eluard
ponedjeljak, 15.01.2018.
tvoji stihovi
odgovaraju na mene, tvoji stihovi
raznobojne lampice na plafonu kafea,
i nestašna ogrlica na tvom vratu
jesni glagoli
o prizivu...kao dubina oceana
tvoja kosa, dok prati tvoje oči
klavijature...kao dubinaocena
ima li nešto od tvojih odvojenih prstiju
među razotkrivenim zavjesama
dok
misliš, o bilo kome, o bilo čemu,
kako zapaliti svijetlo, i reći joj
kako reći, kako osjećaš, koliko riječi
da ne bude dosta
da ne bude previše, kad tijelo gubi teleportaciju,
tjelesnost, i igranje zvijezdama...
u glavama, igre, spočitavši sebi prisnost,
zanijemile oči
imaju snagu, svega što može vidjeti
i ne znamo gdje
promjene o svemu, posegnule osti,
fokus na žutom šantungu
a iznad njega, kamelhar
povratak magli, godi u golom granju, i diše
punim plućima
ko punokrvni konji, razjareni i divlji
u prašini radosti
