Blog.hr

cool

pon

12/25

Skirakawa

stella.blog.hr

Moji putnici su otišli u Skirakawu, tradicionalno japansko
selo pod zaštitom UNESCO-a.

Do Shirakawe se stiže autobusom iz Takayame
ili Nagoye .

Ovdje je zastupljen stil gradnje Gassho-zukuri ,
bez eksera.

(slike mog sina)
(nastavit će se)

pet

12/25

Shinjuku botanička bašta

stella.blog.hr

Ogromni Tokio krije mirne dijelove u kojima ne čujete
buku megalopolisa.

Takva je Shinjuku botanička bašta.

(slike mog sina)
(nastavit će se)

čet

12/25

Enošima

stella.blog.hr

Naši putnici posjetili su otok Enošima u Japanu

Obišli njegove hramove

Vratili se u Tokio i posjetili Sensođi hram

(slike mog sina)
(nastavit će se)

sri

12/25

Tokio

stella.blog.hr

Tokio, prijestolnica Japana, spada u najveće i najgušće
naseljene gradove na svijetu. U samom centru živi preko
9 miliona ljudi, dok čitav grad sa predgrađima ima oko
35 miliona ljudi.

Ukratko, ne možete ni zamisliti veličinu ovog
megalopolisa

Iako se Tokio veoma modernizirao i sam Japan je
postao sinonim za najsavremeniju tehnologiju, Tokio
i dalje u svom srcu brižno čuva tradiciju i kulturu,
veoma cijeni svoju istoriju i to ćete vidjeti i osjetiti na
svakom koraku.

Tornjevi, palače, šinto i budistički hramovi, muzeji
– samo su neka od mjesta koje ne smijete propustiti
ako se nađete u Tokiju. Ako razumijete istoriju Japanaca,
bolje ćete shvatiti njih same. Ovo je narod koji je
izuzetno vezan i ponosan na svoju tradiciju,
te je ona ostala utkana i u suvremenu svakodnevnicu.

Naravno, tu je i spomenik Hačiko, najpoznatijeg
vjernog psa

(slike mog sina)
(nastavit će se)

pon

12/25

Japan zove

stella.blog.hr

Sin po četvrti put odlazi u Japan, u koji je zaljubljen.
Sada sa životnom družbenicom.
Sleću u Tokio, vidi se Fuji

(nastavit će se)

sub

11/25

Novi dokumentarni film o Brijunima

goransafarek.blog.hr

Pogledajte novi dokumentarni film o Brijunima – čudesnom otočju divlje prirode, rimske povijesti i skrivenih arheoloških blaga.

Upravo je izašao novi dokumentarni film Gorana Šafareka koji vas vodi u srce Nacionalnog parka Brijuni – jednog od najfascinantnijih prirodno-povijesnih lokaliteta Hrvatske. ?

U samo 33 minute prošetat ćete kroz 130 milijuna godina – od tragova dinosaura i valova drevnog mora, preko raskošnih rimskih vila i kasnoantičkih utvrda, do današnje očaravajuće prirode s jelenićima, uvalama i mediteranskom tišinom.

¬ Film donosi vrhunsku kameru, emotivnu glazbu i znanstvenu autentičnost koju Goran Šafarek vjerno prenosi iz srca prirode. Ovo nije samo dokumentarac – ovo je ljubavno pismo Brijunima.

Pročitajte više o prirodi Brijuna

Í Lokacija: Nacionalni park Brijuni
ŕ Redatelj: Goran Šafarek, biolog i snimatelj prirode
ń Trajanje: 33 minute

uto

11/25

Lovačka kuća

stella.blog.hr

Nastavljamo u restoran „Lovačka kuća“ u Baču.

Tu sijledi odličan ručak uz živu muziku (ragu čorba,
miješano meso, torte).

Dvije izletnice slave rođendan, Mirjana i Živka.

Plešem sa Zoricom, a kola igramo svi.
Izlet u Bačku je završen,

pon

11/25

Manastir Bođani

stella.blog.hr

Na putu ka Baču neizostavna je posjeta i manastiru Bođani,
koji je od gradića udaljen 15ak kilometara. Građen je u 15.
stoljeću, više puta rušen i obnavljan. Najnovije zdanje potiče
iz 17. stoljeća.

U okviru manastira nalaze se crkva, konaci i ekonomski objekti,
te veliki i vrlo lijepo uređen park.

U crkvi se može vidjeti čudotvorna ikona Bogorodice
Bođanske, jedne od 6 pravoslavnih kanoniziranih
ikona u svijetu. Kažu da njene iscjeliteljske moći prije
svega pomažu parovima bez djece.

Živopis je oslikao jedan od najvećih zografa 17.stoljeća,
Kristofor Žefarović

pet

11/25

Jezero Provala

stella.blog.hr

Najdublje jezero u Vojvodini, Provala,se nalazi u blizini
mjesta Vajska, u općini Bač, a nastalo je kao posljedica
poplave (provale!) Dunava 1926. godine.

