Nerazumijem...neshvacam.....zasto
sta sam uklet,...nerazumijem..kad cu se otresti crnila sa sebe....sve se pogorsalo..
a ja cak ni neznam zasto...
zasto....neshvacam.....

.................sto te imam moj zivote kad mi nista nisi dao
.................sto te imam moj zivote stoput si me izigrao
m.skoro



................eto da ne pisem novi post bezveze....hvala svima na sretnim komentarima....popravila se situacija...bio sam naime jako preplasen iskreno jer se curi nesto pogorsalo stanje u bolnici...al sad je sve nasrecu proslo i napokon bi sutra mogla doma...

Eto malo da si blog razveselim
al redom polako,prvo da se predstavim
ime neobicno francusko misel
najbolje mi ide kada rijeci pisem
plave sam kose a i ne bas one svijetle boje
od osamdeset seste moje ruke mi misli kroje
bio u skoli kao i da nisam
vise sam trazio na poretku gdje sam
jos i dan danas kontolne pisem
na faks rjetko idem al sve prepisem
bilo cura kolko i mora
ostavila mi tugu samo jedna ona
godine prolaze eto nestade i osamnaeste
cijelo vrijeme unutar lijepe stare hrvatske
negdje kad macke se ljube u veljaci
dosao trenutak mojoj sreci
upoznah djevojku lijepu i dragu
a vec rekoh mami upoznaj svoju snahu
pa tako sad noci i dane provodim s njom ja
jer neam ni postena prijatelja dva
visok cak i malo previse
malo jedem lose mi se pise
al ima kila u meni taman kako treba
pa tu i tamo spazim neku kako sramezljivo gleda
i tako idem sve vise srecem buducnost
iako mi um poremti neki nenadani gost
na kraju balade prepune cudne pravde
odlazim u krevet s casom tople nade

Ako ova nije bar malo veselija
uhvatit ce me histerija :o)

Zao mi je golubice umiljata
svakog moga nocnog stiha
jer utebi je tiha modra
jedina ljubavna slika

Zao mi je svijeta sivog
koji se krivo okrece
i malog macica milog
kojem je ponestalo srece

Zao mi je sto sam takav
zalim al nezelim
iako mi dlan je kratak
sudbinu da promjenim

Zao mi je i snu moj tebe
sto ti zivot nije polje snova
zalim u jami i moje odraze
jer nemogu letit isponova



Nemogu bjezati od sjene,jer ona se pojavi cim pocne nevrijeme
samo tad u zaboravu jos je veca,i neizgubi se u laticama cvijeca
Tu sam gdje jesam svojom voljom,pokusao se pomaknut al nejde molitvom
i sad dal nastavit putem u kojom nisam izgubljen
gledat tako blizu,razlog mom smislu
i ostat u sjeni,jer rjetko se kad nesto toliko promjeni
znam sta zelim al nemogu dodirnut,i opusteno u ponoc usnut
nije da sam nesretan,vec se nadam da sam zacaran
al lazem kome drugom,nego sebi samom


Zelim jednoj curi brzi oporavak,i uvijek iznad glave ruzicast oblak
ona je svjetlo sto me od ponora djeli,i zivota ponovno u vlastitoj sjeni

sreca njoj,a ostalima hvala za komentare
i dosta tuge,ostavimo nesto za dane stare :o)

Jedna poruku od osobe kojoj zelim svu srecu nebesa da protekne sve u uredu i da brzo ozdravi...
Ona mi jako puno znaci i najlijepsa je koju sam u zivotu dobio...


....nocas skini masku s lica,pusti je da razbije tisinu
nocas pokazi mi na punoj mjesecini tvoje lice,luduj samnom,
jednom je listu dosao kraj,treba ga okrenuti i napisati novi,
makni ti masku i prepusti se meni,otvori mi srce i pusti me unutra
da ti sapnem pricu...volim te,slatko sanjaj ____ ......

