potpuno snivam sve što je san
a kako znate što je sve san?
ponekad znam, uglavnom znam.
sa dubokim podočnjacima i lijepim bijelim zubima
osmjehivala se često.
i kosa i ten i oči, sve je bilo skoro pa anemično bijelo
pogled nepregledno zatvoren, iza debelog zida
potopljena u svom materijalističkom shvaćanju
potpuno oprečna mojoj brončanoj toplini
ostajala je uvijek iza debelog paravana ničega
ta praznina bila je data samo pojedinim ženama.
onima čiji su muževi bili izrazito grezi i primitivni,
ženama koje nisu nikada iskusile nježnost,
ratnicama koje su mislile kako je ratovati vrlina
ženama bez prijatelja i prijateljice,
onima koje su sumnjale u sve i svašta,
onima koje su gladovale i protiv samih sebe,
koje je ljubomora smorila često kada bi napipale
tihu meku žensku krv
težak krug prisutnosti ništavila obavijao je te,
sve češće pustolovke bez pravih pustolovina
gledala sam u nju, i ostala bez ijednog slova
rahlog ljudskog raspoloženja
bez ikakvog proljetnog raslinja u vidokrugu.
nijema, pospana i troma, a što je sve bilo
u velikoj i beskonačnoj suprotnosti sa mojim
postojanjem.
( priče iz neljudskih katakombi venecijanerskih rasvjeta )
Post je objavljen 02.04.2019. u 15:26 sati.