv u svojim berbama
A tada sam otkrila ljermontova i mnoge druge
I utopila se
Bojim se da tih korjenastih pjesnika više neće biti
Možda su oko mene a ja ih ne vidim
Sada gledam pjesnike kao drveće
I stolice od papira koje se okreću na vjetru
Jesenjin će ipak ostati jedna od mojih prvih ljubavi
Bio je moj bolno iskreni " poznanik "
A ja ostala zaljubljenik
Sa punom košarom čipke na rasprodaji
Jer psi laju prečesto u mom kraju
I cvijeće koje vene od vrućine
Puno je jesenjinovog soka
I visi u mraku, poput njega
Post je objavljen 11.08.2019. u 14:37 sati.