Hvala tebi curice moja.....sretno

Evo kisa plese na ulicama mojim djetinjim
u doba posve slicno kao u onim danima dalekim

kad si na brdascu pokraj stare kule
prikazala meni svijetlo ljubavne istine

a sad si se izgubila u mojim snovima
i nista vise nije kao tog dana,kao nekada

ako ikad opet pozelis moj dlan sreco beskrajna
samo na me pomisli i ja cu proci sva mora velika

al jos kisa plese na prozoru mom sivome
gledam kako kisa plese negdje vani,nekom drugome

Prosao sam sinoc opet u dugom kaputu kroz tvoj put,ko lopov lica zamagljena.
Noc je vec bila odmakla,a suza na licu nije se pomakla,stoji vec tu sama skrivena.I sve opet vidjeh
ponovno ko na slici isarano,ti u smedoj kosi ko ruza u rosi.
Ja pak tobom zacaran,ko da me dohvatio neki stari carobnjak zagledan u tvoj dah.
Prosao je kao i tad,neki zamor necujni nalik na vatrin ples u kaminu dalekom.
A ko zna sa bi bilo sad,da nisam spazio pogled tvoj na meni,kako mi otkljucava sve brave stare sto ih je zivot da se obrani stvorio.
I nisam dalje mario nizasta,vec mi se duboko usjekla slika tvoga pogleda.
Dalje je slika nestala,modra se uspomena izgubila.Znam tek da te drugi grijao,nocu onako rukom bogato,no poput mene ne,to nikako.
Pisem ja sad pisma,price cak se nade i poneka pjesma,saljem poruke neposlane u dodire beskrajne.
I nek se nitko ne naljuti,za moje rijeci,za razlog nekad mojoj sreci,jer moja ruka ne drzi zlo al tesko
drzat moze istinu.Pa ona ispliva na povrsinu poput izgubljene stvari ili nekog sna.
Pitaju me stalno kad ce trubadur ili bijeli vuk dozvat svoju djevu na mjesecu,a ja im kazem rec cu sve
al molim te samo to ne.Nemam vizije ni snage pokretat price mislene,ja tek i pukoj tisini dosadujem.

No ko na vrtuljku vrti se,sreca se uvijek negdje okrene.Mozda je bas ova poruka otkljucala vrata njezina jer dok nade ima zivim a za dalje lako cu.
U krevetu starom djetinjem gledam slike,sanjam dodire koji jednog dana mozda svoga cuvara pronadu.

Nekog lista na stablu neznana
probudila buka vjetrova

zahladilo je vec odavna
navikao se list na svoja jada

no nesto se ne slaze ovog puta
u zraku je neka sila pusta

ne mari on,kad taj tren dode
jer izgubi sve zbog vilinje rose

pod njim na korjenu,zbog jednog cvijeta
prelijepa i bliska a opet predaleka

dao je taj list,cvijetu svu paznju
al letjet nije znao ni nocu ni danju

trazio je stalno,svoja krila
al njega nije dohvatila plava vila

i tako je svaki dan,svaki tren
u samoci promatrao taj cvijet

pokusavao je i pisati rijeci lijepe
cak i namjestavati poglede sretne

no cvijet daleko dolje u guzvi
nije zacuo listov vapaj tuzni

pa je jedne jesenje veceri
do cvijeta dosao netko skloniji sreci

a kad se cvijet toj sreci nasmjesio
list je i dalje uludo dozivao

i tako je list na neznanu stablu
promatrao srecu cvijeta i gubio nadu

zelio je krila vise od svega
da moze doletjeti do nje poput njega

no ni andeli ni sreca nisu ga zaculi
pa je tako uz tugu cekao kraj zori

a evo bas je ove noci vjetar jace zaplesao
pa odlomi starog lista koji letjet nije znao

sto je list vise prema dnu stizao
lijepog je cvijeta sve lijepse gledao

zahvalio se pokorno onom stablu neznanu
sto ga pusti da dotakne dah cvijetu besanu

u vrtlogu svijetla,blijeskova,nije bilo nicega
vidio je samo dah i svaki tren lica njezina

tece u jednom smjeru
bez disaja i pokreta
tek stalnog pogleda
unatrag gdje jos labudi sniju