Dijelovi jezera sa pješčanom obalom su pretvoreni u divnu
uređenu pjeskovitu plažu. Zato ne čudi što se baš tu
vikendom okupi i do 3.000 kupača.

Maksimalna dubina iznosi19 metara, ali najvećim dijelom
je to od dva do pet metara dubine, s tim što je prvih
desetak metara plitko, te je savršeno za mališane.

U lijepom restoranu "Bački dvor" pijemo kavu i uživamo
u pogledu.

(nastavit će se)

uto

11/25

Key West

stella.blog.hr

Ljera je boravila na Floridi u svom omiljenom Key West.
Za ovu fotografiju mi piše: "Specijalan pozdrav za tebe:
živa latino muzika levo, ples rumba, samba, u sredini,
kubanski restoran desno. Odmah sam pomislila na tebe
i kako bi im se pridružila." Kako li je pogodila :) ?

Pred muzejom Tennessee Williamsa,ona piše:
"Ja na pravom mestu. Muzej je otvoren pre par godina
više kao memorijal, ali sam morala da vidim.
Sećanje na velikog pisca i neobične teme."

Jedna od pisaćih mašina na kojima je Tennessee
Williams pisao u Key West.

Detalji iz muzeja.

Za kraj šlag na tortu, čuveni zalazak sunca.
Kažu da je ovdje najljepši na svetu.

Većina nas nikad neće doći ovdje pa sam morala
ovu ljepotu podijeliti s vama.

pon

11/25

Tvrđava Bač

stella.blog.hr

Bačka tvrđava je srednjovjekovna tvrđava na sjeveru
Srbije u Vojvodini. Nalazi se kod grada Bača.

Utvrđenje, najbolje očuvano na području Vojvodine,
podignuto je na nekadašnjem otoku između rijeke
Mostonge i jednog od njenih rukavaca, u mjestu Bač.

Bač je 873. godine bio Avarsko utvrđenje, a za vrijeme
vladavine Arpadovića kraljevski grad i središte biskupije.
Godine 1241. Bač su razorili Mongoli. Tvrđava Bač nakon
toga predstavlja vojno utvrđenje nekada moćnih ugarskih
vladara.

Nastanak zamka datiran je u razdoblje 1338 – 1342. godine,
u vrijeme ugarskog kralja Karla Roberta, koji je podigao
tvrđavu da bi spriječio pritiske srpskog carstva na ugarsku
granicu. Svoj konačni oblik dobija tek u 15.stoljeću

U Baču se i danas nalaze ruševine nekadašnje tvrđave
čija je osnova u vidu nepravilnog petokutnika.

Rekonstruirana je donžon kula, ostaci kula su sačuvani.

(nastavit će se)

pet

11/25

Novi video o rijeci Mrežnici

goransafarek.blog.hr

Pogledajte novi video o rijeci Mrežnici autora Gorana Šafareka, o njenoj prirodnoj i kulturnoj baštini, slapovima, mirnim dijelovima, bujnom podvodnom svijetu.

Dobrodošli na Mrežnicu — jednu od najljepših hrvatskih rijeka, poznatu po stotinu slapova, bistroj zelenoj vodi i netaknutoj prirodi Korduna. U ovom dokumentarnom filmu istražujemo rijeku od njenih uskih kanjona do pitomih dolina, pratimo slapove, sedrene barijere i život uz obalu.

čet

11/25

Vrdnik Ravanica

stella.blog.hr

Manastir Vrdnik je jedan od najznačajnijih manastira na
Fruškoj gori, poznat još i kao Mala Ravanica jer su u njega
bile prenesene moći Kneza Lazara na Vidovdan 1811.godine.
Danas, one više nisu u Vrdniku, već su vraćene u Ravanicu,
zadužbinu kneza Lazara.

Osnovan je između kraja XV i početka XVI stoljeća.

Ikonostas je izrezbario karlovački duborezac Marko
Vujatović, a pozlatio ga je Petar Čortanović.

Najljepše su izrađene carske dveri i Bogorodičin tron.

