eluard
utorak, 27.02.2018.
san na margini destinacije
otok koji izvire
panorama
razvikana uređenost
prilagođenim mjestima
varljivost
je uvijek kao penjanje
oceani i litice
uvijek
nepomirljivi
ponedjeljak, 26.02.2018.
vrijeme neće reći zbogom
voljela bih znati postoji li vrijeme o krivnji
jer kažu da ne postoji krivnja
interpretacija postanka je uvijek drugačija
vibrantnost društva nije baš na savršenoj razini
preklapa se, ponekad, višegodišnji rad, i trenutna
zaluđenost
i vječno
tko, kada, gdje
a dojam
na svijet
na posljetku
donose
ljudi, razne kategorije duhovnosti,
i modni stilisti, uglavnom.
nedjelja, 25.02.2018.
zagriz breskve
korisne tehnike disanja
potiču
organizam na jednostanično usavršavanje
selektivno zamućene slike ne bi trebale ići
do kraja karijere
simulacije, također
prezentiramo često postignuća
za koje se ne znaju putevi, ne zna se objasniti
kako je došlo do
dobro prodavane biografije
do strastvenih težnji o lansiranju
i distribuciji, do integralne spoznaje o samom
sebi.
biće se vraća doma kao popravljena
devastirana ćelija
i ponovo pristaje na ograde
prijanja uz prodavatelje
zvala se je rado: cjelokupni instagram pristupačnosti
ostvarenje
kombinacije
doručak u krevetu,
i gaćice m koje su dugo čekale u redu
nosivosti
i baze zamišljenih drugih mjesta
na ljestvici od jedan do deset
najčešće devet
subota, 17.02.2018.
moć
znaš da ne mogu ispiti sa tvojih usana
melem za moje oči
i znaš da sunčane zrake noćas lutaju
mojim tijelom, kao razmahane pernate stapke
kao cice mace u mišjoj boji mog kaputa
samo bi neosnovane priče mogle
izgladiti misao kojom te milujem
a moć, iznad tvog pogleda, zamućuje mi pamet
i otvara me kao
čašku
tvoji ponori kao da su meni
odavno znane postelje i gitare
a tvoja šutnja, kao da je meni strast
i znaš, da
nitko nije rođen, a da ne bi bio ljubljen
i da nitko na ovom svijetu
ne traži ništa, osim ljubavi
lik koji stvarah i rastvorih, jedino može
među rukama tvojim biti svetište
i moje ribarenje neće nikad moći uhvatiti
čežnju kojom si me pokrio
petak, 16.02.2018.
meditacija,
susret sa sobom
opuštena ramena opuštaju
cijelo tijelo
tišina, pun mjesec,
hladno bijelo staklo
petak, 09.02.2018.
strka umišljenih boja
ponekad uletim, kao strka
umišljenih boja,
kao pijesak razdora
kao smola
i sumrak iznutra, koji boli
cvat šafrana, prsten kruga,
i omamljeni pjevač
lakog ritma
a zatim, kao penelopa,
raširena valerija,
iskonski prasac, koji šiba vjetar
svetica od kristala,
svježi rujan,
i u snijegu, tragovi omaškom
preskočeni,
razbludna sila grla
skakač vagona q