tece i tece
bez sidra i kormila
spustenih sivih krila
tece sve dalje od srece

kao mali sam htio
nalik na zaigrano djete
uz nadu bez imalo brige
u doba kad sam volio

a sad vise nema
ni nje i njih
tek puno vina i dana sivih
u samoci uspomena

i tako i dalje tece
sama bez vidika i polako
tuga koja uvijek izgleda isto
tek zadrhti u kasno vece*

tad sve je mirno
svjetlost ne slijepi
vec netko do mene smijeskom doleti
al uvijek shvatih sad je kasno

kasno je kasno
a mozda i nije
opet lazem sebi kao i dan prije
to mi je jedino jasno

a sa ja imam
ovaj zivot sivi
kad nikako da iz tuge proviri
i opet onako svijet ugleda

al kazu dode i vece*
u miulo vrijeme bez rijeci
kad ti se u dahu ona pojavi
a tad siva u snove skrece

na kraju te price
kad mjesec zapjeva a kise utihnu
kazu da neke strijele ubiju tugu
ostavljaju tek sivu koja vise ne tece

Pisem rijeci
male kule uspomena
ogledalo u davnini
nekog modrog vremena

kao ptica,meni utjeha
u sklopu slova sleti
no nestade osmijeha
te se pitam gdje si

mozda pod nebom plavim
u narucju vitkom
ili u satima ranim
sa suzom dalekom

sanjam tako svjetlo dana
zavjesu i prozor modri
u doba kad vlada tama
sreco moja gdje si

a u meni,polica prasnjava
bez uvjeta,slobodna
gdje prezimi lijepa djeva
srca mog ranjena

Vidis jednom davno u neko doba drukcije
postojao je netko kome sve price jos nisu ispricane
u jednom dvorcu dalekom
pod sjajnim mjesecom

bila je noc i noc je bila ona
dan sam zaboravio i uplivao u rijeku snova
plivao sam i letio na sagu u noci
cekajuci kad cu snage smoci

da tu srecu koju nisam vidio mnoge zivote
pretvorim u dah jedne lijepote
da vise sam ne pijem
da se vise ljubav ne krije

al eto kao sto lice govori moje
nikad nismo bili skupa,nas dvoje
i nije najgore od toga,sto je u tudem pogledu
vec sto ja nemogu i necu tu zaboravit uspomenu

ah ovdje na vrhu dna
sjecam se jednog lijepog sna
i molim za tvoju srecu,za tebe
i da te opet negdje trubadur nocu sretne

tiisina me sada gusi,pogled nestaje
crni se znamen nad me nadvije
nemam vise daha,odrezase mi krila
mrak moje ime zavodljivo doziva

u crnilu tame,u vihoru sudbine
vise nece teci moje godine
odricem se svega osim tih usana
dok dolazi smrt ledena

kisa zaplese
noc mi zamirise
dah mojih snova
a noc je ona

A meni se ruke tresu
dok snove promatram
dali su molitve stigle na adresu
ili sve to sanjam ?

.....jedan dio jedne pjesme
ova slika nije prava
ali je poput nade vjecne
u meni usnila

.....ljubav je kazu
kad se tuga i sreca zajedno nadu
al ni tisucu pjesama
nebi me utjesilo u kisnim nocima
a sad se eto malo skrivam
i danju se povlacim i snivam
no mozda kao sto u pjesmi mojoj ide
mozda su molitve na adresu stigle
a tu pjesmu nemogu objavit cijelu
jer bih uznemirio dusu bijelu
ipak u meni ona ne vene
vec stoji dok prolazi vrijeme

U tebi ljepota iskrena
vjernog pogleda
U tebi ogledalce ljubavi beskrajne
zelje ostavarene
U tebi svo plavetnilo
poput duge nebesko
U tebi tuga oprostaja
preplasena djevojcica dubokih osjecaja
U tebi dodir topline
i ujutra jezerske cistine
U tebi proljetno cvijece
nezamislive srece


....posveta jednoj curi u jednoj davnoj sms poruci
sad bih rekao i pjesmi...