pon

11/25

Raspjevani vrč uzvodno

kintsukoroi.blog.hr

Bila sam ti u susjedstvu. Od petka do nedjelje, kratko i slatko. Jedino vrijeme nije bilo baš najbolje. Zamalo sam poslikala pogled s prozora apartmana, uplakan i siv. Fasade koje otpadaju, kao i kod mene, ljude koji posrću pod teretom i kišobranom, uglavnom neke usamljene žene, ili to ja na njih imam perceptivnu udešenost, tko će ga znati. Zgrade su prelijepe, prepune povijesti, vremešnom patinom obavijene i pune priča. Ljudi do ludila iscrpljeni, al s nekim osebujnim šarmom i smislom za samoironiju. Privlačno. Strašno privlačno. U autobusu kojim sam putovala, nekoj su ženi ukrali mjesečnu plaću. Imali smo dojam da laže, jer nije prestajala plakati gotovo cijelim putem. Kad sam joj rekla neka ne plače, nego radije zove policiju, utihnula je. Baš znam utješiti čovjeka, jelda. Autobus je bio poluprazan, pa tko još odlazi u tom smjeru. To ti je ona o uzvodnom i dobro mi stoji. Vrč ide na vodu, dok se ne razbije, znao je govoriti moj stari. Pogotovo vrč, pa uzvodno. Al meni se čini da sam tako znalački obljepljena nekim dobrim materijalom, da je jedino što mi se raspada moja mala torba za put. Za vikend isključivo. Učvrstila sam je klamericom prije puta, pa sam samo dodatno razjebala stvar. Poslije sam s tom torbom pjevala po autobusima, da znaš samo kako sam pjevala i osmjehivala se, pa i najvećim mrgudima. Smješila su se djeca, smješile su se neke žene, djevojke, tinejđerice, skidale su slušalice i smatram to velikom stvari. Pjevala sam s čovjekom kojeg volim. On tako zarađuje za život, al to se ne vidi na prvi pogled. Izgleda kao da se zabavlja, no pažljivo skriva jagodice prstiju. Ja bih voljela da ga to zabavlja, kao što je zabavljalo mene. Staviš si u glavu, popravit ću ljudima dan. Nije sad da pjevam nešto posebno, al volim. Udarala sam mu tercu tamo gdje se može, ostalo sam pjevušila sebi u maramu i prozor. Najljepše mi je bilo pjevati u hodu, u prolazu glavnom ulicom, pa hvatati one slatke osmijehe zahvalnosti. Nije li glupo da se kod nas mora imati dozvola za pjevanje na javnom mjestu ? Ima li išta tužnije od grada koji spava, ili se tuče i protestira, pa ponovno utihne u svjetlima predvečerja, prvoj magli i studeni ? Ne uspoređujem jer je to nezahvalno, jednako kao što je gorko i nepravedno uspoređivati ljude, ili sebe s ljudima. Jedna je majka u krilu držala usnulu djevojčicu. Slučajno smo zapjevali Bella chiao, pa je žena rekla kako je ta pjesma omiljena njenoj djevojčici, samo ona pjeva patliđano. Rekla je i : - Baš lijepo da ste došli iz Zagreba. To je ono za rascvjetat srce. Ovom se gradu ne može oteti autentičnost, a ona uvijek pali. I kad duguješ za struju ili nemaš za registraciju, pa ni za kiflu, jednako kao i kad osjetiš buđenje leptirića u dnu trbuha. Ili kada sretneš nekoga sasvim slučajno tko bi ti mogao biti prijatelj. Tko za to ima kapaciteta. Roza i ja površno smo se upoznale u autobusu na putu tamo. Ne, nije joj to ime, tako sam je prozvala zbog kaputa. Prije no što smo izašle iz autobusa, zapisala mi je svoj broj telefona, na istom onom ružičastom papiriću istrgnutom iz blokića na kojemu je nešto pažljivo zapisivala kada sam je prvi put ugledala. Ljude koji imaju takve blokiće na prvu zavolim i tu si ne mogu pomoći. Prepoznavanje je to. Broj sam zagurala u džep od traperica, a kako sam se dugo grlila i pozdravljala sa čovjekom kojeg volim i koji me dočekao na stanici, papirić je ispao. Srećom, rekla mi je da putuje nazad istim busom kao i ja. Žene s ružičastim kaputima i ružičastim papirićima ne gube se tek tako, osim ako si baš lud. Pa sam na povratku s njom pričala bez prestanka pet i pol sati, a da uopće nisam primijetila da smo stigle, da smo doputovale nazad u maglu. Naravno da smo si prepričale vlastite živote, u grubim crtama. Pričale smo tiho, al sigurna sam da je autobusni auditorij o svemu imao svoje mišljenje. Tako je to, ljudi ne pričaju, ljudi nemaju ružičaste kapute, veste s izvezenim medvjedićima, ružičaste blokove u kojima zapisuju, ljudi ne dijele brojeve nepoznatim ljudima, ne pjevaju po autobusima, ljudi ne pate od blage depresije, ne izlaze iz kreveta danima, pa onda krenu na takav jedan put potpuno sami, ljudi se ne udaju četiri puta, radije trpe u odnosima koji ih ne usrećuju, ljudi ne vabe malene osmijehe ljudima kojima pravom sitnicom poprave dan.
I tako, otputuješ, budeš neobično toplo primljen i dobrodošao kada najmanje to očekuješ.
Jer si doma gdje god da te tvoja poklamana putna torba odvede.