eluard
srijeda, 01.11.2017.
udisanje kisika
novinarskih isječaka ima malo
ali zato, neke slike iz kalifornije su mi ostale u sjećanju
svjedok. moje utrnulo lice
po putu pregršt šipka
za oči blago, tople iskre, boje, i u zeleno obučeno trnje
oči pune nade i sive fasade
ali nove, svježe, možda melise
bježe, pčelinje ljubice, limunke, kako li se već zovu,
a noć, donosi se svježi čaj od matičnjaka
i neka blažena fjaka
novih mladića, koji cestom hrle, u susjedstvu djevojke grle.
ah, taj svijet, sve je unedogled
bistro, čisto, i meko, kad se gleda slijepo
i svi smo bez mane
kad nestanu te rane
i bez bijesa
sa ležernim medvjedima koji piške po prvom snijegu
i tmurnim stazama brijestova
može li dublje od korijenja
duša govoriti misli
može li zagristi
crvenoga, i mesa, i mjeseca ledenoga
dok se nebo poji
sa dušama u boji
