Pisem rijeci
male kule uspomena
ogledalo u davnini
nekog modrog vremena
kao ptica,meni utjeha
u sklopu slova sleti
no nestade osmijeha
te se pitam gdje si
mozda pod nebom plavim
u narucju vitkom
ili u satima ranim
sa suzom dalekom
sanjam tako svjetlo dana
zavjesu i prozor modri
u doba kad vlada tama
sreco moja gdje si
a u meni,polica prasnjava
bez uvjeta,slobodna
gdje prezimi lijepa djeva
srca mog ranjena
Post je objavljen 09.10.2005. u 11:43 sati.