znaš da ne mogu ispiti sa tvojih usana
melem za moje oči
i znaš da sunčane zrake noćas lutaju
mojim tijelom, kao razmahane pernate stapke
kao cice mace u mišjoj boji mog kaputa
samo bi neosnovane priče mogle
izgladiti misao kojom te milujem
a moć, iznad tvog pogleda, zamućuje mi pamet
i otvara me kao
čašku
tvoji ponori kao da su meni
odavno znane postelje i gitare
a tvoja šutnja, kao da je meni strast
i znaš, da
nitko nije rođen, a da ne bi bio ljubljen
i da nitko na ovom svijetu
ne traži ništa, osim ljubavi
lik koji stvarah i rastvorih, jedino može
među rukama tvojim biti svetište
i moje ribarenje neće nikad moći uhvatiti
čežnju kojom si me pokrio