tece u jednom smjeru
bez disaja i pokreta
tek stalnog pogleda
unatrag gdje jos labudi sniju
tece i tece
bez sidra i kormila
spustenih sivih krila
tece sve dalje od srece
kao mali sam htio
nalik na zaigrano djete
uz nadu bez imalo brige
u doba kad sam volio
a sad vise nema
ni nje i njih
tek puno vina i dana sivih
u samoci uspomena
i tako i dalje tece
sama bez vidika i polako
tuga koja uvijek izgleda isto
tek zadrhti u kasno vece*
tad sve je mirno
svjetlost ne slijepi
vec netko do mene smijeskom doleti
al uvijek shvatih sad je kasno
kasno je kasno
a mozda i nije
opet lazem sebi kao i dan prije
to mi je jedino jasno
a sa ja imam
ovaj zivot sivi
kad nikako da iz tuge proviri
i opet onako svijet ugleda
al kazu dode i vece*
u miulo vrijeme bez rijeci
kad ti se u dahu ona pojavi
a tad siva u snove skrece
na kraju te price
kad mjesec zapjeva a kise utihnu
kazu da neke strijele ubiju tugu
ostavljaju tek sivu koja vise ne tece
siva barka
13 listopad 2005komentiraj (18) * ispiši * #
